Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: Nedjeljom u 9:00 sati, 'Radio 1 Čakovec' (105,6 MHz)

Naziv poruke: Kako čovjek postaje zao?

Poruka je emitirana: 9.6.2024.

KAKO ČOVJEK POSTAJE ZAO?


Kako čovjek postaje zao? Kako prepoznati takvu osobu? Nažalost ne trebate dugo živjeti da shvatite 'da na zemlji tuge ima’.  Nažalost, čovjek vrlo rano uočava da zli, pokvareni ljudi postoje. Nedavni događaj u Srbiji sve nas je šokirao! Kako čovjek postaje zao? Zašto čovjek postaje zao? Kako ga prepoznati?  Na ovo vrlo složeno i osjetljivo pitanje odgovarat ću razmatranjem Jude Iskariotskog, čovjeka za kojeg je sam Gospodin rekao da ‘bi mu bilo bolje da se nikada nije ni rodio' (Matej 26:24)

Juda, njegovo ime na hebrejskom 'Jehuda', grčki 'Ioudas' znači 'Privilegiran, počašćen'. Juda je imao nevjerojatnu privilegiju roditi se u vjernoj židovskoj obitelji s kojom je od djetinjstva odlazio u Sinagogu, gdje je slušao Zakon, Proroke, Povijesnu i Mudrosnu literaturu.  Judini roditelji, a kasnije rabini učili su Judu čitati i pisati koristeći Toru, Zakon, Božju Riječ. Roditelji su Judu odgajali u vjeri s molitvom da njihov sin u životu proslavi Boga. Juda je imao privilegiju biti jedan od Izabranih, jedan od Dvanaestorice od Boga izabranih.

Njegovo drugo ime, Iskariotski,  vrlo vjerojatno dolazi po mjestu gdje je živio njegov otac Šimun. Ne znamo puno o ocu Šimunu, Pismo ga samo spominje 4 puta. A o njegovoj mami ništa, o braći, sestrama – ništa. Vidite, roditelje, mjesto i datum rođenja, spol, ime, prezime, prvi jezik, naciju, pripadnost religiji i odgoj ne biramo. Genetiku ne biramo, te je očito da je mnogo toga već zapisano.

Budući da je stvoren na Božju sliku, čovjek ima dobru ćud i veliki potencijal za dobro. No budući da je duboko palo biće, čovjek ima i zloćud i veliki potencijal za zlo. Isus jasno otkriva te potencijale kada veli: ‘Vi, premda ste zli, možete svojoj djeci davati dobre darove?'

Kako čovjek postaje zao? Zašto čovjek postaje zao? Kako ga prepoznati? Na primjeru Jude Iskariotskoga vidimo da je:


1.    POVRŠNO – INTERESNA VJERA, vjera koja čovjeka otvara prema zlu.


Iz Ivana 2. poglavlja saznajemo da postoji vjera u Isusa Krista u koju Isus ne vjeruje. Kroz cijelo svoje Evanđelje Ivan razvija teologiju vjere, teologiju nevjere i teologiju lažne, prijetvorne vjere. Puno se previše zla učinilo u ime vjere i religije. Odmah na početku Evanđelja u 2. poglavlju čitamo ovako:




'Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, počeše mnogi vjerovati u njega jer su vidjeli čudesa koja je činio. Ali im se sam Isus nije povjeravao jer ih je sve poznavao. Njemu nije trebalo da mu tko dadne svjedočanstvo o čovjeku, jer je sam poznavao čovjekovu nutrinu.' (Ivan 2:23-24)




Površno- interesna vjera je vjera koja traži od Boga, ali ne želi Boga. Površno –interesna vjera traži znakove, pomoć, odgovore i blagoslove od Boga, ali ne želi Boga samoga.

U Ivanu 6.poglavlju čitamo o masovnom primjeru POVRŠNO – INTERESNE VJERE. Isus je nahranio tisuće ljudi i oni su ga naravno počeli tražiti nakon čega im je propovijedao 'tvrdu poruku' u kojoj im je ponavljao 'da je On kruh koji je sišao s neba u kojeg trebaju vjerovati.'  Nisu ga čuli, nisu ga razumjeli, svi su se povukli nakon čega je upitao svoje: 'Zar ćete i vi otići?' To 6. poglavlje s razlogom završava ovako:



    
'Ne izabrah li ja sebi Dvanaestoricu? Pa ipak jedan je od vas đavao. Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer ga je on, jedan od Dvanaestorice, imao izdati.' (Ivan 6:67)


Apostol Ivan otkriva Judino površno razumijevanje Krista, Ivan razotkriva njegovu POVRŠNU INTERESNU VJERU i pod dva, apostol Ivan otkriva Judinu




2. LAŽ(NU) BRIGU I LAŽ(NU) LJUBAV




Osoba za koju sam Isus Krist veli da 'bi mu bilo bolje da se nikada nije ni rodio' bila je osoba laži.  Svi toliko poznajemo Sveto Pismo da znamo da je Sotona otac laži te da kad govori laž govori svoje vlastito. Tamo gdje je otac laži, tamo gdje je laž, tamo je nekakva vrsta zla i zlostavljanja. Ljudi laži, ljudi maski, ljudi prijevare, prijetvorni, podmukli ljudi.

Tamo, poštovani slušatelji, gdje prevladava sumnja, krivnja, strah, sram, zbunjenost, nejasnoća, nesigurnost - tamo je negdje skrivena laž. Zato je i laž jer je skrivena. Laž se teško otkriva.

Čitali smo o LAŽNOJ VJERI u koju Gospodin ne vjeruje, i u istom Evanđelju čitamo o Judinoj LAŽNOJ BRIZI prema siromašnima. Judi očito nije stalo do siromaha, ni do humanitarnog rada, ni do kraljevstva nebeskoga,  ali vidite nitko od apostola, sve do kraja nije znao tu istinu, osim Onoga koji proniče srce ljudsko. Najočitiji primjer LAŽI je LAŽNA LJUBAV, PRIJETVORNA LJUBAV. Kada je Juda došao u Getsemanski vrt uhititi Isusa, naoružanim stražarima rekao je: 'Koga poljubim taj je!' Nakon što mu se približio i poljubio ga, Isus mu je odvratio: 'Poljupcem izdaješ Sina čovječjega.' (Luka 24:47-48)


Zašto Bog dopušta zlo? Kako i zašto čovjek postaje zao? Privilegiran, počašćen Juda Iskariotski otvarao se zlu. Bog ne želi, a Zli ne može na silu. Juda je zlu otvarao vrata lažnom vjerom, lažnom brigom, lažnom ljubavlju i za kraj:




3. IZBOROM




Zlo je, nema sumnje, u ne maloj mjeri nedostatak dobra. Nisu svi roditelji dobri roditelji. Ljubav ima puno pitanja. Postoji lažna ljubav bez ljubavi. Ostavljena djeca, neželjena djeca, zlostavljana djeca, forsirana djeca - toga ima puno previše. Zlostavljani često puta postaje zlostavljač. Odakle zlo? Nerijetko od najbližih! Ponovno, ne znamo puno o Šimunu, ništa o mami, braći i sestrama, Pismo tu ne daje puno prostora. Genetika, odgoj, utjecaji su prisutni, ali ne presudni. Važno je što je već zapisano, važno je što su drugi zapisali, ali najvažnije je što mi zapisujemo, što mi odlučujemo. Dva brata, Abel i Kajin, isti roditelji, okolina, utjecaji, rastu zajedno…

Prije nego je zlo nedostatak dobra, iskrivljeno dobro, anomalija dobra – zlo je odbačeno dobro. ZLO JE POSLJEDICA odbacivanja Dobroga s veliko D. Juda, 'privilegiran' je tri i pol godine kontinuirano odbacivao Dobroga. Juda je imao nekorektabilan, nepoučljiv, nepopustljiv duh. Juda je primjer koji svjedoči i upozorava da je moguće odbaciti jako puno svjetla i završiti u krajnjoj tami.

Čak je i jedan Nietzsche ustvrdio: 'Ako odbacimo dobro, što nam ostaje?' Umorna i stara Europa treba Dobroga, treba Dobru vijest, treba Evanđelje, treba Isusa Krista koji je zbog čovjeka postao čovjekom,  koji je ponizio sam sebe do smrti na križu, gdje je pobijedio Zloga i zlo i gdje je umro za sve one koji će uzvjerovati i slijediti Onoga koji je jedini Dobar.


p. Damir Pintarić