SLAVA BOŽJA U KAŽNJAVANJU

Kada proživi većinu svoga života i uđe u završnicu kod čovjeka se gotovo uvijek događa svojevrstan reset u kojem se ruši najviše idola, i u kojem se rasplinjuju  raznovrsne osobne, bračne, obiteljske, poslovne i mnoge druge iluzije. To je vrijeme kada smisao gubi smisao, kada se sve provjerava, odmjerava, važe i kada popuštaju naši obrambeni sustavi. Kako preživjeti krizu vjere? Očito postoji umorna, iscrpljena, preživljavajuća vjera jer život je sve samo ne jednostavan.

Nakon školovanja u Egiptu, nadnaravnog poziva iz gorućeg grma i školovanja u pustinji, nakon mnogo toga doživljenoga s Bogom, umoran od života, vjere i nevjere, ljudi i neljudi Mojsije upada u ozbiljnu krizu vjere iz koje vapi Bogu.     

'Otkri mi svoju Slavu !' 

Slava Božja je puno više od teme, to je temeljna, najdublja potreba svakog čovjeka jer kako to dijagnosticira Sveto Pismo 'svi smo sagriješili i lišeni smo SLAVE BOŽJE.'[1] Čovjek je stvoren da slavi, proslavlja, štuje Boga i da slaveći Njega namiren i umiren uživa u Njemu. Čovjek je stvoren da bude hodočasnik, da hodajući, časti, slavi Boga. Tek kada čovjek ispunjava tu temeljnu i najdublju potrebu on slavljenjem Boga postavlja temelje za istinski smisao, ljubav, vrijednost, sigurnost, prihvaćenost… Tako jednostavno, tako komplicirano i toliko istinito. Događaj otkrivanja Božje Slave, odnosno predstavljanja Boga samoga Mojsiju, Izraelu i po Pismu nama danas zapisan je u Izlasku 34:5-7:

'Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: »Jahve!«  Jahve prođe ispred njega te se javi: »Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću,  iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.« 

Prema riječima kojim se Bog predstavlja Božja slava nalazi se u Božjoj naravi, biti, u onome tko On je, a On je „milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.“ On je kako smo čuli prošli puta Bog koji uživa u pomilovanju. Danas ćemo razmotriti drugi dio teksta u kojem sam Bog govori da „On krivca nekažnjena ne ostavlja već kažnjava na djeci i unučadi do trećeg i četvrtog koljena.“ Transgeneracijska kazna očito postoji, očito je da rođenjem ne dobivamo iste karte, kao što je očito da dobrim kartama možemo izgubiti a s lošim dobiti partiju života. Osobna odgovornost je ipak ključna i presudna.

Ljudi najčešće odustaju od Boga jer ne razumiju zašto mora biti tako olujno i okrutno? Zašto zlo i dobro putuju ne samo u istom smjeru, ne samo u istom vlaku, ne samo u istom vagonu, već u istom kupeu? Zašto zlo i zli ponekad pobjeđuju? Zašto ljubav ne pobjeđuje uvijek ali je nepobjediva?

Bog je milostiv, milosrdan, spor na srdžbu i pun ljubavi, ali Bog nije zarobljenik samo jednog svog atributa, On je jednako tako svet, pravedan i istinit i zbog svoje biti, naravi On mora i On kažnjava grijeh u životu čovjeka ili na križu. Na križu su dva kraka! Na križu je ravnoteža! Na križu su se susrele, pomirile Božja ljubav i milost s jedne i Božja pravda i svetost s druge strane. Na križu je Pomirenje koje podrazumijeva krivnju, milost i pravedno oproštenje moguće, na križu je Božja slava najočitija.

Razmotrimo danas Božju slavu u Njegovoj pravednosti i svetosti, odnosno u kažnjavanju na jednom povijesnom primjeru. U trenutku kada Bog poziva Izaiju za proroka u Izraelu, Izrael je u velikim problemima.  Izaija 6:1-3:

One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet Jahve nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!«

Nema teksta bez konteksta. Čitano šesto poglavlje govori o pozivu proroka Izaije u tešku službu, u teškim vremenima dok nam kontekst, peto poglavlje opisuje jednu svekrizu u društvu u kojem je „sva zemlja puna slave njegove.“ 

Izrael je upao u MATERIJALIZAM,  Izaija ga u 5:8-9 opisuje ovim riječima:

'Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. Na uši moje reče Jahve nad vojskama:  »Doista, mnoge će kuće opustjeti, velike i lijepe, bit će bez žitelja'.

Zanimljivo da Pavao u Novome zavjetu tvrdi da će u posljednjim vremenima nastati teška vremena jer će ljudi biti sebeljupci i srebroljupci. Novac je sam po sebi neutralan, ali kada je na prvome mjestu ništa nije na svom mjestu.

Pored materijalizma, prorok bilježi i HEDONIZAM, Izaija 5:11-13:

'Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni.Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. Stoga će u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odličnici njegovi od gladi će umirati, puk njegov od žeđi će gorjeti.'

Pored materijalizma i hedonizma Izaija spominje RELATIVIZAM, Izaija 5:20:

'Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!'

Neke stvari su jednostavno zadane! Relativiziranje, potiskivanje, ignoriranje ili namjerno krivo interpretiranje istine nikada nije bez posljedica jer, kako piše psalmista, 'Bog je sve stvorio po zakonu koji neće proći.'[2]

U vremenu kada je umro kralj Izraela Uzija Bog zove Izaiju u tešku službu, u teškim vremenima jer je društvo preplavio materijalizam, hedonizam, relativizam a sve je završilo u PONOSU, NEPRAVEDNOSTI I KORUPCIJI. Evo kako to opisuje Izaija, Izaija 5:21-23:

'Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom! Jao onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraćuju pravdu!'

U vremenu jedne oholosti, korupcije, relativizma, hedonizma i materijalizma Izaija 'vidi Boga na prijestolju visoku i uzvišenu. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet Jahve nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!«

Gdje je Božja slava? U 'jao', u kažnjavanju. Bog je strastveno osjetljiv na svoju Slavu i ne slavljenje ima posljedice. Bog je svet, pravedan i istinit, i jednako tako On je milostiv, milosrdan, spor na srdžbu i bogat ljubavlju. Na križu su dva kraka! Na križu je ravnoteža. Na križu je pomirenje, pomirenje koje uključuje krivnju, milost i pravedno oproštenje moguće.

Izaija za kraj na svoj način o tome piše ovako:

'Rekoh: »Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad vojskama!« Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaknulo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.«

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec

© 2003.-2026.  Sva prava pridržana.