Božja suverenost i prirodne katastrofe

Kakvo će sutra biti vrijeme? Kakva je vremenska prognoza? Nekim ljudima to pitanje je važnije nego drugima. Poljoprivrednici, građevinari, mornari i neki drugi pomno prate kretanje ciklone, anticiklone, no, većina ljudi ne razmišlja previše o vremenu osim ako se ne sprema na put, odmor ili pak priprema roštilj za prijatelje.

Teško je reći koliki broj ljudi je u svemu tome svjesno da je vrijeme svakodnevno kontrolirano od strane Boga. Bilo da je prekrasan sunčani dan, bilo da pada lagana i ugodna kiša, ili pak je nevrijeme popraćeno tučom i olujnim vjetrom, bilo da je riječ o uraganu ili tornadu - Bog je u kontroli. Pismo nas istovremeno ohrabruje i upozorava da su sve prirodne sile pod kontrolom svemogućeg Boga.

Meteorolog, Mike Nichols, u svojoj knjizi 'Kakvo je vrijeme?' , navodi da Biblija govori o vremenu na više od 1.400 mjesta. Svakako da nemamo prostora za nabrajanje svih mjesta ali spomenimo jedan od jasnijih stihova koji govori o Božjoj suverenosti nad Prirodom.

'Hvalite ga nebesa nebeska i vode nad svodom nebeskim! Neka hvale ime Jahvino, jer On zapovijedi i postadoše. Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neće proći. Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! Ognju i grade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ Njegovu izvršavaš!' (Psalam 148:4-8)

Važno je razumjeti da je Bog stvarajući svijet u stvoreno utkao prirodne zakone po kojima stvoreni svijet funkcionira. Jednako tako, važno je razumjeti da je Bog suveren i da suvereno vlada nad stvorenim svijetom. U Novome zavjetu prolazeći kroz evanđelja saznajemo da je Isus pretvorio vodu u vino, nahranio mnoštvo s nekoliko kruha i riba, hodao po vodi, prošao kroz vrata, pojavljivao se pa iščeznuo... Isus Krist je jasno demonstrirao da je Stvoritelj iznad stvorenog, da Stvoritelj suvereno vlada stvorenim, da je Zakon podložan Zakonodavcu.

Nakon što je Isus utišao veliku oluju, olujom uplašeni ljudi, uplašili su se još više nastalom 'dubokom tišinom' te u čudu pitali:

'Tko je ovaj da mu se i more i vjetrovi pokoravaju?' (Mk 4:35-41)

Svetopisamska doktrina o Božjoj suverenosti je doktrina koja istovremeno ohrabruje i upozorava. Charles Spuregon je o Božjoj suverenosti zapisao:

'Nijedan atribut Božji nije toliko ohrabrujući za Njegovu djecu kao Božja Suverenost. S druge strane, nijedna doktrina nije toliko omražena od strane svijeta, ni jedna istina nije toliko nogirana, ismijavana kao velika i u potpunosti sigurna doktrina o suverenosti beskrajnog Jahve. Čovjek će dopustiti da Bog bude svugdje prisutan osim na Njegovom tronu. (A.Pink, Attributes of God, str.32)

Psalmista 93. Psalma Božju suverenost opisao je ovim riječima:

'Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moći i opasan. Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati. Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona, ti si od vječnosti!  Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj bučni huk. Jači od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama.' (Psalam 93:1-4)

Svetopisamska istina o Božjoj suverenosti, svetopisamska istina da je 'sve stvoreno po Njemu, za Njega i da se po Njemu sve drži u redu' (Kol 1:16-17), ohrabruje ali i upozorava.

Osobno vjerujem da svaku prirodnu katastrofu treba sagledati kroz dvije prizme, odnosno treba spomenuti dvije mogućnosti. Prva mogućnost je:

Katastrofa kao posljedica neodgovornog upravljanja.

Kada je Bog stvorio čovjeka postavio ga je u vrt s namjerom i zadatkom da čovjek vrt 'obrađuje i čuva'. Čovjek nije bio, a nije ni danas poslušan toj zapovijedi, i on se mora suočiti s posljedicama neposlušnosti. Kada u takvim situacijama ljudi pitaju; 'Gdje je Bog?', treba postaviti i suprotno pitanje; 'Gdje je čovjek?' Sjećamo se u vrtu nakon pada, Bog je taj koji postavlja pitanja. Nakon pada Bog je taj koji je hodao vrtom i pitao 'Adame gdje si?'

Prirodne katastrofe treba razmatrati u kontekstu sjetve i žetve, dakle treba ih promatrati kao neizbježne posljedice kršenja prirodnih zakona i neodgovornog upravljanja povjerenim, no spomenimo i drugu mogućnost;

Učitelj je na nastavi upitao djecu: zašto dolazi do potresa? Nakon uvodnog pitanja učitelj je objašnjavao kako zbog pomicanja tektonskih ploča u unutrašnjosti zemlje dolazi do oslobađanja velike energije što za posljedicu ima ... Njegovo znanstveno predavanje ubrzo se pretvorilo u teološku raspravu, i on nije uspio do kraja odgovoriti na postavljeno pitanje jer ga je s odgovorom preduhitrila devetogodišnja djevojčica s ovim odgovorom: 'Ja znam zašto, Bog upozorava te ljude.'

Bog se čovjeku objavio kroz 'unutarnju'knjigu', kroz savjest, kroz 'malu knjigu' ili Bibliju, i Bog se čovjeku objavio kroz 'veliku knjigu' kroz sve stvoreno. Sve stvoreno svjedoči o Stvoritelju. Kreacija 24 sata dnevno, non-stop, danju i noću svjedoči o Kreatoru. Pavao piše da se 'Božja nevidljiva svojstva, njegova moć i božanstvo promatrana po njegovim djelima opažaju od postanka svijeta.' (Rim 1:20)

Veličina stvorenog svemira govori o veličini Stvoritelja. Kada je 1923. godine Edwin Hubbel otkrio novi teleskop, znanstvenici su bili šokirani otkrivenom činjenicom da postoji svemir izvan do tada poznate Mliječne staze. Do 1923. godine vjerovalo se da postoji samo naša galaksija 'Mliječna staza', koja sadrži sto milijardi zvijezda. Hubbelov teleskop je otkrio da pored naše galaksije postoji još 200 milijardi galaksija koje sadrže stotinu milijardi zvijezda. Prošle godine, 2016., napretkom tehnologije napravljena je revizija koja je brojku od 200 milijardi galaksija pomnožila s deset. Svemir je jednostavno prevelik za konačno promatranje.

Veličina stvorenog govori o veličini Stvoritelja, dok ljepota stvorenog govori o dobroti Stvoritelja. Sam Isus koristi ljepotu stvorenog da bi govorio o Božjoj dobroti;

'Promotrite poljske ljiljane kako rastu, niti siju niti žanju a ja vam kažem da se ni Salomon u svoj svojoj raskoši nije zaodjenuo kao jedan od njih.' (Mat 6:28-29)

Bilo da gledamo fascinantnu ljepotu stvorenog prostim okom, teleskopom ili mikroskopom, mi otkrivamo dobrotu Božju.

No, za kraj, što otkrivamo kada svjedočimo prirodnim katastrofama? Što otkrivamo kada promatramo Kubu, Haiti, Teksas i Floridu nakon uragana? Otkrivamo da nešto ozbiljno nije u redu!

Opća objava Božja i savjest imaju zajedničku zadaću da čovjeka dovedu do posebne Božje objave, do Svetoga Pisma koje nam detaljno i precizno objašnjava što nije u redu.

Ništa nam jasnije ne govori da s nama nešto ozbiljno nije u redu od Golgote i križa Isusa Krista. Križ nam pokazuje da mi nismo toliko dobri kao što mislimo da smo dobri.

Križ Isusa Krista govori o strašnim posljedicama kršenja Zakona. Grijeh je prekršaj protiv Boga koji je tvorac Zakona. Po definiciji grijeh je kršenje Zakona.

Križ govori o Božjoj svetosti i istovremeno i jednako tako, križ govori o nevjerojatnoj Božjoj ljubavi prema palom čovjeku, čovječanstvu i prirodi. Ta nevina ruka s križa još uvijek je ispružena i nudi oproštenje i pomirenje.