VODE LI SVI PUTEVI U NEBO?

Origen, koji je djelovao i pisao u 3. stoljeću, prvi je teolog koji je značajnije javno izazvao i doveo u sumnju biblijsko učenje Crkve o paklu. Origen je prvi doveo u sumnju a zatim i odbacio učenje o vječnom kažnjavanju, te tvrdio da će Bog na kraju restaurirati (obnoviti) 'sve ljude, sva stvorenja i sve stvari'. Origen je tvrdio da pakao postoji ali da je on privremen i korektivan, i da se tu radi o privremenom pročišćavanju a ne i nikako o vječnom kažnjavanju.

Origenova 'apokatastasis' doktrina je 553. godine, na 5. ekumenskom crkvenom saboru u Konstantinopolu proglašena heretičkom. Anatemom broj IX koja glasi: 

'Ako bilo tko kaže ili misli da je kažnjavanje demona i bezbožnog čovjeka samo privremeno, i da će se jednog dana prekinuti, te da će nastupit restauracija (apokatastasis) demona i bezbožnog čovjeka neka je proklet (anathema).'  Christopher W. Morgan, Robert A. Peterson, Hell Under fire, Zondervan 2004.

Da li je Crkveni Sabor u Konstantinopolu pogriješio proglasivši Origenovu tezu o restauraciji svih 'ljudi, svih stvorenja i svih stvari' krivovjernom? Je li Origenovo mišljenje bilo dovoljno opasno da bude anatemizirano?

Odgovori na ova pitanja su jako važni za našu temu jer je Origen pionir Univerzalizma koji svoju renesansu, svoj procvat doživljava u našem vremenu i pred našim očima. Nema sumnje da je Univerzalizam svjetonazor i religija postmodernizma. Mi živimo u vremenu sekularno – religioznog univerzalizma koji ima jednu glavnu poruku a to je tolerancija.

Spomenut ću prvo SEKULARNI UNIVERZALIZAM koji, pojednostavljeno govoreći, tvrdi slijedeće: 'Ako možda nešto i postoji s druge strane, mi se nemamo čega bojati, mi se nemamo za što pripremati. Svi mi idemo na jedno ljepše mjesto.'

Jednom prilikom, poznati reformirani teolog dr. R.C. Sproul, pitao je svoga unuka slijedeće: 'Što misliš, što moraš učiniti da dođeš u nebo?' Dečkić je kratko razmišljao i onda kratko odgovorio: 'Umrijeti'. Sekularni pluralizam tvrdi upravo to - sve ono što čovjek treba učiniti da bi došao u nebo ako ono postoji, jest umrijeti.

Pored Sekularnog univerzalizma danas je sve više prisutan tzv. RELIGIOZNI UNIVERZALIZAM. Religiozni univerzalizam, pokušavajući objasniti, dočarati da svi putevi vode u nebo, reći će da postoji samo jedna velika planina po kojoj se svi mi penjemo i idemo prema vrhu, prema nebu. S jedne strane penje se hindus držeći u svojoj ruci svoje svete spise. Po drugoj strani penje se budist pažljivo noseći kip malog Bude, dok se po trećoj strani penje musliman držeći čvrsto svoj Kuran. Po četvrtoj strani penje se kršćanin držeći u jednoj ruci svoju Bibliju, a u drugoj križ. 

Ima tu i drugih koji se penju svaki nekakvim svojim putem. Jedini, ali ne mali problem je u tome, što svi mi koji se penjemo jednostavno ne prepoznajemo da se penjemo, svaki svojim putem, prema istom cilju, problem je taj što mi još nismo spoznali da svi putevi vode u nebo. Ta svijest, reći će oni raste, budi se i jednog dana svi ćemo mi skupa konačno shvatiti da je tako. 

Da mi živimo u vremenu sekularno-religioznog univerzalizma potvrđuje navod kojeg sam pronašao u školskom časopisu Smib.

'Mnogo je zvijezda na nebu, ali nebo je jedno. Mnogo je religija na svijetu, ali Bog je samo jedan. Mnogo je Božjih imena, ali Bog se odaziva na svako. Bog je poput majke koja uvijek dolazi kad dijete pozove. Bog je Otac svih ljudi i zato se ljudi u svim religijama nazivaju braćom i sestrama.'   Smib, br.8, travanj 2008, str.20, Školska Knjiga

Današnjem Sekularno-religioznom univerzalizmu priključuje se sve masovniji KRŠĆANSKI UNIVERZALIZAM NADE i KRŠĆANSKI DOGMATSKI UNIVERZALIZAM.

Ako na miru pročitate nekoliko puta navod iz Smiba, u njemu možete pronaći misli John Hicka, Hansa Künga, Emila Brunera, Karla Bartha, Roba Bella, Robinsona i ostalih liberalnih teologa, koji sve glasnije poručuju, da Bog Biblije, da Bog koji ljubi čovjeka, da Bog koji ljubi čovjeka do te mjere da je za čovjeka dao svoga Sina raspeti na križu Golgote, nikad neće čovjeka vječno mučiti tamo 'gdje će biti plača i škrguta zuba. Konačna pobjeda, konačne ljubavi je univerzalno spasenje.'

Na naše današnje pitanje Postoji li stvarno pakao?, Vode li svi putevi u nebo?, Univerzalizam će odgovoriti da pakao možda i postoji ali, pakao će na kraju biti prazan. Svi putevi vode u nebo!

Je li crkva pogriješila kada je anatemizirala Origenovu 'apokatastasis' doktrinu, koja tvrdi da će Bog na kraju snagom svoje ljubavi 'restaurirati sve ljude, sva stvorenja i sve stvari'?

Je li Univerzalizam zapravo opasna hereza? Vode li svi putevi u nebo? Je li pakao u konačnosti prazan?

Naše današnje tematsko pitanje, na jedan malo drugačiji način, postavili su Isusu Kristu kada je hodao ovom zemljom, kada je obilazio sela i gradove po Galileji. Evanđelist Luka nam je to zapisao u svom evanđelju u 13. poglavlju od 22.-29. stiha. 

'Tako je Isus prolazio kroz gradove i sela, učeći i putujući u Jeruzalem. Najednom ga netko upita: „Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“ Trudite se – reče im – da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Čim ustane domaćin i zatvori vrata, vi ćete, ostanite li vani, početi kucati na vrata i govoriti: „Gospodine, otvori nam!“ A on će vam odgovoriti: „Ne znam, odakle ste.“ Tada ćete početi govoriti: „Jeli smo i pili s tobom, a ti si učio po našim ulicama.“ Ali će vam on odvratiti: „Ne znam odakle ste? Odstupite od mene svi zlotvori!“ Ondje će nastati plač i škrgut zuba kad vidite Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sami sebe vani istjerane.'

Vjerujem da ste primijetili da je Isusov odgovor bitno drugačiji od odgovora koje nudi Sekularno-religiozni univerzalizam današnjice.

Isus usporedbom upozorava da će Bog, ne nekima, već MNOGIMA zatvoriti vrata! Odnosno, Isus upozorava da će mnogi ljudi doživjeti ono što ja nazivam vječni šok - zauvijek zatvorena vrata. 

U ovom upozorenju i pozivu Isus ide još dalje i otkriva da je moguće i da će Bog zatvoriti vrata i oglušiti se na kucanje MNOGIH i to onih koji su tvrdili da su Njegovi. Onima koji su tvrdili da su imali zajedništvo s Njim, onima koji su tobože učili od Njega. 

Odgovarajući na pitanje 'Ima li malo onih koji se spašavaju?' , Isus usporedbom upozorava da je moguće i da će Bog Biblije, On koji je svoju ljubav prema čovjeku pokazao i dokazao na križu Golgote, ipak na kraju čovjeka ostaviti vani, istjeranog u mjesto vječne vatre gdje će nastati plač i škrgut zuba. Bog koji uporno kuca na vrata ljudskih srca, na kraju će se oglušiti na kucanje onih koji su ga cijeli život ignorirali.

Odgovarajući na pitanje 'Ima li malo onih koji se spašavaju?' , Isus usporedbom upozorava i poziva na vjeru, na pokajanje, na obraćenje jer ne želi da se itko izgubi. Božja volja je da pakao stvarno ostane prazan, jer Bog želi da se svi ljudi spase i da dođu do potpune spoznaje istine jer JEDAN JE BOG i JEDAN JE POSREDNIK IZMEĐU BOGA I LJUDI, ČOVJEK ISUS KRIST' – tvrdi apostol Pavao.

Istina je da su sve religije temeljno iste, slične i da se razlikuju u krošnji u grananju, ali je jednako tako istina da je poruka Evanđelja u temelju potpuno različita od svih drugih religija. Sve religije, na neki način, govore što moramo a što ne smijemo činiti da bismo se spasili i da bismo nekako došli u nebo. Poruka Evanđelja je temeljno različita jer govori o tome što je Bog učinio za nas.

Da, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.' Ivan 3:16

Bog Biblije nije kalkulirao i rekao ljubim vas plus minus 15 posto. Na križu, na Golgoti nema tolerancije. Bog je sam sebe za nas predao u potpunosti, do kraja. 

Za kraj još jedan Isusov poziv i još jedan jasan odgovor na pitanje, 'Postoji li stvarno pakao?', 'Vode li svi putevi u nebo?', koji dolazi iz usta samoga Isusa Krista. Matej 7:12-13: 

'Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ga ih koji ga nalaze.'

p. Damir Pintarić

Radio emisiju možete preslušati ovdje:

http://www.betanija.hr/Default.aspx?v=2090