Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: Nedjeljom u 9:00 sati, 'Radio 1 Čakovec' (105,6 MHz)

Naziv poruke: VIDIO SAM TVOJE SUZE!

Poruka je emitirana: 14.12.2025.

VIDIO SAM TVOJE SUZE!


Kralj Izraela Ezekija, kako čitamo u Starome zavjetu, ozbiljno se razbolio i Bog mu je poslao proroka Izaiju s ovim riječima:

 

‘Uredi kuću svoju jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.’ «Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: »Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam činio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač. Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla riječ Jahvina: »Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: ‘Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u dom Jahvin.’«[1]

 

'Ezekija, vidio sam tvoje suze!'


U vremenu porasta narcisoidnosti i pada empatije što rezultira porastom agresije, u vremenu gdje svakodnevno moramo kliknuti 'nisam robot' važno je vidjeti suze. Problem umjetne inteligencije koja mijenja svijest i svijet je nedostatak emotivne inteligencije. Robota ne boli, robot ne osjeća, suosjeća, robot ne plače… Vidite tu je dio odgovora na pitanje zašto ima sve više sebičnosti i agresije a sve manje suosjećanja.

 

Ezekija, 'vidio sam tvoje suze!' Vidjeti suze, razumjeti govor suza, razumjeti svoju i tuđu emociju važno je za život. Važno je uskladiti vruće srce i hladnu glavu jer često puta 'ne vjeruje srce pameti.' Kako bismo se bolje snalazili u vrtlogu emocija, odgovorimo ukratko na tri jednostavna pitanja: Što su suze? Vrste suza? i Porijeklo suza?

 

1. ŠTO SU SUZE?

 

KEMIČARI će reći 'suze su slana voda', na što će Darwin dodati 'beskorisna slana voda koja će evolucijom nestati.' STOICI će na naše pitanje odgovoriti 'Slabost, suze su slabost' jer 'Heroji ne plaču!' LIJEČNICI danas znaju da suze oslobađaju hormon poput endorfina koji pomaže ublažiti fizičku i emocionalnu bol.[2] NEKI PSIHOLOZI reći će 'suze su destilat duše'. Možda bismo mogli reći da su suze 'kondenzat duše' jer znamo da je kondenzat posljedica pritiska, stiskanja i onda oslobađanja. Suze su vanjski pokazatelj unutarnjeg emotivnog potresa.

 

Radi lakšeg razumijevanja suza neki, svjesni povezanosti, ipak čine razliku između osjećaja i emocija. OSJEĆAJI: umor, glad, žeđ i neki drugi nagoni povezani su s biološko – fiziološkim procesima, dok su EMOCIJE povezane s dušom, psihom, mislima, razumom, s nevidljivim, nematerijalnim. U emocije spadaju: divljenje, oduševljenje, sreća, radost, krivnja, sram, strah, panika, tuga, bol, buntovništvo, gnjev, potištenost, depresija, zadovoljstvo, nezadovoljstvo, mir, nemir. Drugo pitanje,

 

2. VRSTE SUZA?

 

Hebrejska riječ DIM-a (H) u Starome zavjetu spominje se 23 puta. Dok se grčka riječ 'DAKRON' u Novome zavjetu spominje 11 puta. Analizom tekstova u kojima se spominju suze dolazimo do različitih vrsta suza. Zbog ograničenog vremena evo samo nekih. U Pismu nalazimo:

 

MOLITVENE SUZE  Psalam 39:11-13

'Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje. Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek. Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši!'

 

Ljudska povijest nažalost puna je ratova i zato postoje i u Pismu nalazimo:

 

RATNE SUZE Salomon na njemu svojstven način opaža, razmišlja, zaključuje i zapisuje, Propovjednik 4:1-2: 'Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih otre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.'  Koliko sklopljena i predana zastava uz svu počast i zahvalnost može utješiti majku koja je izgubila sina? Pismo na poseban način spominje

 

SUZE SIROMAHA, Moapski narod se uzoholio, pao, propao i završio u siromaštvu. Izaija 16:6-9:

'Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauču,… jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, … Zato plačem…'

 

Pored nabrojenih u Pismu nalazimo SUZE RADOSNICE[3], ISKRENE[4], LAŽNE[5], UZALUDNE SUZE[6], SUZE ZBOG NEUZVRAĆENE LJUBAVI[7].


Slijedeća vrsta suza je vrlo važna, to su suze bez kojih nema spasenja. Poznati propovjednik Charles Spuregon je uvijek ponavljao da su 'suha obraćenja' upitna obraćenja. Obraćenje, pokajanje, okret, metanoia uključuje razum, volju ali i emocije. Evo jednog primjera POKAJNIČKIH SUZA. Hladnog, proračunatog, bezosjećajnog farizeja Šimuna Isus je upitao:


''Vidiš li ovu ženu?'' Dođoh u tvoju kuću: ti mi nisi vodom polio noge, a ona mi suzama opra noge…'[8]

 

Zbog vremena spomenimo još samo OTRTE SUZE iz Knjige Otkrivenja.

'I opazih kako sveti grad – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svog muža. Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče 'Evo stana' Božjega među ljudima. On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog 'bit će s njima.' On će otrti SVAKU SUZU s njihovih očiju.'[9]

Ovo obećanje je još uvijek budućnost i do Novog Jeruzalema suze u očima majke, oca, djeteta, brata, sestre, supruga, supruge, prijatelja, naša su stvarnost. 

 

Ezekija, vidio sam tvoje suze! Nakon odgovora na pitanje Što su suze?, i pregleda nekih od suza koje se spominju u Svetome Pismu, odgovorimo i na zaključno pitanje:

 

3. PORIJEKLO SUZA?

 

U prvoj knjizi Svetoga Pisma, u knjizi početaka, porijekla u Postanku 1:27 čitamo:


'Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.'

 

Bog je suveren, svemogući, sveprisutan, uvijek prisutan, sveznajući ali osjećajan i suosjećajan Bog! Budući se utjelovio, toga se sjećamo u prosincu, Riječ je Tijelom postala, Bog je bio, iskusio, probao, plakao. U Evanđelju čitamo:


'Kad je opazi gdje plače i gdje plaču Židovi koji su došli s njom, Isus se potrese u duši, uzbudi i zapita: ''Gdje ste ga položili?'' ''Gospodine – rekoše mu – dođi pa ćeš vidjeti!'' Isus proplaka.'


Poznati anglikanski teolog John Stott je osjećajnog i suosjećajnog Boga opisao ovako:

'Nikada ne bi vjerovao u Boga da nije bio na križu. U stvarnome svijetu stradanja, zar bi netko mogao obožavati Boga koji je imun na sve ovo? Posjećujući budističke hramove u Aziji, zastao sam pred statuom Bude koji sjedi skršenih ruku i nogu, zatvorenih očiju i s nježnim osmjehom na svome licu, daleko od agonije svijeta koji tinja van tog hrama, gdje tisuće skitnica, sakatih i bolesnih žive u stalnoj agoniji. A onda u svome umu, pomislio sam na izobličenog, usamljenog, izmučenog i razapetog koji je visio na križu probodenih ruku, nogu i boka, rastrgnutih ekstremiteta, raskrvarenih obrva i s vijencem od trnja, isušenih usta od nepodnošljive žeđi, ostavljen u prokletoj tami… To je moj Bog! Onaj koji se odrekao svoje imunosti na bol. Ušao je u naš svijet, od krvi i mesa, te otišao iz njega preko suza i smrti. Patio je zbog nas, za nas, ali i s nama.' 


U vremenu porasta narcisoidnosti i zabrinjavajućeg pada suosjećanja, što dovodi do rasta agresije, moramo pitati: Kada si posljednji put plakao, plakala?

 

Bog ti kao i Ezekiji jasno govori: 'Vidio sam tvoje suze!'

 

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2003.-2025. Sva prva pridržana.







[1] 2. Kraljevima 20:1-6

[2] Dr. Ivan Grozdanov, U vrtlogu emocija, Euroliber Split, str. 56

[3] Jeremija 31:7-9

[4] 2. Timoteju 1:4-5

[5] Malahija 2:13

[6] Hebrejima 12:16-17

[7] Luka 19:21-22

[8] Luka 7:38

[9] Otkrivenje 21:2-4