Što mislimo kada čestitamo 'Sretan Božić'?

Kada smo s božićnim poklonima i programom stigli u jedan vrtić, prvi nas je dočekao jedan mali simpatičan dječak s naočalama. Začuđen i širom otvorenih očiju rekao je slijedeće:

'Bio je ovdje Sveti Nikola, bio je i Djed Mraz, a koji ste sada vi?'

Prema nekim izvorima Sveti Nikola, koji je bio biskup u Miri u današnjoj Turskoj u 3. stoljeću, sa svojom čizmom postao je globalno poznat u 19. stoljeću. U nemalom dijelu svijeta pojavom kumunizma zamjenio ga je Djed Mraz, koji je padom Berlinskog zida postao Djed Božićnjak koji je postao planetarno poznat s Coca Colom u ruci.

S jedne strane i još uvijek je velika privilegija  živjeti na kršćanskom zapadu. Neki dan sam na samo jednom oglasnom stupu prebrojio pet različitih plakata, za pet različitih božićnih koncerata. S druge strane, živjeti na kršćanskom zapadu može biti i je poprilično zbunjujuće.

Kada vam netko čestita 'Sretan Božić!', ili kada mi nekome čestitamo 'Sretan Božić!' na što zapravo mislimo?

Očigledno je da nakon rođenja, učenja i djela Isusa Krista, te dvije tisuće godina povijesti kršćanstva, danas postoji KULTUROLOŠKO - KOMERCIJALNI BOŽIĆ, koji nema dodirne točke sa sjećanjem na utjelovljenje i dolaskom Boga među nas. Vidite i u Tokiju se kiti bor i slavi Božić. 

U tu budističku zemlju komercijalni božić je uvezen s zapadnjačkom kulturom. Za Japance to je blagdan mladih i zaljubljenih, to je dan kada se kupuju darovi i kada se darivaju najbliži.

Pored KULTUROLOŠKO - KOMERCIJALNOG Božića očit je i TRADICIONALNI BOŽIĆ. Iako tradicija ima svoje vrijednosti i ona je u ne maloj mjeri čuvar društva i društvenih vrijednosti, jer svoje ishodište djelomično ima u Svetome Pismu, tradicija i tradicionalni Božić mogu lako sakriti bit Božića.  

Moguće je slaviti rođenje Isusa Krista, donijeti slamicu i napraviti štalicu, otići na polnoćku, pjevati božićne pjesme, okititi bor, kupiti, zamotati i pod bor staviti darove a pritom ne shvatiti bit Božića.

Što mislimo kada čestitamo 'Sretan Božić'?

Postoji igra, dječja igra koja je posebno popularna u kršćanskim krugovima u  božićno vrijeme a zove se PRAZAN POKLON.

Djeca sjednu u krug oko jedne velike kutije. Ta velika kutija do vrha je ispunjena manjim kutijama, odnosno lijepo ukrašenim i omotanim darovima. Slijedeći u krugu  započinje pjevanje božićnih pjesama. Dok pjevanje traje vade se pokloni iz velike kutije te kruže iz ruke u ruku, od djeteta do djeteta. U jednom trenutku pjesma staje i svako dijete uzbuđeno uzima i otvara svoj poklon koji je, prazan.

Poanta igre je u tome što u cijeloj toj gomili poklona samo jedan poklon je pravi, puni, dok su svi ostali iako izvana lijepo ukrašeni prazni. Cilj i smisao igre je pronaći pravi PUNI POKLON.

Postoji nešto veće od zemlje a to su mora i oceani.

Postoji nešto veće i prostranije od mora i oceana, to je nebo.

Postoji nešto veće  od neba, to je svemir.

Postoji nešto veće i prostranije i od svemira a to je LJUDSKA DUŠA.

Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku kao duhovno, duševno a tek onda kao tjelesno biće. Čovjek obično nije svjestan svoje dubine i svoje praznine.

U svom traženju čovjek nastoji ispuniti to ogromno prostranstvo u sebi na različite načine i to traženje i ta potraga znaju biti jako iscrpljujući i frustrirajući.

Djeca su dobar primjer i dobra slika odraslog čovjeka. Kupimo im željeni dar za božić,  oduševljeni su  njime na početku, da bi s vremenom taj poklon izgubio vrijednost i na kraju završio u smeću.

Isus Krist nije ostao u jaslicama veće je odrastao i postao Rabi - Učitelj. U jednom  razgovoru sa Samarijankom Isus je učio o principu ovisnosti.

Samarijanka je bila žena koja je pokušavala ispuniti svoju prazninu s drugim čovjekom, s mužem, točnije s muževima. Imala ih je čak petero i pokušala ponovno sa šestim. Nakon što je u razgovoru priznala svoju žeđ, duhovnu žeđ, svoju dubinu i prazninu, Isus joj je jasno rekao:

'Tko pije  od ove vode opet će ožednjeti.'  (Iv 4:13)

Princip ovisnosti je 'OPET'. Princip ovisnosti bilo koje vrste je taj da čovjek mora uzimati više i više da bi učinak bio sve manji i manji.

'Tko pije  od ove vode opet će ožednjeti.'

Što nudi ovaj svijet?

Svijet u kojem živimo u svoj svojoj  raskoši  nudi uvijek jedno te isto. 

Bez obzira na različiti dizajn, ukrašeni omot svijet nudi samo kratkotrajno zadovoljstvo. Svijet nudi prazan poklon. Apostol Ivan ovako odgovara na postavljeno pitanje; 

'Nemojte ljubiti ni svijeta, ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet u njemu nema ljubavi očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu; požuda tijela, požuda očiju i oholost zbog imetka ne dolazi od Oca nego dolazi od svijeta.'      (1.Iva 2:15.16)

Ivan tvrdi da svijet u različito zapakiranom poklonu uvijek nudi jedno od tri stvari: požudu tijela, požudu očiju i oholost zbog imetka. 

Postoji, nešto veće od zemlje a to su mora i oceani.

Postoji nešto veće i prostranije od mora i oceana, to je nebo.

Postoji nešto veće  od neba, to je svemir.

Postoji nešto veće i prostranije i od svemira a to je LJUDSKA DUŠA.

Ništa od onoga što nudi ovaj svijet ne može ispuniti ljudsku dušu i zato je potreban onaj 'OPET'.  Isus je bio jasan:

'Tko pije od te vode OPET će ožednjeti a tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni'.

'Gospodine, daj mi te vode da ne žednim više', iskreno i otvoreno moli Samarijanka, očito razočarana, iscrpljena i umorna od praznih poklona.

Za kraj, kako žedno, suho i ispucano polje pretvoriti u izvor? Djetešce je postalo Učiteljem a Učitelj je postao Spasiteljem. Križ a ne bor je bit i smisao Božića.

'Da, Bog je toliko ljubio ovaj svijet da je DAO svog jedinorođenog Sina ...'

Isus je taj dar. On je PUN POKLON. Pavao kaže da 'u Njemu, u Isusu Kristu stanuje sva punina božanstva.'  (Kol 2:9)

Isus je taj pun poklon i On se kao i svaki drugi poklon mora uzeti, otvoriti i prihvatiti.

Kako prihvatiti dar koji je darovan prije više od 2000 godina?

1. Isus je dar kojeg uzimamo VJEROM – osobnom vjerom u Isusa Krista.

2. Isus je dar kojeg otvaramo POKAJANJEM – otvaranjem sebe i priznanjem svoje praznine... 'Gospodine daj mi te vode da ne žednim više.'

3. Isus je dar kojeg prihvaćamo pozivom u svoj život.

Žedno, suho i ispucano polje postaje izvorom žive vode u trenutku kada čovjek u svoju prazninu pozove puninu božanstva, samog Isusa Krista, Spasitelja.

Poštovani slušatelju nemoj dozvoliti da ti još jedan Božić, još jedni blagdani, još jedna godina prođe prazna. Prihvati taj puni poklon kako bi 2018. stvarno bila i Sretna i Nova!

mr.sc Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'

©2003-2018. Sva prava pridržana.