SLAVA BOŽJA U POMILOVANJU

Kada čovjek proživi većinu svoga života i uđe u zadnju dionici života kod čovjeka se gotovo uvijek događa svojevrstan reset u kojem se ruši najviše idola, i kada se rasplinjuju raznovrsne životne, obiteljske, poslovne pa i teološke iluzije. To je vrijeme kada smisao gubi smisao, kada se sve provjerava, odmjerava i važe. Zadnja dionica života je poput 'var sobe'. Jesmo li se veselili prerano i neutemeljeno? Jesmo li stvarno zabili, pobijedili? Razočarenje za razočarenjem. Vrijeme finisha je vrijeme kada se teško podnosi neautentičnost. Evo nekoliko sinonima za pojam autentičnosti - 'istinitost, originalnost, stvarnost, vjerodostojnost, iskrenost, dosljednost, nepatvorenost.' To je vrijeme kada baš nemate vremena za svakoga.

U završnom djelu svojeg života, nakon što je mnogo toga doživio i proživio s Bogom, nakon školovanja u Egiptu i pustinji, nakon nadnaravnog poziva i stalnih tenzija unutar Božjeg naroda, Mojsije upada u ozbiljnu krizu vjere i iskreno  moli, zapravo vapi:  

'Pokaži mi svoju Slavu!' [1]

Kroz izrazito sadržajan i dinamičan život Mojsije kao vođa Izraelskog naroda mnogo puta je vidio očitovanje Božje Slave u Božjem djelovanju.  Bio je svjedok Božjeg pritiska na faraona i svih 12 čuda, prešao je preko razdvojenog mora,… no sve to skupa nije mu bilo dovoljno da ustraje do kraja.

Umoran od života, religije, vjere i nevjere, ljudi i neljudi Mojsije traži novu snagu, novu hranu za vjeru i moli: 'Otkri mi svoju slavu!' Bog mu je bio milostiv i uslišao tu molitvu:

'Dopustit ću da pored tebe prođe sav moj SJAJ i pred tobom ću izustiti svoje ime.'     

Slava Božja je puno više od teme, to je pojava i najdublja potreba svakog čovjeka jer kako to dijagnosticira Sveto Pismo 'svi smo sagriješili i lišeni smo SLAVE BOŽJE.'[2] Čovjek je stvoren da slavi, proslavlja, štuje Boga i da slaveći Njega namiren i umiren uživa u Njemu. Čovjek je stvoren da bude hodočasnik. Da hoda kroz život i časti Boga. Tako jednostavno i tako komplicirano ali istinito.

Tek kada čovjek ispunjava temeljnu potrebu i slavi, proslavlja Boga, on slavljenjem Boga postavlja temelje za istinski smisao, ljubav, vrijednost, sigurnost, prihvaćenost…

'Pokaži mi svoju slavu!' – zamoli Mojsije. Bog mu je bio milostiv; 'Dopustit ću da pored tebe prođe sav moj SJAJ i pred tobom ću izustiti svoje ime.'

Božja slava nalazi se u Bogu samome u Njegovom karakteru, Njegovoj biti, imenu, sjaju. Predstavljajući, otkrivajući sebe Mojsiju, Bog se otkriva Izraelu ali po Riječi i nama danas.  Slava Božja je NEOGRANIČENA, SKRIVENA ali i OTKRIVENA tema, pojam, pojava. U tekstu u kojem se Bog predstavlja Mojsiju, Izraelu i nama, sam Bog odgovara na pitanja; Tko je On? Kakav je? Zašto reagira tako kako reagira? Zašto ne reagira kada mi mislimo da bi morao reagirati? O bogojavljanju čitam iz Izlaska 34:5-8:

Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: »Jahve!« Jahve prođe ispred njega te se javi: »Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.« Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se.

Idući puta govorit ćemo o Božjoj istinitosti, svetosti i pravednosti kada ćemo jasno vidjeti Božju slavu u kažnjavanju 'čak na unučadi do četvrtog koljena'. Da, dobro ste čuli, zbog Božje naravi, biti, karaktera postoji transgeneracijska kazna i očito je da se ne rađamo svi s istim kartama, kao što je očito da je moguće s dobrim kartama izgubiti, a s lošim dobiti partiju života.

Danas Slava Božja u pomilovanju. Božju slavu u pomilovanju razmotrit ćemo na primjeru proroka Ilije koji je kao i Mojsije pred kraj života kroz krizu na jednoj dubljoj razini morao spoznati da je ‘Bog milosrdan i milostiv, spor na srđbu, bogat ljubavlju i vjernošću, da iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup ...'

Iz 1. Knjige o kraljevima, iz povijesnog događaja saznajemo da se Izrael udaljio od Boga i počeo štovati Baala, kanaanskog Boga. Izabela, žena Izraelskog kralja Ahaba dala je poubijati Jahvine svećenike, a Baalove je stavila na kraljev budžet. Kaže nam tekst da su 'balovi svećenici jeli za stolom Izabelinim.'  Bog im šalje svoga čovjeka, proroka Ilju Tišbijca koji ih proziva, opominje i poziva na pokajanje:

'Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal slijedite  njega.'[3]

Ilija nije samo prozvao Izrael, već ga je i izazvao. Dvije strane. S jeden strane prorok Ilija, a s druge 450 Baalovih svećenika. Postavili su dva žrtvenika i na svaki žrtvenik po jedan vol za žrtvu. Žrtve su bile spremne za spaljivanje, a dogovor je bio taj da se ne prinosi vatra žrtveniku već samo molitva. Baalovi svećenici neka mole svoga Boga, a Ilija svoga Boga – pa koji je Bog pravi i živi neka zapali plamen.

Kraj vjerujem znate. Baalovi svećenici molilii su od jutra do podneva 'Baale usliši nas'  i ništa. Tišina. Nema odgovora. Ilija se pomolio i:

'Oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Jahve je Bog! Jahve je Bog!« Ilija im reče: »Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!« I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.'[4]

Zašto mora biti tako olujno i okrutno? Ratovi, poraćja, osveta, ravnoteža. Koliko agresije u povijesti, koliko agresije u čovjeku. 'Svi smo sagriješili i lišeni smo slave Božje a nekoga moramo slaviti!'

Nakon svega Ilija kao i Mojsije pada u egzistencijalnu krizu u kojoj smisao gubi smisao, sve se preispituje, mjeri i važe. Kao i Mojsiju Bog mu se po milosti objavljuje i otkriva svoju Slavu. Ilija je dobro poznavao Boga koji je svet, pravedan, istinit ali je morao na jednoj dubljoj razini shvatiti da je Bog i

'milosrdan i milostiv, spor na srđbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup. Ilija je morao naučiti Bog 'da uživa u pomilovanju.'[5]

'Pomilovanje', pravni izraz koji podrazumijeva krivnju i milost. A gdje je pravda? Da bi pomilovanje bilo moguće, da bi pravda bila zadovoljena neophodan je križ, križ na kojem su se pomirile Božja pravda i Božja ljubav. U Evanđelju Isusa Krista riječ je o pravednom pomilovanju! Koliko agresije u povijesti, čovjeku. Koliko agresije na križu!

Poslušajmo za kraj tekst kojim Bog otkriva sebe, svoju Slavu u pomilovanju Iliji, Izraelu a po Riječi i nama. 1.Kraljevima 19:11-13:

'Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.« Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem,..'

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec

© 2003.-2026.  Sva prava pridržana.