SVE IMA SVOJE VRIJEME

Salomon kralj Izraela i pisac mudrosne literature, je odrastao sa svojim ocem Davidom koji je bio istinski vjeran čovjek. David je pisac većine Psalama u Svetome Pismu za kojeg sam Bog kaže da je bio 'čovjek po Božjem srcu.'  Salomon je imao nevjerojatnu privilegiju odrastati u domu gdje se slavio Bog, gdje su se pjevali Psalmi uz harfu, gdje se čitalo i proučavalo Sveto Pismo.

Međutim kako to obično biva, u jednoj fazi, u jednoj epizodi, u jednom vremenskom periodu svojega života, Salomon je upao u ono što ja nazivam privremeni protestni ateizam. U jednom vremenskom periodu svojega života Salomon se udaljio od Boga, vjere i pokušao pronaći sebe i smisao života izvan  Boga. Salomon je primjer čovjeka obiteljske, nominalne vjere, vjere koja ga nije  umirila jer mu nije odgovorila na temeljno egzistencijalna pitanja kao što su: Tko sam, zašto sam ovdje, koji je smisao života i kamo idem? 

U Salomonovom životu između VJERUJEMO ili obiteljske vjere, i VJERUJEM ili osobne vjere, nalazi se vremenski period mučne i iscrpljujuće osobne potrage.

Jedno od pitanja s kojim se Salomon hrvao bilo je pitanje PREOKRETA. Kako planirati, kontrolirati, stabilizirati život kad je život prolazan, krhak i prepun preokreta i nepredvidivih iznenađenja? Kako planirati i stabilizirati svoj život kad ima toliko nepoznatih faktora.

Poslušajmo tekst iz Salomonove posljednje knjige, knjige koju piše pred kraj života, vraćajući se vjeri i Bogu. Tekst koji govori da sve ima svoje vrijeme. Čitam za nas Propovjednik 3. poglavlje prvih desetak stihova.

''Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja. Vrijeme deranja i vrijeme šijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira....  Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.''  Propovjednik 3:1-10

Za Salomona život je bio puno više od kratkog putovanja i borbe za koricu kruha. Za Salomona život je bio potraga, istraga, traganje, domaća zadaća. Salomon nije bio zadovoljan naslijeđenom religioznošću. On nije bio zadovoljan infantilnom vjerom, Salomon je kroz život propitkivao, da li je tako?

Samo u knjizi Propovjednika on postavlja čak 27 životnih pitanja i traži odgovore na njih. Izrazi: 'PROMOTRIH', 'OPAZIH', 'PROMATRAH', 'VIDJEH' spominju se u istoj knjizi 14 puta. Izrazi: 'RAZMIŠLJAH', 'REKOH U SEBI', 'REKOH U SRCU'  8 puta, a izrazi: 'UVIĐAM', 'OTKRIH', 'ISKUSIH', 'ZNAM' pojavljuju se 10 puta.

Naša vjera je u pravilu nečija vjera, vjera koja nam je ponuđena i koja tek nakon istinskog promišljanja, traženja i pronalaženja postaje naša, moja osobna vjera. Nažalost, nominalizam je danas enorman problem kršćanske Europe. Nominalizam je najlakše definirati kao pripadanje bez osobnog vjerovanja, pripadanje bez osobnog shvaćanja, podrazumijeva se ali nije tu. 

Vjerujemo - vjerujem!

Koje odgovore Salomon nudi po pitanju PREOKRETA? Kako planirati, kontrolirati, stabilizirati život kad je život prolazan, kratak, krhak i prepun preokreta i nepredvidivih iznenađenja?

Prvi i temeljni odgovor kojeg nalazimo u nastavku čitanog teksta glasi:

1. SVE ŠTO ON ČINI PRIKLADNO JE U SVOJE VRIJEME!   (Prop 3:11)

Pišući da 'SVE ima svoje doba' i da 'SVE što On čini prikladno je u svoje vrijeme', Salomon zapravo piše i naglašava Božju suverenost. Drugim riječima Bog je u kontroli onda kada je vrijeme ali i onda kada je nevrijeme. 

Kada pokušavamo vrijeme vratiti, zaustaviti ili ubrzati ali ne ide 'jer sve ima svoje vrijeme', Bog je uvijek na jednom te istom mjestu - na svom tronu i Njega ništa ne može iznenaditi. 'Jahve kraljuje u sjaj zaodjeven!' zapisao je Salomonov otac, David u 93. Psalmu. Pored suverenosti Božje, na pitanje preokreta i nepredvidivosti života Salomon odgovara i 

2. LJUDSKOM OGRANIČENOŠĆU  Propovjednik 3:11:

''Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početkado kraja.''

Čovjek je ograničen palom naravlju, prostorom, vremenom, spoznajom i on ima izrazito sužen, kratkovidan pogled i ne može Božja djela dokučiti do kraja, ali čovjek može i mora tragati 'jer mu je Bog dopustio uvid u vjekove.' 

Razumjeti preokrete, prolaznost i krhkost ljudskog života nije moguće bez vječnosti. Razumjeti vrijeme, razumjeti sada i ovdje bez vječne perspektive je nemoguće. Istina je da je život kratak, krhak, pun preokreta i iznenađenja ali je istina da je život vječan.  Ovaj naš svemir je jedan veliki laboratorij u kojem se vrše raznorazna ispitivanja za jedan potpuno drugačiji i neopisivo bolji svijet.

Nakon vječne perspektive, Božje suverenosti i ljudske ograničenosti, odgovarajući na pitanje PREOKRETA, Salomon dodaje još jedan odgovor a to je za kraj i zaključak:

3. BOŽJA LJUBAV i BOŽJI SUD.    Propovjednik 3:16-17:

'Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. Zato rekoh u sebi: »Bog će suditi i pravedniku izločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.'

Razumjeti da Bog u određenom vremenu dopušta preokret u kojem zlo nadvlada dobro je nemoguće bez razumijevanja Božje ljubavi i ljudskoga izbora. 

Božja ljubav je strpljiva, nevjerojatno strpljiva prema čovjeku. Bog čovjeka zove k sebi, poziva ga na obraćenje, čeka i strpljivo podnosi. U tom vremenu u kojem Bog zove, čeka i strpljivo podnosi čovjek čini sve i svašta. U tom jednom smislu ljubav Božja je problem jer je strpljiva, jer zove i čeka čovjeka. U sljedećem stihu Salomon zapisuje:

' Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.«'

Kako pomiriti pravdu i ljubav? Pomiriti pravdu i ljubav je uistinu mučna zadaća. To je za čovjeka ne rješiva zadaća. To je zadatak kojeg je jedino mogao riješiti i kojeg je riješio Bogočovjek Isus Krist na križu Golgote, na kojem je umro on pravedan za nas nepravedne da nas opravda, da nas spasi. Božje oproštenje je pravedno oproštenje, kazna je plaćena i pravda zadovoljena.

Tu na križu Golgote susrele su se, rukovale i pomirile Božja pravda i Božja ljubav, spašeni smo od Boga, Bogom za Boga. 

Prema biblijskom Evanđelju spašeni smo od Boga, od Njegovog pravednog gnjeva Bogom, Isusom Kristom koji je umro zbog našega grijeha, radi našega spasenja  i koji je uskrsnuo, koji je živ i koji suvereno vlada, kojega ništa ne može iznenaditi.

Prema biblijskom Evanđelju spašeni smo vjerom, osobnom vjerom.

Vjerujemo - vjerujem!

© 2003 - 2022. Sva prava pridržana.

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec.