Vidljivi i nevidljivi svijet - PERIMO RUKE!

1847. godine u glavnom gradu Habsburške monarhije živjeli su i stvarali Mozart, Beethoven i Bramhs. Pored toga što je bio veliko kulturno središte Beč je bio i vodeće medicinsko središte 19. stoljeća. Na ginekološkom odjelu opće bolnice radio je mladi liječnik po imenu Ignac Philipp Semmelweiss koji se borio s enormnom smrtnosti rodilja, što je bila sveopća pojava diljem svijeta.

Dr. Semmelweiss nije mogao prihvatiti što je odjel za rađanje postao odjel za umiranje. Naime u to vrijeme svaka šesta žena, a bilo je dana kada je devet od deset žena preminulo pri porodu od babinje groznice ili 'puerperalne sepse' , odnosno od otrovanja krvi. Danonoćno, Semmelweis se pitao zašto, zašto, zašto?

Metodom eliminacije pokušao je doći do uzroka tako visoke smrtnosti ali uzalud, njegov odjel je svakodnevno punio mrtvačnicu. Jednom prilikom radeći na obdukciji tijela preminulih žena, primijetio je kako studenti nakon obdukcije idu na odjel pregledavati žene i pomislio da je mogući problem na rukama liječnika. Njegovu sumnju pojačao je podatak da je smrtnost kod žena koje porađaju babice 3%, a smrtnost kod žena koje porađaju liječnici 18%. Babice ne obavljaju obdukcije. Moguće, sumnjao je Semmelweis, liječnici rukama prenose problem, uzrok smrti prenose iz mrtvog tijela na živu ženu. Naredio je obavezno i temeljno pranje ruku prije svakog pregleda. Kolege liječnici, medicinsko osoblje i studenti ismijavali su dr. Semmelweissa, no on je uporno inzistirao i uporno provodio obavezno pranje ruku. U samo tri mjeseca smrtnost rodilja na njegovom odjelu pala je na 1%.

Dr. Ignac Semmelweiss svoje istraživanje i rezultate objavio je u medicinskom časopisu ali bez ikakvog odjeka. Dogodilo se suprotno, vrh medicinske znanosti ga je ignorirao i ismijao. Čak i Opća bolnica u Beču nije ga podržala, štoviše dobio je otkaz, a na njegovom odjelu su demontirani umivaonici nakon čega se smrtnost ponovno naglo povećala. Duboko razočaran Semmelweiss odlazi u Budimpeštu gdje ponavlja i dokazuje isto, što dokumentira u knjizi od 543 stranice. U Budimpešti se događa protivljenje i nerazumijevanje struke kao i u Beču. Ta borba bila je toliko jaka da se Semmelweiss razbolio i završio u psihijatrijskoj bolnici gdje je i umro, da ironija bude veća od 'gnojne sepse'.

Liječnici, medicinska znanost u tom vremenu nije mogla vjerovati da je rješenje tako jednostavno. U to vrijeme znanost još nije jasno vidjela pa nije vjerovala da postoje bakterije i virusi, da postoje nevidljivi uzročnici i prenositelji bolesti, da postoji nevidljivi, a realni svijet. Što vidimo, a što ne vidimo još?

Tri tisuće godina prije dr. Semmelweisa, Bog je rekao Mojsiju, a Mojsije je to zapisao u Knjigu Brojeva 19:11:

'Tko se dotakne mrtva tijela neka je nečist sedam dana.'

Osoba koja je dotaknula leš morala je napustiti dom i posao te je morala provesti sedam dana u strogoj samoizolaciji kako čitamo u istoj knjizi Brojeva, koju je Bog dao Mojsiju, Izraelu ali i nama 1.400 godina prije Krista. Knjige Brojeva 5:1-3:

           
'Jahve reče Mojsiju: Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakog gubavca, svakoga tko imadne izlijev i svakoga tko se onečisti mrtvimtijelom. Odstranite i muške i ženske! Izvan tabora ih istjerajte, da ne onečiste svoje tabore u kojima ja boravim među njima.'

Mojsiju koji je odrastao i koji je bio poučen u svoj egipatskoj mudrosti prije Božjeg poziva, to odvojenje mrtvog tijela od živih ljudi bilo je potpuno strano. Znamo da su Egipćani balzamirali svoje mrtve, no Mojsije je vjerovao Riječi iako JOŠ nije vidio poveznicu koja je spasila mnoge, mnoge živote.

Što pokušavam reći u ovoj emisiji koju sam naslovio 'Što vidimo, a što ne vidimo još?' Teologija i znanost, vjera i razum moraju djelovati zajedno jer i jedni i drugi proučavamo Stvoritelja i stvorenje, proučavamo Zakone koji su utkani u sve stvoreno, u sve vidljivo i nevidljivo. Odlična, ohrabrujuća je vijest da su hrvatski znanstvenici uspjeli izolirati virus koji je sve nas izolirao.

Osnivač znanstvene i eksperimentalne bakteriologije Louis Pasteur, koji se pojavljuje tu negdje u vrijeme i poslije Semmelweissa, jasno vidi povezanost bakterija sa širenjem zaraznih bolesti. Otac sterilizacije i antiseptičke metode, znanstvenik koji je otkrio uzročnika  'puerperalne sepse' bio je vjernik koji je rekao:           

'Malo znanosti udaljava od Boga, mnogo znanosti – približava Bogu.'

Ako netko vjeruje i iskreno se moli Onomu koji je Vječni logos, Vječna Riječ, Riječ po kojoj je stvoreno sve vidljivo i nevidljivo, ako se netko iskreno moli Onomu koji je vječni razum, to ga nema sumnje urazumljuje i umudruje. Ima istine u onome što narod veli: 'Sve je lako kad ti netko pokaže.'

'Što vidimo a što ne vidimo još?'  Postoji nevidljivi svijet za ljudsko oko i napretkom znanosti shvaćamo da postoji puno toga nevidljivoga što ljudskoj rasi postaje vidljivo.  Postoje virusi i bakterije i toga smo svi svjesni danas. Na ulazu bilo čega ovih dana stoji dezinfekcijsko sredstvo s natpisom:

'Molimo Vas operite ruke!'

Ako ste dobro pročitali tekst iz knjige Brojeva, onda ste uvidjeli da je osoba koja je dodirnula mrtvaca morala ići u izolaciju 'da ne onečisti tabor u kojima BOG BORAVI MEĐU NJIMA.' Koliko su moralni zakoni povezano isprepletani s ostalim zakonima koji su utkani u sve stvoreno, u sve vidljivo i nevidljivo, koliko su grijeh i bolest povezani dobro je pitanje i veliko područje za istraživanje.

Pavao kada piše mladom Timoteju: 'Hoću, dakle, da ljudi mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke prema nebu bez srđbe i prepirke', nema sumnje misli na duhovnu higijenu, na duhovnu čistoću.

Postoje  virusi, bakterije, postoje anđeli, demoni, postoje paralelni svjetovi, postoji raj i postoji pakao, jer postoji Bog koji je svojom riječju stvorio sve vidljivo i nevidljivo.

Apostol Pavao ohrabruje vjerne da Isus Krist nije samo SAVRŠENA SLIKA BOGA NEVIDLJIVOGA, da Isus Krist nije samo STVORITELJ SVEGA VIDLJIVOGA I NEVIDLJIVOGA, da Isus Krist nije samo UZDRŽAVATELJ SVEGA VIDLJIVOGA I NEVIDLJIOVOGA već da je Isus Krist Spasitelj cijeloga svemira.

Pavao piše da postoji antiseptik, da postoji lijek za najozbiljniju bolest, bolest koja osobu može odvesti u vječnu smrt, Vječnu smrt Pismo još naziva druga smrt koja nastupa nakon fizičke smrti. Druga smrt uzrokuje potpuno i vječno odvojenje od Boga, ako osoba nije uzela ponuđeni neprocjenjivi a opet besplatni, djelotvoran lijek. 'Što može oprati moj grijeh?', pita se pjesnik i odgovara: 'Ništa osim krvi Krista.' Evo tog teksta za kraj. Kol 1:15-20:

'On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja, jer je u Njemu sve stvoreno- sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo Gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po Njemu i za Njega i sve se u Njemu drži u redu. On je glava Tijela, Crkve: on je Početak, prvorođenac od mrtvih da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u Njemu nastaniti svu puninu, i po Njemu pomiriti za  Njega sve što je na nebu i na zemlji uspostavljajući mir KRVLJU NJEGOVA KRIŽA.'