IMA LI ŠTO S DRUGE STRANE?

Koji je događaj važniji, rođenje Isusa Krista, križ, raspeće, smrt Isusa Krista ili je to uskrsnuće Isusa Krista? Je li važniji Betlehem, Golgota ili prazan grob?'

Da bi se shvatilo pravo značenje Betlehema, Golgote i praznoga groba, da bi se shvatilo pravo značenje rođenja, smrti, uskrsnuća i uzašašća Isusa Krista, da bi se shvatila poruka Evanđelja Isusa Krista, potrebno je shvatiti 'cjelokupni Božji naum', odnosno potrebno je shvatiti krajnji cilj 'cjelokupnog Božjeg nauma'.

Krajnji cilj nije Betlehem, nije ni Golgota, nije ni uskrsnuće, nije ni uzašašće, već je to konačno stanje, odnosno, vječna destinacija čovjeka. Nakon Betlehema a na putu prema Golgoti, Isus je govorio o smislu Njegovog rođenja, života, smrti i uskrsnuća.

'Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako zar bi vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja' (Iv 14:1-3).

Konačni cilj Betlehema, Golgote i praznog groba je zajedništvo Boga i otkupljenog čovjeka u nebu, 'da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.'

Živimo u vremenu gdje će mnogi na izrečeno reći 'ma kakva vječnost, kakvo nebo, o čemu vi to pričate, to je za malu djecu, sad i ovdje i to odmah.'

Materijalizam, hedonizam i konzumirizam pojave su koje jasno svjedoče da današnji čovjek ne računa na nebo, ne, on vječnost i vječne vrijednosti pokušava stisnuti, skompresirati u jedan kratak život ovdje na zemlji i zato žuri, juri i u stalnom je cajtnotu i kronično nema vremena jer vrijeme je kratko.

„Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavnost; jer prolaze brzo i mi letimo odavde.''

Čovjek današnjice zaboravlja na svoju dušu i brine samo i stalno o svom tijelu, više nego ikada prije. Od rođenja mi na svoje tijelo pazimo, njegujemo ga i hranimo. Zimi ga grijemo, ljeti ga hladimo i stalno pazimo da mu ništa ne nedostaje, no, kao da zaboravljamo da će nas to isto tijelo na kraju ipak izdati, iznevjeriti, ono će stati, tijelo će umrijeti a nerijetko prije toga i dobro nas izmučiti. 

Je li to sve? Zar je moguće da u jednom trenutku prestaju sve naše misli, svi naši osjećaji, sva naša nadanja i sva naša vjerovanja? Što poslije?

Prije nego odgovorim iz Svetoga Pisma, koje jasno govori da nakon smrti ne dolazi točka nego dvotočka, koje jasno govori da su s druge strane samo dvije strane, dopustite mi da spomenem nekoliko ne biblijskih a vrlo prisutnih vjerovanja danas.

Prvo takvo vjerovanje koje je usko povezano s materijalizmom, hedonizmom i konzumirizmom je;

1. Anihilacija

Anihilacija ili 'uništenje' je vjerovanje da nakon fizičke smrti dolazi točka, dolazi kraj, čovjek prestaje postojati i to je to. Ako je ovaj život sve što imamo na raspolaganju onda je materijalizam i hedonizam doista najbolji i logičan izbor. Sam apostol Pavao u kontekstu dokazivanja uskrsnuća Isusa Krista, izaziva Korinćane upravo tom dilemom i ovim riječima:

'jedimo i pijmo jer sutra mremo AKO mrtvi ne uskršavaju.'

Anihilacijsko učenje je nemoguće uskladiti s učenjem Biblije, jer Biblija jasno uči da se u trenutku fizičke smrti duh odvaja od tijela i 'vraća se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vraća Bogu koji ga je dao' (Prop 12:7).

Najjasniji tekst po kojem je Anihilacija biblijski neodrživa, su Isusove riječi iz Mateja 25. poglavlja. U kontekstu Posljednjeg suda Isus jasno zaključuje:

'Ovi će otići u muku vječnu a pravednici u život vječni' (Mat 25:46).

Za muku vječnu i život vječni, Isus koristi istu grčku riječ 'aionios', što u kontekstu Novoga Zavjeta, ne može značiti ništa drugo osim 'vječno'. Drugo, sve više prisutno vjerovanje, koje je biblijski neodrživo je

2. Reinkarnacija ili seoba duše

Bez obzira da li je riječ o Reinkarnaciji koja dolazi iz Tibeta ili Indije, nju je nemoguće uskladiti s učenjem Biblije Svetoga Pisma. Najjasniji je pisac poslanice Hebrejima koji piše;

'Ljudima je određeno samo jedanput umrijeti a potom dolazi sud' (Heb 9:27).

Riječ koja je na hrvatski prevedena sa 'samo jednaput' je snažna grčka riječ 'Xapax' koja jasno govori - jedan život, jedna šansa.

Prije nego spomenem dvije vječne destinacije o kojima govori Riječ Božja spomenimo i treće prisutno ne biblijsko vjerovanje a to je:

3. Čistilište

Prije nekoliko godina izdali smo knjigu koja je nosila naslov: 'Što Biblija uči o čistilištu?' Knjiga se sastojala od naslovne stranice i od otprilike stotinu potpuno praznih, bijelih stranica. Sjećam se da je nekim ljudima trebalo malo duže, dok su listajući knjigu, shvatili što želimo reći.

Treba jasno reći da Biblija ništa ne govori o čistilištu. Ne morate biti ni bibličar ni teolog, da kada tekstove iz 1.Korinćanima 3:15, i 1.Petrova 1:7, stavite u kontekst, jasno vidite da ti tekstovi ni implicitno ne govore o čistilištu. Isus u evanđeljima, apostoli u poslanicama - ni riječi.

Čistilište je dio crkvene Tradicije koja se posebno javlja u vrijeme srednjeg vijeka, dakle u vrijeme prodavanja indulgencija ili oprosta od grijeha od strane crkve, što je između ostalog i dovelo do Reformacije i što je bio, nema sumnje, glavni okidač Reformacije ili povratka na Samo Pismo ili Samo Bibliju.

Čistilište je proglašeno doktrinom, nakon raskola s istočnom crkvom 1054, tek 1483. godine a potvrđena na Tridentskom Saboru, 1563.godine.

Najjasniji tekst, u moru biblijskih tekstova prema kojima je učenje o čistilištu nespojivo s Biblijom, je tekst koji opisuje dramu Isusovog raspeća, razapetog između dva razbojnika.

Prizor iz Luke 23. poglavlja je jasan! Isus u sredini, jedan razbojnik razapet s lijeve strane a drugi s desne strane. Taj prizor slika je cijelog čovječanstva i svakog čovjeka. Ili smo Isusu s desne strane ili smo Isusu s lijeve strane, ili smo na putu za raj ili smo na putu za pakao. S druge strane su samo dvije strane!

Nakon što je jedan od razbojnika shvatio i priznao;

1. da je kriv, da je grešan, da po pravdi zaslužuje smrt; 'Mi smo ovdje po pravdi...' Nakon što je shvatio i priznao:

2. da je Isus nevin, svet ; 'ovaj nije nikakva zla učinio', te nakon što je shvatio i priznao ono najvažnije:

3. da očajnički treba Božju milost; 'Gospodine sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo...' jedan od razbojnika čuo je nevjerojatne Isusove riječi: 'Zaista kažem ti DANAS ćeš biti sa mnom u raju'.

Ovaj 'danas', nespojiv je s idejom čistilišta, ovaj 'danas' nespojiv je s idejom sinergije, suradnje, kooperacije u tzv. 'ekonomiji spasenja.' Ovaj danas nespojiv je sa zaslugom spasenja. Razbojnik u raju! Kako? Milošću i pokajanjem.

'Zaista kažem ti DANAS ćeš biti sa mnom u raju', je nešto nespojivo s čistilištem, anihilacijom ili reinkarnacijom, ali je itekako skladno, harmonično, kompatibilno s učenjem Novoga Zavjeta, koji jasno uči da postoje samo dva konačna, odredišta, samo dvije vječne destinacije; Raj i Pakao, mjesto vječnog života ili mjesto vječne muke. Nažalost onaj drugi razbojnik nije shvatio ništa.

'Koji je događaj važniji; rođenje Isusa Krista, križ, raspeće, smrt Isusa Krista, ili je to uskrsnuće Isusa Krista? Je li važniji Betlehem, Golgota ili prazan grob?'

Konačni cilj i krajnji smisao Betlehema, Golgote i praznog groba je zajedništvo Boga i otkupljenog čovjeka u nebu, 'da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.'

Radio emisiju možete preslušati ovdje:

http://www.betanija.hr/Default.aspx?v=2100

mr. sc Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec 

© 2003-2017. Sva prava pridržana.