POVJERENJE I COVID

Zašto vlada jedna kriza povjerenja u braku između supružnika, u obitelji između roditelja i djece, u široj obitelji, među obiteljima, u poslovnom svijetu?  Covid 19 otkrio je jedno zabrinjavajuće visoko nepovjerenje prema vlastima, institucijama, znanosti te između i unutar vlasti, institucija i znanosti što nikako nije dobro.  Prije nego pokušamo odgovoriti na pitanje; zašto vlada tolika kriza povjerenja, pokušamo definirati sam pojam povjerenja. Naš poznati jezičar, Vladimir Anić, ovako je definirao 'Povjerenje':

'Vjera u koga, sigurnost da se na koga može osloniti. Iskazati komu povjerenje, dati priliku da se iskaže. Imati ili nemati povjerenja u koga ili što.'  (Vladimir Anić,1996., Rječnik Hrvatskog Jezika,str 739.)

'Povjerenje' je na prvi pogled jedna sociološka tema, no, kada se ona pomnije razmotri, može se reći da je povjerenje temeljno teološka tema, i zato ćemo odgovor na naše pitanje o 'krizi povjerenja', potražiti u Svetom Pismu,  Riječi Božjoj. Odgovor na pitanje krize povjerenja, potražiti ćemo gledajući unatrag, u jedno povijesno razdoblje Izraela u kojem je vladala kriza povjerenja na svim razinama.

Prorok Jeremija bio je svećenik, kojeg je Bog pozvao za proroka od  627. do 582. godine prije Krista. On je prorokovao prije samog odlaska u Babilonsko ropstvo, u vrijeme četvorice posljednjih, loših kraljeva. U tom vremenu, Jeremija ovako opisuje krizu povjerenja u društvu. Čitam iz Jeremijine knjige 9. poglavlja, od trećeg stiha na dalje;

'Neka se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeđuje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene - riječ je Jahvina… Jezik im je strijela ubojita, na ustima riječ prijevarna. ''Mir s tobom'' pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju.'    (Jer 9:3-5, 7)

Kada se studiraju knjige proroka Jeremije, 2. Kraljevima i 2. Ljetopisu, dakle tekstovi koji opisuju vrijeme krize povjerenja u Izraelske povijesti, onda se jasno vidi da je ključni, izvorni problem u društvu bio 'ostavljanje' i 'udaljavanje' od Boga, dok je kriza povjerenja bila samo jedna od društvenih posljedica tog izvornog problema. U 2. poglavlju 13. stihu Jeremija je sumirao taj glavni, temeljni, izvorni problem ovim riječima:

 'Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor žive vode, te iskopa sebi  kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.'

Izvorni problem, u Jeremjino vrijeme, bio je odlaženje i udaljavanje od Boga. Izvorni problem bila je nevjera, a jedna od posljedica tog udaljavanja je 'nepovjerenje'. U pojmu povjerenje i nepovjerenje isprepleten je pojam vjere – nePOVJEREnje, POVJEREnje, poVJERI i nePOVJERI. Povjerenje je pojam i pojava koja je neodvojivo od vjere i od Istine. Bez istine nema povjerenja! Temeljni problem Izraela u vrijeme proroka Jeremije, bio je odlaženje i udaljavanje od Boga koji je Istinit.

Sveto Pismo je jasno u tvrdnji da je Bog Otac Istina.  Pnz 32:4;  

'On je Stijena. Djelo mu je savršeno jer pravi su svi Njegovi putevi. Bog je on vjeran i bez zloće. Pravedan je On i Istinit.'            Pnz 32:4 (Karađić)

 Sveto Pismo nas podsjeća da je Bog Sin Istina.  U Evanđelju po Ivanu 14:6, Isus je nedvojben kada tvrdi:  

                'Ja sam put, ISTINA i život.'

 Kasnije na rastanku sa svojim učenicima, Isus, govoreći o Duhu Svetome, govoreći o trećoj osobi Trojstva tvrdi:   

         'A kada dođe On, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu'. (Iv 16:13)

U veliko svećeničkoj molitvi za jedinstvo vjernih, Isus moli za jedinstvo temeljeno na Istini, za jedinstvo temeljeno na utjelovljenoj i pisanoj Riječi. Evo njegovih riječi:  

             'Posveti ih Istinom, Tvoja je Riječ Istina' (Iv 17:17).

Zašto kriza povjerenja u braku, obitelji, poslovnom svijetu?  Odakle toliko nepovjerenje prema vlastima, institucijama, znanosti?

'S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću.'

Vrlo je zanimljiva grčka riječ koju koristi apostol Pavao, a koja je prevedena na naš jezik s 'priječiti.' Korištena riječ znači 'tiskati dolje sa silom.' Dobar primjer, dobra ilustracija ove istine je vodena fontana. Kada pokušate zaustaviti izviranje vode iz fontane, potrebna je sila, napor, koncentracija da se voda zaustavi i to samo na trenutak, čim maknete ruku - voda ponovno izvire.

Vidite, potiskivanje istine može biti i je jako zamorno, zbunjujuće, iscrpljujuće i frustrirajuće. Kome vjerovati u ovoj zbunjenosti? Kome vjerovati u ovom jasnom proturječju koje je isprepleteno ljudskim strahom, ponosom i koje kakvim interesima? Vidite kada je čovjek mjerilo onda se mjera gubi, … potreban je Netko puno veći od nas, potrebna je konstanta, Stijena, Kanon.

U vremenu  sustavne dekršćanizacije i hegelizacije društva, u društvo gdje se Isusova tvrdnja 'Ja sam istina', pokušava potisnuti i zamijeniti Pilatovim pitanjem; 'Što je istina?', doista je teško pronaći nekoga: 'na koga se možete sa sigurnošću osloniti.'

U 2:13 Jeremija je dobro sumirao problem Izraela u njegovo vrijeme:

 'Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor žive vode, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.'

Pored toga što je dijagnosticirao problem, Jeremija je ponudio i rješenje, terapiju. Evo tih riječi za zaključak:

'Ako se Izraele, želiš vratiti - riječ je Jahvina, k meni se vrati. Ako se zakuneš; Živoga mi Jahve! Istinito, pravo i pravedno narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom će se dičiti' (Jer 4:1-2).