ŠTO JE VJERA?

Vjerujem da je svaki od nas barem jednom čuo riječ Evanđelje. EVANĐELJE, to evangelion, grčka je novozavjetna riječ koja se prevodi na naš hrvatski jezik kao: Dobra vijest, Radosna vijest, Vesela vijest, Evanđelje. Što je Evanđelje?

Kad bismo morali reći, komunicirati evanđelje Isusa Krista u samo petnaest sekundi, najbolji izbor bile bi Isusove riječi zapisane u Evanđelju po Ivanu 3:16. Evo tog stiha, evo te rečenice, evo tog sažetka:   

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'

Iz pročitanog teksta sagledanog u  harmoniji s ostalim biblijskim tekstovima koji govore o vječnom spasenju grešnog čovjeka, jasno zaključujemo da je Bog odlučio čovjeka spasiti vjerom, '… da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje.'

U našoj kulturi imenica Vjera može biti i je žensko ime. Svi poznajemo barem jednu Veru ili Vericu. Nadalje, riječ, pojam 'vjera' u najširem smislu gotovo je sinonim ili istoznačnica za pripadnost nekoj religioznoj grupi. Ljudi pitaju: 'koje je on vjere?' kako bi saznali kojoj religioznoj grupaciji pripada, odnosno, je li dotični pravoslavac, rimokatolik, protestant, musliman, hinduist, budist…

Ljudi će nerijetko reći: 'On je promijenio vjeru!' ili  'si čula… ona je otišla u drugu vjeru', što potvrđuje da je 'vjera', sociološki govoreno, u ne maloj mjeri sinonim za pripadnost vjerskoj grupaciji, i to često puta bez osobnog vjerovanja u biblijskom smislu. Tu pojavu 'pripadnost 'vjeri' bez osobnog vjerovanja u teologiji nazivamo – nominalizam koji definira nominalno, kulturološko, tradicionalno kršćanstvo.

ŠTO JE VJERA? Kako Biblija, Sveto Pismo definira vjeru?

Vjera je prijevod grčke riječi 'PISTIS' koju ekspozitorski, biblijski rječnici usko vežu uz Pismo, Boga, Isusa Krista te uz neprolazne, duhovne, neraspadljive stvari, uz vječnost. Evo jedne takve definicije:

'Vjera je čvrsto uvjerenje utemeljeno na slušanju Riječi. U Novome zavjetu uvijek je usko vezana na Boga, Isusa Krista, duhovne i   vječne stvari.'   (Vine's Exspository Dictonary of Old &New Testament, 401.)

 Apostol Ivan u svom Evanđelju u kojem razvija teologiju vjere ali i nevjere kako ćemo vidjeti u narednim emisijama, zapisao je riječi samoga Isusa Krista koje otkrivaju i potvrđuju citiranu definiciju, objekt vjere mora biti Bog, Isus Krist i duhovne, nevidljive, neprolazne, neraspadljive, vječne stvari.  Ivan 14:1-2:

'Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U  kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo              tako, zar i vam rekao:   ''Idem da vam pripravim mjesto!'' '

 Pisac Hebrijima u 11. poglavlju daje definiciju vjere, Heb 11:1:

'Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koji ne vidimo.'

Pisac Hebrijima u 11. poglavlju prvo daje definiciju vjere, a onda lista primjere ljudske vjere u Boga i duhovne, nevidljive stvari. Zbog vremena samo jedan primjer, primjer Mojsijeve vjere koja je jamstvo, dokaz nevidljivoga.

'Vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri. Radije je ODABRAO da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego da ima časovito grješno uživanje. Sramotu Kristovu smatrao je većim bogatstvom od Egipatskog  blaga, jer je gledao na obećanu nagradu. Vjerom ostavi Egipat, ne bojeći se kraljeve srdžbe. Ostade,  naime postojan kao da promatra Nevidljivoga.' Heb 11:24-24

Prema Pismu vjera je čvrsto uvjerenje utemeljeno na Riječi. Objekt vjere je Bog, Isus Krist i nevidljivo, neprolazno, neraspadljivo. Vjera koja se ne uzdiže iznad prostora i vremena, vjera koja ne utječe na odluke, na prioritete, na život nije osobna spašavajuća vjera i zato Pavao u Rimljanima 10:9 piše:

'Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina, ''VJERUJEM, VJERUJEMO'' nije dovoljno - Pavao nastavlja, 'i ako SRCEM SVOJIM    VJERUJEŠ  DA GA JE BOG USKRISIO OD MRTVIH, bit ćeš spašen.'         

Poznati kršćanski apologeta C.S. Lewis je to sažeo ovako: 'Ako živiš za slijedeći svijet u paketu dobivaš i ovaj, ali ako  živiš samo za ovaj izgubit ćeš oba.'

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje,

Na iskrenu, osobnu spašavajuću, djelotvornu vjeru srca ljudi doista nerijetko reagiraju na ovaj način; ''ja jednostavno ne mogu vjerovati. Ja vidim u vjernima 'ono nešto', vidim da on, ona iskreno vjeruju, vidim da je njihova vjera živa, da mijenja i vodi njihove živote, vidim da su riješili pitanje smrti… ali ja jednostavno ne mogu vjerovati.'

 Što odgovorit takvim ljudima? Evo odgovora.

 Bog je odlučio čovjeka spasiti vjerom, Bog je odlučio spašavajuću vjeru  darovati kroz Pismo. Vjera je dar a Pisma imaju ulogu da indiciraju, rađaju, proizvode  vjeru. Ivan u zaključku otkriva glavnu svrhu pisanja svoga Evanđelja. Ivan 20:31:

'Mnoga je druga čudesa učinio Isus pred svojim učenicima. Ona nisu napisana u ovoj knjizi. A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po njemu.'  Iv 20:31

Bog po svojoj milosti spašavajuću vjeru  daruje kroz Pismo. Kroz propovijedanje i slušanje Riječi. Čuti i čuti s vjerom su dvije različite stvari. Za kraj poslušajmo tekst koji govori o tome.  Rimljanima 10:9 na dalje:

       Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih bit ćeš spašen… Ali                      kako će zazivati onoga u koga nisu vjerovali? Kako li će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako će čuti bez propovjednika?             Kako li će propovijedati ako nisu poslani… Ali nisu svi prihvatili Radosne vijesti. Tako Izaija veli: ''Gospodine tko   vjerova                            našem propovijedanju?'' Prema tome, VJERA DOLAZI od propovijedanja, a propovijedanje biva Riječju Kristovom.''

 dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2003-2023.  Sva prava pridržana.