O nama
Baptistička crkva Betanija je saziv svjesno i dragovoljno krštenih vjernika koji su osobno uzvjerovali i prihvatili Isusa Krista za svog osobnog Spasitelja i Gospodina, redovito se sastaju da štuju Boga, propovijedaju i uče Riječ Božju, blaguju Gospodnju večeru i krštavaju nove vjernike. Crkvu vode i nadgledaju pastor i đakoni, koji koriste i prepoznaju duhovne darove kako bi svi zajedno proslavili Boga, izgradili vjerne te Evanđeljem Isusa Krista dosegnuli nevjerne.
Raspored bogosluženja i aktivnosti crkve:
Utorak, 18:00: Sastanak vodstva crkve
Srijeda, 19:00: Biblijsko-molitveni sastanak
Petak, 19:30: Srednjoškolski vjeronauk i sastanak za mlade
Nedjelja, 9:30: Bogosluženje
Nedjelja, 10:30: Osnovnoškolski vjeronauk
Pastor: dr. Damir Pintarić
Đakoni: Baksa Zlatko, Šestak Zlatko, Štefulj Branko
Odbornici: Kitanović Dragomir, Pintarić Igor, Prstec Alen
KRATKA POVIJEST BC BETANIJA ČAKOVEC
"Obradovah se kad mi rekoše: 'Hajdemo u Dom Gospodnji!'
Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme." (Psalam 122,1)
Ovim riječima iz 122. psalma dr. Josip Horak je 19. travnja 1964. godine otvorio crkvenu zgradu na današnjoj adresi u Čakovcu, u ulici Bana J. Jelačića 16.
Međimurje ima izvjesnu protestansku tradiciju. Naime, u 15. i u 16. stoljeću, točnije od 1560. do 1660. godine, u Čakovcu, Štrigovi, Sv. Martinu na Muri, Murskom Središću, Selnici, Podturnu, Mihovljanu, Nedelišću, Maloj Subotici, Belici, Prelogu, Sv. Jurju u Trnju, Kotoribi, Sv. Mariji na Muri, Donjem Vidovcu i Legradu nalazile su se protestantske crkve. Grofovi i hrvatski banovi Zrinski bili su naklonjeni Reformaciji i osnovali protestantsku tiskaru u Nedelišću. Međutim, jaki vjetrovi protureformacije uglavnom su zatrli biblijsko Evanđelje i na ovom području, do 20-tih godina prošloga, XX. stoljeća. Tada je Gospodin podigao brata Aleksu Novaka.
On je, u njemu najdražem Imenu, imenu Isusa Krista, žarkom ljubavlju propovijedao Radosnu vijest i otvarao po Međimurju baptističke crkve: u Mačkovcu, Držimurcu, Belici, Pušćinama, te «misijsku stanicu» u Sv. Križu.
Baptistički savez bivše države Jugoslavije pomogao je u kupnji kuće u Čakovcu, koja je uz neveliku preinaku preuređena u crkvene prostorije. Međimurski okružni odbor donio je odluku da tadašnji propovjednik Dragutin Šestak koji je služio međimurskim crkvama s obitelji preseli iz Mačkovca u Čakovec. U jesen 1963. godine kupljena je kuća, napravljena je potrebna adaptacija i 19. travnja 1964. otvorena su vrata nove Crkve.
Propovjednici i pastori BC Betanija Čakovec
Prvi propovjednik bio je Dragutin Šestak. U službi propovjednika čitavog Međimurja brat Šestak je bio do 1967. godine, kad je s grupom mladih djevojaka, uglavnom iz Hrvatske, otišao u zapadnonjemački Böblingen, gdje je sudjelovao u otvaranju zajednice baptista. Kad se vratio iz Njemačke 1987. godine ponovno se uključio u rad BC Betanija i bio djelatan do 3. srpnja 1997., dana kad je zauvijek otišao u svoju pravu Domovinu. Ne smijemo zaboraviti Stjepana Šestaka koji je kao starješina Betanije služio od 1967. godine pa do svoga preseljenja Gospodinu, 1994. godine.
Drugi propovjednik Betanije i čitavoga Međimurja, bio je od 1972. do 1979. godine Samuel Sjanta. Jasni tumač Božje Riječi, navjestitelj Radosne vijesti i vrsni dušebrižnik, epiteti su koji krase brata Sjantu. Uz to bio je i voditelj zbora sastavljenoga od nekoliko međimurskih zajednica. U veljači 1979. godine brat je sa svojom obitelji iselio u Australiju, gdje i danas propovijeda u slovačkim zajednicama.
Nikola Vukov bio je treći pastor, u vremenu od 1985. do 1993. godine. Gospodinu je služio i sviračkim, kao i pjevačkim talentom. Osim u Betaniji, brat Vukov propovijedao je i u zajednici u Belici. Nakon službe u Čakovcu seli u Varaždin gdje je služio na otvaranju crkve.
Četvrti pastor bio je Teofil Mršić, od jeseni 1996. do ljeta 2002. godine. Iako brat Mršić dolazi iz evanđeoske pozadine, njegovo služenje bilo je nadahnuto i u potpunosti u skladu s baptističkom teologijom. Nakon Čakovca pastor je baptističke crkve u Zadru.
Od rujna 2003. godine pastor 'Betanije' je Damir Pintarić kojeg karakterizira sustavno učenje Božje Riječi unutar crkve i jasno propovijedanje Evanđelja izvan crkve. Od 2013. do danas autor je radio emisija 'Sola gratia' i propovjednik na evangelizacijama.
Proširenja crkve i projekt "Nova Betanija"
Božjom milošću crkva je brojčano rasla, što je 2006. godine stvorilo potrebu za proširenjem bogoštovne dvorane i rekonstrukcijom crkvene zgrade. U jesen iste godine radovi su dovršeni, a kapacitet bogoštovne dvorane porastao je na 120 sjedećih mjesta.
Obzirom da crkva i dalje kontinuirano raste, ponovno smo suočeni s ohrabrujućim 'problemom' nedostatka slobodnih mjesta. Deset godina nakon rekonstrukcije, zbog potrebe za proširenjem, kupili smo susjednu kuću s dvorištem.
Projekt "Nova Betanija" je u tijeku!
NAČELA VJEROVANJA
Baptističke crkve 'Betanija Čakovec,
Ulica bana Josipa Jelačića 16, 40000 Čakovec
Mi, članovi BC Betanija, vjerujemo na temelju Biblije odnosno Svetog pisma sljedećim načelima, koja sačinjavaju Načela vjerovanja ove crkve.
1. Sveto pismo - Biblija
Vjerujemo da je izvorni tekst Svetog pisma po pojedinim riječima (verbalno) i po čitavom tekstu (plenarno) Bogom nadahnuta i ljudskom rukom napisana Riječ Božja, nepogrešiva i nezabludiva u svih 66 knjiga. Bog im je autor. Njihov je sadržaj istina od Boga objavljena ljudima, a njihova je poruka, poruka spasenja po vjeri u Isusa Krista. Sveto pismo jest i ostaje vrhovno mjerilo teološkog i praktičnog jedinstva. (2 Tim 3:15-17; 2 Pt 1:20-21; 1 Sol 2:13; Iv 17:17-21; Rim 1:16; Ps 19:7-14/6-13)
Vjerujemo u doslovno tumačenje svih 66 knjiga Svetog pisma. Kad Sveto pismo ima jasan i očit smisao, obzirom na ostali sadržaj Pisma, ne treba tražiti drugi smisao. Zbog toga se svaka izjava treba prihvatiti u njezinom prvotnom, jednostavnom, doslovnom i najočiglednijem značenju, osim ako kontekst i točno definirana pravila izvornog jezika jasno ne ukazuju na to da su pojedini izrazi simbolični ili slikoviti, a ne doslovni. (Iv 5:39; Dj 17:11; 2 Tim 2:15; Mt 13:10-11; 2 Pt 3:15-16)
2. Božanstvo
Vjerujemo da postoji samo jedan, vječni, živi i istiniti Bog, koji je mudro, duhovno i osobno biće, te Stvoritelj, Svedržitelj i Vladar cijeloga svemira. On je beskonačan u svetosti i savršen, kojemu svi mi dugujemo najvišu ljubav, strahopoštovanje i poslušnost. Objavio se u Svetom pismu kao tri osobe, odnosno Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti, svaki s osobnim atributima, a isti u naravi, biti i biću. (Rim 1:19-20; 5:8; Post 1:1-31; Dj 17:24-28; Iz 9:5-6/6-7; 40:28; 48:16; 59:21; 63:10-15; Mt 22:37; 28:19; 1 Kor 8:6; 12:4-6; 2 Kor 13:13/14; Ef 3:14-17; 4:4-6; 1 Pt 1:2; Iv 3:16; 14:16-26; 15:26; Otk 14:6-7)
3. Bog Otac
Vjerujemo da je nebeski Otac prva osoba Trojstva, te da je Gospodar neba i zemlje. Kao Stvoritelj Otac je svih ljudi, ali je duhovni Otac samo onima koji vjeruju u Njegova Sina, Isusa Krista. Gospodin Isus zapovjedio je da jedino Boga Oca nazivamo nebeskim Ocem. Kao što je Isus, trebamo i mi slaviti nebeskoga Oca. (Iv 20:17; Lk 10:21; Ef 4:6; 2 Kor 6:18; 1 Pt 1:3; Mt 6:9; 23:9; Iv 12:28; Mt 5:16; Iv 17:1; Rim 15:6)
4. Bog Sin
Vjerujemo da je Gospodin Isus Krist, Božji Sin, začet po Svetom Duhu bez ljudskog oca, rođen od djevice Marije, te je u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek. Njegovo je božanstvo apsolutno. Jedinstven je u cjelovitosti i jedini ikad među ljudima bezgrešan. Isusovu majku, Mariju, poštujemo kao Njegovu majku i primjernu vjernicu, ali ne kao osobu božanske naravi, uzvišenu do Isusove svetosti ili položaja. (Mt 1:18-25; 16:16; Iv 11:27; 17:21-22; Kol 2:9-10; Lk 2:11; 1 Pt 2:22; 2 Kor 5:21; Lk 1:46-47)
Vjerujemo zapisima Svetog pisma o Isusovu stvarnom životu, djelotvornoj službi i zastupničkoj smrti na križu, zbog grijeha svega čovječanstva. (Lk 1:1-4; Iv 20:30-31; 1 Kor 15:3-4; Rim 1:1-6; 5:8; Iz 52:13—53:12; Heb 1:1-4; 1 Iv 2:1-2; Otk 1:5-6)
Vjerujemo u tjelesno uskrsnuće Isusova raspetog tijela: fizičkog tijela od mesa i kostiju, koje je po Svetom pismu bilo podignuto iz mrtvih. On je uzašao na nebo gdje sjedi zdesna Bogu kao Veliki svećenik, jedini Zagovornik svakoga vjernika i jedini Posrednik između Boga i ljudi. (Lk 24:39-43; 1 Kor 15:3-8, 12-28, 45; Rim 1:4; Heb 1:3; 3:1; 4:14-16; 7:25; 1 Tim 2:5-6; 3:16)
5. Bog Sveti Duh
Vjerujemo u osobu i božanstvo Svetoga Duha, treću osobu Trojstva. On je božanski tumač Božje nepogrešive Riječi, koji nikada neće voditi čovjeka nečemu suprotnom Božjoj Riječi. Sveti Duh svjedoči o Isusu Kristu i uvjerava sve ljude o grijehu. On prosvjetljuje, obnavlja i nastanjuje svakog nanovorođenog vjernika, te ga osnažuje i potiče na sveto življenje. (2 Pt 1:21; Iv 14:26; 15:26; 16:8-15; Rim 8:9, 11; Ps 139:7-8; 1 Kor 2:10-12; 3:16)
6. Čovjek
Vjerujemo da je čovjeka izravno i neposredno stvorio Bog na Svoju sliku. Stvorio ga je neokaljanim od grijeha, te s razumnom naravi, slobodnom voljom, osjećajima, samoodređenjem i moralnom odgovornošću pred Bogom. Božji je naum da čovjek živi u zajedništvu s Bogom, koji ih stvori muško i žensko. (Post 1:26-27; 2:7, 15-25; 35:18; Jak 3:9; Pnz 30:19-20; 1 Sol 5:23; Heb 4:12; 1 Kor 1:9; 1 Iv 1:3)
Vjerujemo da je, u Adamovu grijehu neposlušnosti prema otkrivenoj volji i Riječi Božjoj, čovjek izgubio svoju nevinost, zaslužio kaznu duhovne i tjelesne smrti, postao predmetom Božjeg gnjeva, te postao nasljedno pokvarenim i potpuno nesposobnim da izabere ili učini ono što je prihvatljivo Bogu (osim po Božjoj milosti). Čovjek je stoga, bez ikakve snage koja bi ga vratila Bogu, beznadno izgubljen u grijehu. Zato je čovjekovo spasenje od kazne grijeha u potpunosti Božja milost posredstvom Isusova djela otkupljenja. (Post 2:16-17; 3:1-19; 1 Iv 1:8; Iv 3:36; Rim 3:5, 10, 23; 6:23; 1 Kor 2:14; 15:22; Ef 2:1-9)
7. Grijeh
Vjerujemo da je grijeh čovjekova svjesna ili nesvjesna neposlušnost i protivljenje Bogu i Njegovoj Riječi. (Lev 4:2-3, 13, 22, 27; Rim 3:10-12, 18, 23; 14:22-23; Jak 4:17)
Vjerujemo da su, izuzev Isusa Krista, svi ljudi svih vjekova nasljedno i svojevoljno sagriješili prema Bogu. Svi su ljudi grešnici po prirodi i po vlastitom izboru. S obzirom na Božju Riječ, svi su prije spasenja u neprijateljstvu s Bogom, zaslijepljeni vlastitom grešnom naravi, te zaslužuju Božju kaznu pakla. (Post 3:6, 11-19, 24; 6:5; Ps 14:1-3; 51:5-11/3-9; Iz 53:6; 59:1-3; 64:5; Jer 17:9; Rim 1:18; 3:9-20, 23; 5:10, 12; Gal 5:17-21; Mt 10:28)
8. Spasenje
Vjerujemo da se spasenje grešnika temelji na savršenom životu, žrtvi i uskrsnuću Gospodina Isusa Krista, koji svakog čovjeka ljubi. Bog želi da se svi ljudi spase. Svojom je smrti zastupao grešnike pred Bogom i tako postao pomirbenom žrtvom za grijehe cijeloga svijeta. Čovjek može primiti i doživjeti spasenje od kazne svojih grijeha, isključivo po Božjoj milosti i osobnom vjerom u Isusa Krista. (1 Pt 2:24; 2 Kor 5:21; Iv 3:16; 1 Tim 2:3-4; 1 Kor 15:3-4; 1 Iv 2:1-2; 4:10; Rim 1:16; 5:8, 10; 10:9-10; Ef 2:8-9; Iv 6:44)
Čovjek se mora iskreno obratiti Bogu, pokajati zbog svojih grijeha, tj. spoznati i priznati svoje grijehe, te zatražiti oproštenje od Boga. Apsolutno ništa drugo ne može doprinijeti čovjekovu spasenju ili poslužiti kao zasluga u dovršenom djelu, koje je za nas ostvario Isus Krist, naš Gospodin. Sveto pismo ne poznaje nikakav drugi naum ili način za čovjekovo spasenje. (Lk 13:3, 5; Dj 3:19; Otk 2:16; 3:19; 2 Pt 3:9; Ef 2:8-9; Fil 3:3-9; Tit 3:5; Dj 4:12; 1 Iv 1:7-10)
9. Izbor i slobodna volja
Vjerujemo da je Bog već prije stvaranja svijeta izabrao osobe, koje će On milostivo spasiti, duhovno preporoditi i posvetiti u Svome Sinu. (Ef 1:4-6, 9, 11; 2 Sol 2:13; Rim 8:28-30; 1 Pt 1:1-2, 9; 1 Kor 1:2)
Vjerujemo da Božji izbor ne proturječi činjenici da čovjek ima Bogom stvorenu, a padom u grijeh zarobljenu, slobodnu volju. Svaki čovjek ima odgovornost da se odazove Božjem pozivu na spasenje, tj. on se, po Božjoj milosti i na Njegov poticaj, može pokajati za grijehe i uzvjerovati u Isusa kao Spasitelja i Gospodina. (Pnz 30:19; Eze 33:11; Lk 5:32; Iv 5:40; 6:28-29; Mk 3:35; Heb 13:21; 2 Sol 2:10; Otk 2:21)
10. Opravdanje
Vjerujemo da je opravdanje Božji čin i novi položaj oslobođenja od krivice grijeha pred svetim Bogom. Bog po Svojoj milosti opravdava vjernika u Kristu Isusu, pripisuje mu Kristovu pravednost, te mu jamči potpuno oslobođenje od optužbe ili krivice grijeha. To se temelji na Isusovu savršenom životu, žrtvi i uskrsnuću. Ovo vjernik ne može postići vlastitim ili tuđim djelima i vrlinama. (Ps 103:10-13; Iv 5:24; Kol 2:13-14; Rim 3:20-28; 4:2-6; 1 Kor 6:11; 2 Kor 5:21; Tit 3:5-7)
11. Nanovorođenje (duhovni preporod)
Vjerujemo da u trenutku kada čovjek uzvjeruje u Isusa Krista, odnosno prilikom primanja Njega kao Spasitelja, biva nanovorođen od Svetoga Duha. Nanovorođenjem Bog mijenja toga čovjeka, briše mu krivicu od grijeha, pečati i ispunjava ga Svetim Duhom, daruje mu dar Duha Svetoga te započinje postupak posvećenja i čini ga osjetljivim na štovanje Boga i griješenje. Nanovorođenjem, osoba je istrgnuta iz vlasti tame i prenijeta u kraljevstvo svjetla. (Jer 31:33-34; Heb 8:10-12; Eze 36:25-27, 31; Iv 3:3-8; 2 Kor 5:17; Ef 1:13; 5:18; Dj 10:45; 1 Pt 1:3-5, 22-23; 2:9-10)
12. Sigurnost spasenja i posvećenje
Vjerujemo da su svi Bogom nanovorođeni ljudi vječno sigurni u Isusu Kristu, jer čovjekovo spasenje počiva na Gospodinu Isusu. Vjernikovo se opravdanje pred Bogom temelji samo na dovršenom djelu Isusa Krista, koji zauvijek ostaje nepromjenjivi začetnik i dovršitelj vjere svakoga vjernika, čime mu je sigurnost spasenja zajamčena. (Iv 5:24; 6:37-40; 10:27-29; Rim 5:6-10; 8:1, 31-39; 1 Iv 5:9-13; Tit 3:5-7; Heb 7:24-25; 12:2; 13:5; Jd 24)
Vjerujemo da je posvećenje postupak Božjeg preobličivanja vjernika u lik Gospodina Isusa, što traje do dana Božjeg poziva u slavu, a započinje u trenutku čovjekova spasenja. Ovo je plod djelovanja Svetoga Duha u njemu, tj. pozitivna posljedica stalnog utjecaja samoga Boga u njegovu životu. Posvećivanjem Bogu, vjernik je sve poslušniji Bogu i Njegovoj Riječi, što se očituje u njegovu življenju. (Iv 17:17, 19; Rim 8:28-30; 12:1-2; 2 Kor 4:16; Ef 4:21-24; 1 Sol 4:3-8; 5:23-24; 2 Sol 2:13; Heb 2:11; 12:1-2; Fil 1:6)
13. Smrt, sud i vječnost
Vjerujemo da tjelesna smrt vjernika ne uključuje nikakav gubitak nematerijalne svjesnosti, te da duša (čovjekov nevidljiv dio) prilikom smrti odmah prelazi u nazočnost Božju. Takvo odvojenje duše i tijela potrajat će do zadnje trube Božje, koja najavljuje prvo uskrsnuće prilikom kojeg će Bog sjediniti vjernikovu dušu i tijelo u nepokvarljivo besmrtno tijelo, za vječnost s Njime u slavi. Do tada, duše spašenih, tj. umrlih u Gospodinu, ostaju u svjesnom zajedništvu s našim Gospodinom Isusom Kristom. (Otk 6:9-11; Lk 23:43; 1 Sol 4:13-17; Otk 20:4-6; 1 Iv 3:2; 1 Kor 15:42-44, 50-54; Fil 1:21, 23; 3:20-21; 2 Kor 5:8; Otk 21-22)
Vjerujemo u tjelesno uskrsnuće svih ljudi: onih spašenih u vječni život s Gospodinom, a onih nespašenih na sud i vječnu kaznu, uključujući vječno odvojenje od Boga. Tada će Bog ukinuti smrt. (Iv 5:24-29; 6:39-40; 2 Kor 4:14; Dn 12:1-2; 2 Sol 1:7-9; 1 Kor 15:26; Otk 20:14)
Vjerujemo da kod smrti Bog drži duše nespašenih pod kaznom (u hadu) do drugog uskrsnuća, kada će dušu i uskrišeno tijelo sjediniti. Oni će se tada pojaviti pred Velikim bijelim prijestoljem, pred Božjim sudom. Nebeski Sudac će baciti osuđene u pakao (u gehenu), ognjeno jezero, gdje će vječno biti u muci i odvojeni od Božje nazočnosti. (Iz 24:21-22; 66:24; Dn 12:2; Otk 20:11-15; Lk 12:4-5; Iv 5:28-29; Mt 25:41, 46; 2 Sol 1:7-9)
14. Isusov povratak i tisućugodišnje kraljevstvo
Vjerujemo u osobni, skori, fizički povratak Gospodina Isusa Krista, prije početka Njegova tisućugodišnjeg kraljevstva (tzv. premilenijalni povratak). Ovo se također zove Isusov drugi dolazak. Tada će Bog uskrisiti svete, tj. nanovorođene vjernike svih vremena, da žive vječno s Njim. (Iz 24:22; Mt 24:30-31, 36; Dj 1:11; 1 Sol 4:14-17; Tit 2:11-13; Otk 1:7-8; 20:1-7)
15. Sotona i pali anđeli
Vjerujemo u postojanje Sotone kao vrhovnika palih anđeoskih bića, nazvanih demonima, koji su se pobunili protiv Boga, zbog čega ih je Bog zbacio s neba. Sotona je doživio poraz zbog Isusova zastupničkog raspeća i slavnog uskrsnuća, a konačna mu je sudbina u ognjenom jezeru, paklu. Do tada, on i demoni varaju ljude i prouzrokuju duhovnu bitku. Za razliku od Boga, on nema sveznanje, niti je svudanazočan. (Iz 14:12-15; Eze 28:13-17; Job 1:6; 2:1; Zah 3:1; Mt 4:1-11; Mk 1:34; 5:2-7, 15; 1 Iv 3:8; Ef 2:2; 6:12; Heb 2:14; 2 Pet 2:4; Jd 6; Otk 12:9; 20:2-3, 7-10)
16. Crkva
Vjerujemo da sve one, koji su se za svoje spasenje pouzdali u Isusa Krista, Bog po Duhu Svetom istovremeno stavlja u ujedinjeno duhovno Tijelo, sveopću Crkvu, zaručnicu Kristovu, kojoj je Gospodin Isus Glava, ugaoni kamen i Natpastir. (1 Kor 12:12-13; Ef 1:22; 2:20; 4:15; 5:23-32; 2 Kor 11:2; Otk 19:7-8; Kol 1:18; Dj 4:10-11; 1 Pt 2:25; 5:4)
Vjerujemo, prema tekstu Novoga zavjeta, da je Bog ustanovio prvu mjesnu crkvu u Jeruzalemu, te da ih od tog vremena uspostavlja i dalje. Također Novi zavjet naučava i upućuje vjernike na članstvo (pripadništvo) mjesnim crkvama. (Dj 2; 14:23, 27; 20:17, 28; Gal 1:2; 1 Sol 1:1; 2:14; 1 Kor 11:18; 12:4-31; 16:19; Rim 16:16; Fil 4:15; Heb 10:25)
Vjerujemo da su glavne biblijske svrhe i odgovornosti mjesne crkve: iskreno štovati Boga, duhovno izgrađivati njezine članove u vjeri i za djelo službe, omogućivati biblijsko zajedništvo crkvenog tijela, te fizički i molitvom djelovati u širenju poruke Evanđelja i evangelizaciji po cijelom svijetu. (Mt 28:19-20; Dj 1:8; 2:42, 46-47; 13:1-4; 20:7; 1 Kor 16:2; Otk 1:10; 2 Kor 8-9; Ef 3:21; 4:11-16; 2 Tim 2:2, 15; 3:16-17)
Vjerujemo u neovisnost mjesne crkve, slobodne od bilo koje vanjske ovlasti a slobodne za suradnju s drugom crkvom odnosno crkvama radi promicanja njezinih ciljeva. (Gal 1:22; 1 Sol 2:14; Rim 16:4; 2 Kor 8:18-19; Kol 4:16; Dj 15:23-29; 3 Iv 9-10)
16.1. Ustrojstvo i vodstvo mjesne crkve
Vjerujemo da je vrhovni autoritet mjesne crkve Gospodin Isus Krist, te da je Bog za mjesnu crkvu uspostavio i u Svetom pismu opisao: vodstvo, duhovne darove, učenje, svjedočenje, zajedništvo, red, disciplinu i bogoštovanje. Svi nanovorođeni vjernici, kao članovi mjesne crkve, posjeduju Bogom dane duhovne darove za djelo službe. Biblija određuje poslužitelje koji pod Gospodinom služe zajednici, nose odgovornosti i nadziru rad crkve: starješine (također zvani nadglednici, pastori i pastori-učitelji) i đakone, koji svi moraju zadovoljiti biblijske kvalifikacije. (Ef 1:22; Kol 1:18; Mt 28:18-20; Dj 2:42, 46; 6:1-7; 13:1-3; 20:17, 27-30; Ef 4:11-12; Rim 12:1-8; 1 Kor 12; 1 Tim 4:13-14; Fil 1:1; 1 Tim 3:1-7; Tit 1:5-9; 1 Pt 5:1-5; 1 Tim 3:8-13)
16.2. Isusova dva spomen-čina za crkvu
Vjerujemo da je Isus za mjesnu crkvu ustanovio dva spomen-čina: krštenje nanovorođenih vjernika uranjanjem u vodu i Gospodnju večeru za biblijski krštene vjernike. Ova dva simbolična čina ne smatramo obredima u smislu da prenose ili vrše neku moć u ili nad njihovim sudionicima, nego su osobni znakovi i simboli zajedništva i poistovjećivanja s Gospodinom Isusom i Njegovom crkvom. (Iv 4:2; Mt 28:19; Dj 2:38-42, 46-47; 16:30-34; 20:7; Lk 22:7-20; 1 Kor 10:16-17; 11:23-32)
Načela vjerovanja usvojila Skupština članstva BC Betanija, u Čakovcu, 14. veljače 2010. godine.