Tko ima uho neka čuje! - NESAVRŠEN SIJAČ!

'Poslušajte! Iziđe sijač da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta i dođoše ptice i pozobaše ga. Neko pade na kamenito tlo, gdje bi plitka zemlja. Ono brzo izniknu, jer nije imalo duboke zemlje. Ali kad sunce iziđe, uvenu i, jer nije imalo korijena, sasuši se. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste i uguši ga, te ne donese roda. Neka, napokon, padoše na dobru zemlju, iznikoše, uzrastoše i donesoše rod: jedno trideseterostruk, drugo šezdeseterostruk, treće stostruk. I nadoda: TKO IMA UŠI NEKA ČUJE!'  Mk 4:3-9

Zašto je tako lako moguće slušati a ne čuti? Zašto je tako lako slušati a ne razumjeti? Kontekst pročitanog teksta iz Evanđelja po Marku 4. poglavlja nam otkriva, da je pročitana opće poznata usporedba o sijaču govorena općem slušateljstvu, odnosno masama. Iz pročitane usporedbe ne možemo donositi statističko, matematičke zaključke ali možemo zaključiti da većina ljudi ove riječi sluša ali ne čuje, sluša ali ne razumije.

Lakše je razumjeti da pročitanu, izgovorenu Riječ slušaju ali ne čuju mase, svijet, ali kako razumjeti da isti poziv, isto upozorenje, isti Gospodin upućuje Crkvi. U 2. i 3. poglavlju knjige Otkrivenja, Isus piše osobno pismo sedmerim crkvama male Azije i svakoj ali baš svakoj na kraju govori: 'Tko ima uho neka čuje'.

Zašto je lako slušati a ne čuti? Zašto je lako slušati i pisati bilješke a ne čuti? Zašto je lako propovijedati a ne čuti?

Prošli puta govorili smo o sjemenu, o Riječi u kojoj je besmisleno i bespredmetno tražiti grešku jer u sjemenu, u vječnoj, utjelovljenoj pisanoj Riječi greške jednostavno nema. 'Savršen je Zakon Jahvin' i zato je 'pouzdano Svjedočanstvo Jahvino.' 

U teologiji kažemo da je u svojim izvornim spisima Sveto Pismo nepogrešivo i nezabludivo, što drugim riječima znači da Sveto Pismo ne griješi i ne može pogriješiti.

Probleme, šumove, zujanje, smetnje i prepreke treba tražiti u sijaču kako ćemo vidjeti danas, i u tlu kako ćemo vidjeti idući puta.

Nijedan paroh, župnik, vikar, pastor, propovjednik nije i ne može biti savršen komunikator. Sjeme je savršeno, nepogrešivo i nezabludivo. Sijač može biti nepogrešiv, odnosno on može nešto odraditi bez greške, ali sijač nije nezabludiv, on može pogriješiti.

Nijedna crkva nije put. Isus je put a Crkva je putokaz, a putokaz se može okrenuti i njega se može zaokrenuti, i zato je neophodno potrebna SEMPER REFORMANDA, STALNA REFORMACIJA, stalno vraćanje na izvor, stalno vraćanje na savršenu nepogrešivu, nezabludivu Riječ, stalno vraćanje na savršeno sjeme u kojem se nalazi život.

Razmotrimo danas, ukratko dva glavna uzroka koja mogu proizvesti probleme prilikom slušanja Riječi. Probleme, šumove, smetnje u prijenosu, ne informacije nego života, može  izazvati sam sijač jer pod jedan:

1. NIJE NANOVOROĐEN, NIJE POZVAN ili je OPOZVAN

Protestantsko evanđeoski teolog dr. Bill Bright je na Pismu kada tvrdi slijedeće: 'Za razumijevanje Biblije potreban je isti Duh po kojem je Biblija napisana. To je Sveti Duh.' Svetoga Duha, tog jedinog nepogrešivog i nezabludivog tumača Pisma, primamo osobnom vjerom, obraćenjem i nanovorođenjem.

Bog je po Duhu Svetom koristio osobnu vjeru dajući nam Pismo, Bog po Duhu Svetom koristi osobnu vjeru objavljujući nam Pismo. Inspiracija se dogodila kada je Riječ napisana, a iluminacija se događa kada se Riječ propovijeda u suradnji i zajedništvu s Duhom Svetim.

Izaija u Starome zavjetu i Pavao u Novome zavjetu su to razumjeli i zapisali:

'Gospodine, tko povjerova našem propovijedanju?'  Sjeme i sijač zajedno!

Izaija i Pavao su bili svjesni da se bez nadnaravnog djelovanja Duha Svetoga ništa vječnoga neće dogoditi. Da bi Riječ probila naše ljudske naslage iz prošlosti, da bi Riječ probila visoke i debele obrambene zidove kroz koje mi slušamo, potrebna i neophodna je Božja milost, potrebna je nadnaravnost.

Izaija i Pavao znali su da razliku između predavanja i propovijedanja, razliku između informiranja i formiranja čini djelovanje Autora i Tumača Pisma - Duha Svetoga, kojeg ponovno primamo osobnom vjerom u Isusa Krista, obraćenjem i nanovorođenjem. Zato Isus uvaženom teologu Nikodemu veli: 'Moraš se nanovoroditi!' (Ivan 3:1-7)

Neobraćeni, nenanovorođeni, nepozvani i opozvani propovjednici najčešće propovijedaju, zapravo predaju bez strasti, izazova, poziva - bez UVJERENJA jer Riječ nisu doživjeli. Naučeno a ne doživljeno! 'Podrazumijeva se ali nije tu!'  Nema uvjerenja, naboja, izazova, nema promjene, nema života. Moguće je propovijedati a ne čuti!

Pored nepozvanog, neobraćenog, nenanovorođenog i opozvanog sijača, drugi uzrok smetnji prilikom komunikacije Riječi u kojoj je sadržan život, može biti i najčešće je:

2. NESVETOPISAMSKO, NE BIBLIJSKO PROPOVJEDANJE

Upozorenje mladoj crkvi u Grčkoj, u gradu Korintu koja je miješala 'Kristovu misao' s grčkom filozofijom i židovskom tradicijom uvijek je aktualno. Vezivanje Evanđelja za prostor, vrijeme, naciju, politiku je skliski teren jer je Evanđelje vječno, i jednako je i za Židova i za Grka.

Propovjednik ne smije propovijedati ono što mu tekst govori, već ono što tekst stvarno govori. Propovjednik ne govori svoju misao, tuđu misao već svetopisamsku misao. 'Mi posjedujemo Kristovu misao', Pavao ohrabruje i podsjeća vjerne u multikulturalnom, multireligioznom Korintu.

Tradicija može i ona nerijetko razvodni i potiskuje Riječ. Isus je prozvao farizeje i predaju ljudsku. Marko 7:8-9:

'Vi ostavljate zapovijed Božju, a držite predaju ljudsku. Vi zgodno ukidate Božju zapovijed da držite svoju predaju!'  

'Tu su moji didovi davno sidro bacili, mene vezali.' Lijepi stihovi, lijepa pjesma i tradicija ne mora sama po sebi biti nešto loše, ali sijač u egzegezi i tumačenju teksta mora biti slobodan od tradicije, mora propovijedati Riječ i na taj način stvarati svetopisamsku tradiciju.

Sijač mora sijati savršeno i pouzdano Sjeme! Propovjednik mora propovijedati Riječ u kojoj se nalazi život. Propovjednik, Crkva mora propovijedati vječno Evanđelje, Radosnu vijest svakom stvorenju: 

'jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da ni jedan koji u Njega vjeruje ne pogine već da ima život vječni.' (Iv 3:16)

Tko ima uho neka čuje !

dr.Damir Pintarić, pastor BC Betanija

© 2003.-2022. Sva prava pridržana.