Čovjek s 65 godina života i 45 godina staža odradio je 86.400 radnih sati i za sav taj svoj rad i trud prima mirovinu od nekoliko tisuća kuna, što mu nije dovoljno ni za ono najosnovnije, a da od toga mora još na stranu stavljati za lijes, glazbu i grobno mjesto. Isprazna je činjenica da je naša zadnja investicija sprovod.

Zašto hedonistički paradoks? Zašto traje tako kratko? Zašto treba uzimati sve više i više da bi učinak bio sve manji i manji? Zašto, iako se hedonizam istinski trudi minimalizirati bol a maksimalizirati užitak, ipak na kraju sve završava bliže boli?

'Moć događaja ne temelji se nikako na materijalnim životnim interesima, već na duhovnom stanju naroda...' (L.N.Tolstoj)

Materijalizam, hedonizam i konzumirizam pojave su koje jasno svjedoče da današnji čovjek ne računa na nebo. Čovjek danas vječnost i vječne vrijednosti pokušava stisnuti, skompresirati u jedan kratak život ovdje na zemlji i zato stalno žuri, juri i kronično nema vremena ...