'Zašto Bog ne spriječi zlo?'

'Zašto Bog ne spriječi zlo?'  Ako je Bog svjetlo i nikakve tame nema u Njemu, kako vi kršćani to tvrdite, odakle tama? Ako je Bog ljubav, ako je On dobar, nepromjenjivo  i konstantno dobar kako to vi kršćani često puta pjevate, odakle zlo? Zar Bog, ako postoji, te ako je dobar i svemoguć ne bi trebao spriječiti, zaustaviti i iskorijeniti zlo?

Pitanje zla, porijekla zla i snage zla je ozbiljno, osjetljivo i uvijek aktualno pitanje. Kako Biblija ili Božja Riječ odgovara na ova i slična pitanja?

Biblija ili Riječ Božja nigdje ne govori o dobru i zlu kao o dvije  jednake suprotstavljene strane. Ne, Biblija jasno ohrabruje da je Bog suveren Bog koji nema nikakvih problema sa zlom. Pismo je jasno: 'Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven.'   (Ps 93:1) Biblija ne govori o dobru i zlu kao o dvije jednake strane , već Biblija u jednom smislu uči da je zlo zapravo ISKRIVLJENO DOBRO. Da, zlo je NEDOSTATAK DOBRA, ali prije toga, prije genetike, djetinjstva, zanemarivanja, zlostavljanjai trauma, zlo je iskrivljeno dobro. Da bismo razumijeli zašto jezlo iskrivljeno dobro, moramo se vratiti u vrijeme prije vremena, u 'vrijeme' prije stvaranja svijeta.

Biblijske knjige proroka Ezekiela, Izaije, Otkrivenja te sama Evanđelja izvještavaju nas o pobuni koja se dogodila prije stvaranja svijeta. Naime, kada je Bog stvorio anđele, među njima stvorio je i Lucifera za kojeg Sveto Pismo kaže da je bio "uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep"[2] (Ez 28:11).

Lucifer je bio odmah do Boga. On je bio drugi, no želio je biti prvi. Možda će netko reći: 'Ma dajte, molim vas, pa mi živimo u 21. stoljeću! Kakav Lucifer, kakvi anđeli, kakva pobuna!’. No, nije li zanimljivo da tu pojavu u kojoj se stvorenje okreće protiv Stvoritelja nalazimo u obitelji, politici, poslovnom svijetu, ekonomiji, sportu, religiji – svugdje. Pitali su jednog poznatog glazbenika koji svira ne znam koliko instrumenata koji je instrument najteže svirati. On odgovorio: 'Drugu violinu, najteže je svirati drugu violinu.'

Prema Pismu, Lucifer se pobunio protiv Boga, pokušao ga svrgnuti te je zbog toga zbačen na zemlju. Zlo je posljedica izbora i pobune. Zlo je iskrivljeno dobro. Kada razmišljamo o početku vremena, o stvaranju, zmija je već u vrtu i zlo je na jedan  način već bilo prisutno.

Kako je moguće da je Bog stvorio nekoga tkose mogao pobuniti, tko je mogao iskriviti dobro? Čemu toliki rizik?

Razmotrimo još jedan događaj koji će nam pomoći da razumijemo  ZLO KAO ISKRIVLJENO DOBRO, ZLO KAO POSLJEDICU LOŠEG IZBORA, ZLO KAO NEDOSTATAK DOBRA, ZLO KAO ODGOVOR na šapat, sugestiju, inspiracijui nadahnuće.

Kada je Bog stvorio čovjeka odmah na početku dao mu je zastrašujuće veliku, ali ograničenu slobodu. U Postanku 2:16 čitamo:

"Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!"

Na početku čovjek je stvoren slobodan. U vrtu su se nalazili Bog, zmija i čovjek koji bira, čovjek koji odlučuje. Zašto Bog daruje čovjeka darom slobode, darom izbora? Spomenimo samo dva glavna razloga. Prvi razlog je:

1.     LJUBAV

U pravu je pjesnik stare međimurske pjesme kada piše: 'ak je naša ljubav iskrena i prava, nju ne spere, nju ne spere Mura niti Drava!' Nema prave i istinske ljubavi bez slobode izbora. Za ljubav, za pravi odnos, potrebno je dvoje. Za iskreni odnos, za pravu ljubav potreban je onaj dragovoljni i duboko svjesni DA! Nebo je izbor! Kaže narod i u pravu je da 'sila Boga ne moli!'. 'Neka bude Tvoja volja!' mora biti izrečeno voljno i dragovoljno.

Božja ljubav je strpljiva, piše Pavao, što znači da Bog dugo trpi, stvara prilike, dopušta neprilike, čeka čovjeka a čovjek čini sve i svašta. Zašto Bog dopušta zlo? Jer Bog ljubi, zove i čeka čovjeka.

Drugi razlog zašto Bog daruje svoje stvorenje enormno velikom, zastrašujućom slobodom je:

2.     OSOBNOST odnosno ODGOVORNOST

Božja Riječ nas uči da je svaki čovjek jedinstven, originalan, unikatan te da svaki od nas ima svoju osobnost i svoju odgovornost. Svaki čovjek ima svoj DNK. Postoji fizička, mentalna ali i duhovna genetika. Gen nosioc nasljednih svojstava postoji i prema Pismu to idei utječe do trećeg koljena. Genetika je uvijek prisutna, ali nije presudna. Pored DNK, svaki čovjek ima svoj put svoje roditelje, učitelje, mentore i da, zlo je nedostatak dobra. Žrtva nerijetko postaje agresor.

Svaki čovjek ima svoj DNK, ima svoj put jedinstven put i ima izbor. DNK zapis je važan ,ali još je važnije što mi u njega zapisujemo. Zlo je iskrivljeno dobro, zlo je posljedica izbora. Zlo je šapat, sugestija, inspiracija, nadahnuće. U Evanđelju čitamo da je:  'Za vrijeme večere đavao nadahnuo Judu Iskariotskog da izda Isusa.’ (Iv 13:2) [3] ZLO JE OSOBA - Zli, enormna inteligencija, zlo je inspiracija, zlo je pobuna i iskrivljeno dobro, nedostatak dobra, ZLO JE IZBOR.

Dakle, u vrtu su se nalazili Bog, čovjek i zmija. Čovjek, dobro i zlo. Nažalost, vjerujem da svi znamo opće poznati događaj iz Biblije. Svi znamo kako su izabrali prvi ljudi. U Postanku 1. poglavlju čitamo kako Bog stvara čovjeka. Iz Postanka 2. poglavlja saznajemo da mu daje taj najveći dar - slobodnu volju. U Postanku 3. poglavlju čitamo o padu, o neposluhu čovjeka i ulasku zla u povijest čovječanstva, a već iz Postanka 4. poglavlja saznajemo o brzom širenju zla, dok Postanak 6. poglavlje izvještava o prevladavanju zla nad dobrim. Nakon pada ljudska sloboda postaje zarobljena, ometana, ali uvažavana, odgovornost ostaje.

Prva rečenica koju Bog upućuje čovjeku je "sa svakog stabla slobodno jedi". Druga rečenica koju Bog upućuje čovjeku je zabrinuta upitna rečenica: 'Adame gdje si?'[4]

Kada je zlo ljudskim neposluhom, pobunomi izborom ušlo u povijest, Bog nije samo sjedio skršenih ruku i postavljao pitanja. Bog nije organizirao simpozij na temu porijekla zla. Bog je odlučio ući u povijest, Bog je odlučio ući u zlo, boriti se sa zlom i svojim savršenim životom, savršenom žrtvom na križu i slavnim uskrsnućem pobijediti zlo.

Isus je jako dobro znao što je nevolja, nepravda, patnja i zlo. Nevin, izdan, izigran, lažno optužen, brutalno prebijen i sramno razapet na križ s najgorim razbojnicima. Kako je to Bog mogao dopustiti? Vidite, Isus  ne samo da nas može samo razumjeti, On nas može i osjetiti jer je bio i probao. Gospodin stvara prilike, dopušta neprilike, jer ljubi, čeka i poziva.