ŠTO JE EVANĐELJE? II dio

U svijetu koji je prepun loših i žalosnih vijesti moramo se stalno podsjećati da postoji i Dobra vijest, Radosna Vijest, da postoji Evanđelje. U svojoj naravi čovjek je nekako više naklonjen lošim nego dobrim vijestima. Kada pratite  dnevne vijesti izgleda kao da se samo loše stvari događaju.  Nažalost, loše vijesti prevladavaju u medijima ali i u privatnom životu i osobnim razgovorima;  'Jesi čuo, Jesi čula što se dogodilo?'

Čovjek ne samo da je sklon lošim vijestima, čovjek nevjerojatno brzo zaboravlja dobre vijesti. Evo jednog biblijskog primjera. Negdje oko 50. godine apostol Pavao došao je u multikulturalni, multireligiozni, sveučilišni grad Korint u kojem je propovijedao Dobru, Radosnu vijest. Neki Korinćani Dobru vijest su slušali, neki su čuli, neki su čuli s vjerom, obratili se, krstili se i nastala je lokalna crkva u gradu Korintu. Nakon samo pet godina apostol Pavao im piše pismo, 1. poslanicu Korinćanima, u kojoj ih na kraju pisma podsjeća na Dobru vijest koju su očito zaboravili. U tom podsjetniku, u 1. Korinćanima 15:1-4, apostol Pavao sažima Evanđelje, Dobru, Radosnu vijest.

Nakon etimologije, odnosno, istraživanja izvornog značenja riječi 'euangelion' koja se s grčkog na hrvatski jezik prevodi s Evanđelje ili Dobra, Radosna vijest, danas ćemo razmotriti sadržaj Dobre vijesti. Što je Evanđelje? U svom podsjetniku i teološkom sažetku Evanđelja apostol Pavao piše da pod:

1. EVANĐELJE MORA BITI SVETOPISAMSKO  1.Korinćanima 15:1-4

„Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje sam vam propovijedao… Predao sam vam najprije što sam primio: da je Krist SUGLASNO PISMIMA umro za naše grijehe, da je pokopan, te da je treći dan, SUGLASNO PISMIMA uskrsnuo od mrtvih.”

Puno prije našeg Matije Vlačića Ilirika i reformacije, apostol Pavao postavlja najvažniji ključ, najvažnije pravilo tumačenja Svetoga Pisma, a to su Pisma sama, odnosno svetopisamski, biblijski kontekst. Dva puta u našem tekstu Pavao naglašava: „SUGLASNO PISMIMA”, „SUGLASNO PISMIMA”. Budući da je crkva živjela u grčkom kontekstu, okružena mnogim filozofskim školama, i budući da su mnogi obraćenici dolazili iz tih pozadina, postojala je realna i trajna mogućnost utjecaja filozofije na poimanje i mijenjanje Evanđelja. Da bi bilo djelotvorno, da bi bila sila Božja za spasenje, Evanđelje mora biti svetopisamsko, biblijsko, istinito!

Prije Vlačića i prije apostola Pavla, sam Isus Krist u kontekstu Evanđelja naglašava pravilo svetopisamskog konteksta. U nalogu naviještanja Evanđelja sam Gospodin tvrdi da je njegov govor sukladan Pismima, a Pisma govoru. Evanđelist Luka ovako zapisuje Gospodinove riječi:

Zatim im reče: „Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni PISANO u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima.” Tada im prosvijetli razum da razumiju PISMA, te im reče: „Tako STOJI PISANO da Mesija mora…”[1]

Primivši Evanđelje Božje od Gospodina, apostol Pavao podsjeća vjerne u Korintu da Evanđelje mora biti svetopisamsko, biblijsko, istinito, i pod dva da:

2. SREDIŠNJA OSOBA EVANĐELJA MORA BITI ISUS KRIST

„Podsjećam vas, braćo na Evanđelje…. Predao sam vam najprije što sam primio: da je KRIST sukladno Pismima…”

Mojsije, Proroci i Psalmi usredotočeni su na Isusa Krista. Sam Gospodin to govori: „Trebalo je da se ispuni sve što je o MENI pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima.” Stari zavjet je knjiga o Kristu. Stari Zavjet govori da Mesija, Spasitelj dolazi. Evanđelja govore da je Mesija, Spasitelj došao. Bilo da čitamo Evanđelje po Mateju, Evanđelje po Marku, Evanđelje po Luki ili Evanđelje po Ivanu, jasno vidimo da je njihov fokus uvijek jedna te ista osoba: osoba Isusa Krista. Evanđelja govore da je Isus došao; Djela, poslanice i Otkrivenje objašnjavaju što to znači i što nam je činiti jer Isus Krist dolazi ponovno. Novi zavjet, Stari zavjet - Biblija je knjiga o Kristu. Isus Krist je integral Pisma i Evanđelja.

U svijetu koji je prepun loših i žalosnih vijesti moramo se stalno podsjećati da postoji i Dobra vijest, da postoji Radosna Vijest, da postoji Evanđelje. Primivši Evanđelje od Gospodina, apostol Pavao podsjeća vjerne da Evanđelje mora biti sukladno Pismima, da središnja osoba mora biti Isus Krist, te da su

3. SREDIŠNJI DOGAĐAJI EVANĐELJA SMRT I USKRSNUĆE ISUSA KRISTA

„Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje sam vam propovijedao… da je Krist suglasno Pismima UMRO ZA NAŠE GRIJEHE, da je POKOPAN, te da je treći dan, sukladno Pismima USKRSNUO OD MRTVIH.”

Jasno je da bez propovijedanja razapetog, pokopanog i uskrslog Isusa Krista ne možemo govoriti o Evanđelju. Svetopisamsko Evanđelje je Kristo-križocentrično Evanđelje! Europa mora paziti da ne zaboravi na svoje korijene. Europa mora paziti da ne zaboravi križ, i zato Dobra vijest mora biti on line i on air!  Pored Kristo-križocentričnog Evanđelja kojeg se propovijedajući moramo svakodnevno podsjećati, Gospodin je Crkvi ostavio jedan stalan, vidljiv podsjetnik na najvažnije - Spomen Večeru! Bog zna koliko smo skloni zaboraviti najvažnije, i koliko smo skloni mijenjati nepromjenjivo.

Svaki puta kada blagujemo Gospodnju Spomen večeru mi se (pod)sjećamo na smrt, pokop, uskrsnuće i ponovni dolazak Isusa Krista. Budući je riječ o savršenoj Žrtvi, Žrtvi žrtvovanoj jedanput za sve ljude, za sva vremena, mi taj događaj ne ponavljamo, već se poput sudskog vještaka vraćamo na Golgotu, gdje ponovno utvrđujemo što se to dogodilo na križu, što znači „Evo jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta!'[2]

Što je Evanđelje? Koji je sadržaj Evanđelja? Što ne smijemo zaboraviti, ni mijenjati? Na što se moramo stalno podsjećati?  Jaslice su prazne, križ je prazan, grob je prazan, prijestolje je zauzeto srce može biti ispunjeno, srce može biti umireno. Kako?

Dajući nalog apostolima, Gospodin jasno govori da je središnja osoba svetopisamskog Evanđelja osoba Isusa Krista, da su dva glavna događaja smrt i uskrsnuće i da:

4. SREDIŠNJA PORUKA MORA BITI POKAJANJE, OBRAĆENJE

„Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena MORA PROPOVJEDATI obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.”                                                                                                                                                               

Apostoli, prva Crkva nije opraštala grijehe nego je propovijedala obraćenje za oproštenje grijeha. Došavši u jedan multikulturalni, multireligiozni, sveučilišni, otvoren grad Korint apostol Pavao je poslušan Gospodinu propovijedao Dobru, Radosnu vijest, Evanđelje Isusa Krista. Neki Korinćani su slušali, neki su čuli, neki su čuli s vjerom…

Milost s vama i do slušanja iduće nedjelje.

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2003 - 2024. Sva prva pridržana.