Čije je Evanđelje?

Živimo u  svijetu u kojem prevladavaju loše vijesti. Portali su puni informacija o ratovima, nasilju, prirodnim katastrofama, nesrećama…, kao da se ništa dobroga ne događa što naravno nije istina. Postoje urednici koji se trude i koji onako na kraju ubace neku dobru, simpatičnu vijest, ali u eteru prevladava loša vijest. Zašto je tako? Jedan odgovor je taj da dobre vijesti ne prodaju novine. Ljudi nema sumnje traže loše vijesti! Danas postoji izraz za traženje loših vijesti,  'Doomscrolling' koji se slobodno prevodi s 'prelistavanje u propast.'  

Sklonost, traženje loše vijesti ima i puno dublje ishodište i dolazi iz pale ljudske naravi. Mi nekako zaboravljamo da je čovjek 'istjeran iz vrta.' Nakon pobune i pada, ljudski život 'istočno od raja' je sve samo ne jednostavan, i da opasnosti ima, oprez je neophodan, i život u jednom smislu je borba i preživljavanje. Kortizol koji nas čini budnima dio je naše kemije. Važno je razumjeti da ta svojevrsna evolucija, ako tako mogu reći, nije povezana sa stvaranjem, evolucija je posljedica pobune protiv Stvoritelja. Ovaj svijet očito nije Eden i zato pjesma 'Pogledaj dom svoj anđele' ima svoju dozu istinitosti. Zbog pada, pobune, grijeha, svijet u kojem živimo prepun je loših, tužnih vijesti, ali treba odmah reći, podvući i naglasiti da u tom i takvom svijetu postoji i Dobra vijest, postoji Radosna Vijest, da postoji Evanđelje.

U prethodne dvije emisije odgovarali smo na pitanje što je evangelion, što je Dobra, Radosna vijest, kada smo naglasili da Evanđelje mora biti istinito, svetopisamsko, da je glavna osoba Evanđelja uvijek, jedino i samo Isus Krist, da su dva glavna događaja svetopisamskog Evanđelja križ i uskrsnuće, te da je glavna poruka Evanđelja poruka obraćenja. Poruke možete pročitati i preslušati na našoj web stranici betanija.hr.

Nakon odgovaranja na pitanje što je Evanđelje, danas ćemo odgovoriti na pitanje čije je Evanđelje? Svaki evangelizator, pastor, svećenik, teolog koji propovijeda ili tumači Evanđelje, svaki brat ili sestra koji svjedoče Evanđelje moraju biti duboko svjesni čije je Evanđelje. U poslanici Rimljanima u kojoj Pavao sustavno i detaljno tumači Evanđelje, odmah u uvodu, u prvom stihu piše da je

1. EVANĐELJE BOŽJE.

'Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, određen za Evanđelje Božje…'

Primijetimo da Pavao nije zapisao da Evanđelje govori o Bogu, Pavao je zapisao da je to Evanđelje Božje! Evanđelje nije nešto što Bog ima više ili manje, Evanđelje nije nešto što Bog nudi, Evanđelje je dio Njegove biti, naravi koje nam otkriva Boga samoga, Njegove atribute i Njegovu slavu. Nakon pozdrava i zahvale, teološki sumirajući Evanđelje Božje Pavao piše da Evanđelje ne sadrži, već da je sila Božja i pravednost Božja za spasenje (Rim 1:16-17).

Propovijedajući cjelovito, uravnoteženo Evanđelje, moramo biti svjesni da je Bog pravedan, svet, istinit i milosrdan, milostiv i pun ljubavi (Iz 34:6-7). Božje, uravnoteženo, cjelovito Evanđelje najjasnije se očituje na križu, mjestu gdje su se pomirile Božja pravda koja viče „Kazni, kazni!” (Iza 53:1-10) i Božja ljubav koja viče „Oprosti, oprosti!” (Lk 23:34)  Osim što naglašava da je Evanđelje Božje, Pavao naglašava da je to

2. EVANĐELJE O NJEGOVOM SINU. 

„Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, određen za Evanđelje Božje, koje je Bog unaprijed obećao po svojim prorocima u Svetim pismima o svome Sinu…”

Nije tajna da se naš zapadni, visoko razvijeni svijet bori s narcizmom koji u središte stavlja čovjeka, koji u središte stavlja samoga sebe. Negdje sam pročitao da se svaki dan u svijetu napravi više od sto milijuna selfija. Englesku riječ 'selfie' hrvatski jezik prevodi sa ‘sebić'.  Crkva koja je uvijek dijete svoga vremena danas je pod snažnim utjecajem narcizma koji je primjetan u proslavljanju pjesmom, u sadržaju pjesama, i u teologiji i propovijedanju. Crkva mora paziti da nota i osjećaj ne zasjene Riječ i Istinu.

Propovijedajući Božje, Kristo-križocentrično Evanđelje, Crkva mora paziti da čovjek i njegova potreba ne zamijene Boga i Njegovu slavu. Ljudsko centričnost i teološki narcizam, zaboravljajući da prije krune ide križ, sve više propovijeda nebo na putu za nebo. Zbog pada, grješne naravi u svijetu koji je pun loših i tužnih vijesti, nije moguće uvijek biti veseo. To nije realno i takve iluzije život razbija.

Život, hoćeš nećeš, na kraju je križni put, na kojem ponekad i padamo, jedan, dva, tri puta. On nas može ne samo razumjeti nego i osjetiti, jer je bio i probao, pao, dignuo se. Poistovjećivanje, suosjećanje, razumijevanje, upoznavanje…, konačno Isus je bio jasan:

'Ako tko hoće ići za mnom neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme svoj križ i neka me slijedi (Lk 9:23).'

Mi slijedimo Njega a ne On nas, Evanđelje je na prvome mjestu Evanđelje Božje, Evanđelje o Njegovom Sinu koje se prvenstveno „mora propovijedati na slavu Njegova imena” (Rim 1:3-5), a tek onda na spasenje čovjeka (Rim 1:6-7). Nije o nama, nije o meni, nije o tebi, o Njemu je!

Svaki evangelizator, pastor, svećenik, teolog koji propovijeda ili tumači Evanđelje, svaki brat ili sestra koji svjedoče Evanđelje moraju biti duboko svjesni da je Evanđelje Božje, da je Evanđelje o Njegovom Sinu i za zaključak da:

3. EVANĐELJE NIJE LJUDSKA STVAR.

U poslanici Galaćanima u kojoj tumači i brani Božje, Kristovo Evanđelje milosti, apostol Pavao piše: 'Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga primih, niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista' (Gal 1:11). Onaj koji je bio „određen za Evanđelje Božje” (Rim 1:1), kojeg je Bog „izdvojio u utrobi majke” (Gal 1:15), koji je prije obraćenja bio školovan kod Gamalilea i postao „farizej nad farizejima” (Fil 3:4-6) i član Sanhedrima, onaj koji je bio „Božje izabrano sredstvo da Evanđelje donese pred pogane, kraljeve, i sinove Izraelove” (Dj 9:15) tvrdi da Evanđelje nije ljudska stvar i da se ne može niti primiti, niti naučiti od čovjeka.

Sakramentalizacija ili evangelizacija? Gospodin, apostoli, prva Crkva nisu sakramentalizirali nego su evangelizirali, propovijedali su Dobru, Radosnu vijest, Evanđelje Isusa Krista. Evanđelje se mora čuti, Evanđelje se mora doživjeti da bi se u njemu uživalo, živjelo i da bi se ono širilo. Taj DOživjeti, taj Božji dodir negdje na tom putu je ključan.

Čije je Evanđelje?  To Božje, Kristovo, apostolsko, Pavlovo Evanđelje može postati i ostati tvoje.

p. Damir Pintarić