Semper Reformanda!

U utorak 31.10. sjećali smo se najvećeg i najutjecajnijeg povijesnog događaja u Europi, događaja bez kojeg je nemoguće razumjeti samu Europu, pa i današnja zbivanja u Europi. Vrijeme prije reformacije bilo je vrijeme velike krize. Sukobi unutar država i između država uzrokovali su stalne nerede i nemire. Strah od ratova, kuge, Osmanlija, smrti, bio je sveprisutan. Crkva, a samim time i društvo spali su na minimalnu duhovno - moralnu razinu. Potreba za reformom, promjenom, obnovom bila je očita, mjerljiva – sve je pozivalo i vikalo; REFORMA! REFORMA!

Općenito se uzima da je Reformacija započela 31.10.1517. godine, događajem kada je dr. Martin Luther na vrata crkve u Witenbergu zabio 95 teza protiv prodaje indulgencija, odnosno prodaje oproštajnica od grijeha od strane Crkve, koja je Crkvi donosila ogromnu materijalnu korist. Ako se spasenje može kupiti, onda sve i svaki ima cijenu, i onda je doista sve na prodaju.

Dr. Martin Luther nije ni slutio kakve će posljedice izazvati njegov pokušaj   obnove, reformacije, povratka Crkve na biblijske temelje. Luther nikako nije htio podijeliti crkvu. Ona se  podijelila mnogo godina prije, 1054.g. na istočnu ili Pravoslavnu i na zapadnu ili Rimokatoličku crkvu. Luther je svoje teze napisao na latinskom, a ne njemačkom jeziku. On je prije svega htio probuditi Crkvu a ne narod. Luther je pokušao reformirati, obnoviti postojeću zapadnu crkvu kojoj je pripadao, i kojoj je vjerno služio kao monah, svećenik i redovni profesor biblijske teologije.  Nažalost u tom pokušaju reformacije zbog nakupljene deformacije, Crkva se ponovno podijelila na Rimokatoličku i Protestantsku crkvu koja djeluje kroz tri glavne crkvene tradicije: Luther i luteranska tradicija, Calvin i kalvinska tradicija, te Anabaptisti i njihova radikalnija tradicija reformacije.

    Razmotrimo danas vitalnu tezu Reformacije koja glasi: 'Semper Reformanda!' ili u prijevodu 'Stalna obnova!' Zbog stalne deformacije potrebna je stalna reformacija. Prije nego iz Svetoga Pisma razmotrimo uzrok stalne deformacije zbog koje je neophodna stalna reformacija, definirajmo prvo ta dva pojma.

Hrvatski rječnici deformaciju definiraju ovim riječima, citat: 'Deformacija je izmijenjenost, izobličenost, nagrđenost, unakaženost, izopačenost zadane forme.'[1]

Reformacija, 'reformatio',  latinska riječ, također je složenica od prefiksa 're' – 'natrag, povratak' i riječi 'forma', 'Reformatio' - povratak formi.

Sada ćemo vjerujem bolje razumjeti tu vitalnu tezu reformacije koju bi Europa danas morala čuti. Skraćeno Semper Reformanda u punom obliku glasi:

'Ecclesia reformata semper reformanda secundum verbum Dei' ili   'Obnovljena crkva stalno je obnavljanja prema Riječi Božjoj!'

Zašto je neophodna Semper reformanda ili stalna obnova? Zašto su čovjek i društvo toliko skloni deformaciji? Zašto je čovjek toliko kvaran? Zašto svaka generacija i svaka denominacija treba stalnu reformaciju? Da bismo razumjeli neophodnost stalne obnove, stalnog povratka na zadanu Normu mi moramo razumjeti;

GENETSKU  DEGENERACIJU odnosno ENTROPIJU

koju rječnici definiraju kao, citat: 'rasipanje, gubitak energije, degeneracija, raspadanje, smrt.' Kada znanstvenici, fizičari, kemičari, informatičari govore o entropiji, pojednostavljeno rečeno, oni govore o 'stupnju nereda u nekom sustavu.' Ne postoji sustav bez greške. Znanstvenici se slažu da se u prirodnim procesima entropija uvijek povećava i da je to nepovratni smjer.

Medicina danas poznaje i govori o genetičkoj entropiji. Genetičari danas znaju da mi starimo zbog mutacija na molekularnoj genetičkoj razini. Mutacije su zapravo molekularne greške koje nastaju prilikom kopiranja našeg DNK zapisa. Pojednostavljeno, to znači da se prilikom diobe naše stanice, prilikom regeneracije naše stanice, događaju 1 do 3 greške svaki puta. Postoji unutarnji sustav samo ispravljanja ali nije savršen. Greška ponekad ostaje, greške se gomilaju i mi starimo i to je nepovratni proces - to je smjer koji se ne može promijeniti, i zato stepenice za dvadeset godišnjaka i osamdeset godišnjaka nisu jedno te isto.

Biblija, Sveto Pismo također govori o entropiji, o DUHOVNOJ ENTROPIJI, o UROĐENOJ NASLJEDNOJ DUHOVNOJ ENTROPIJI. U poslanici Rimljanima 5. poglavlju apostol Pavao jasno artikulira taj duhovno genetski problem ovim riječima:

 'Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše. Naime: još prije zakona bijaše grijeh u svijetu. A grijeh se ne uračunava kad nema zakona. Ali je SMRT VLADALA od Adama do Mojsija čak i nad onima koji nisu sagriješili prekršajem sličnim Adamovu.'[2]

Ljudi se ne slažu, nerijetko glasno prigovaraju i govore kako su raj, edenski vrt, Adam i Eva samo slika, legenda, priča za malu djecu. Pa ne vjerujete valjda u te bajke u vrijeme umjetne inteligencije? Vjerujemo, jer genetička entropija još uvijek potvrđuje duhovnu entropiju. Kada čitamo prvo rodoslovlje u Pismu čitamo ovako:

'Adam poživje u svemu toliko i toliko godina potom umrije.'

'Šet poživje u svemu toliko i toliko godina… potom umrije.'

'Enoš  poživje u svemu toliko i toliko godina… potom umrije.'[3]

Bilo da čitamo Postanak 5. poglavlje, ili pogledamo po svojoj ulici, mi vidimo da onih dragih starijih ljudi, koji su svako jutro išli po kruh i mlijeko, jednostavno više nema. Groblje je veliki evangelizator! Pored apostola Pavla, kralj Izraela David u svom pokajničkom 51. Psalmu otkriva svoju svjesnost urođeno-nasljednog problema. Evo tog teksta. Čitam prvih sedam stihova 51. Psalma.

'Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.'[4]

U pročitanom tekstu David je svjestan onoga što je Augustin naglašavao: 'Mi nismo grješni zato što griješimo - mi griješimo zato što smo grješni!' Apostol Pavao je tu sklonost, 'nešto vuče me sad' objasnio ovim riječima:

 'Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim... Jadan sam ti ja čovjek.'[5] 

Vidite svi mi, svaki od nas, iako znamo da nešto nije dobro za nas, našu obitelj, naše društvo ipak to činimo. Zabluda humanizma i površne religioznosti je upravo u tome što smatraju da sami mogu riješiti taj problem. Samopomoć, samopopravljanje, samoopravdavanje - ne ide, to je preduboko, presnažno. Potreban je povratak Evanđelju koje je sila Božja za spaseje!! Potreban je povratak križu!

Zbog urođene degeneracije čovjek je kronično sklon deformaciji zbog koje je neophodna SEMPER REFORMANDA, stalna reformacija, stalna obnova, stalno vraćanje na zadano, stalni povratak, ne Lutheru, Kalvinu, Zwingliju ili bilo kojem čovjeku, već Bogu koji je Formu jasno zadao.

Povratak, obnova je moguća jer je Bog u svoj naravi milosrdan, milostiv, i pun strpljive ljubavi. Bog je velik, neizmjerljiv i pun milosti, milosrđa i ljubavi. Koliko je to milosrđa, milosti i ljubavi? U tužnom vremenu sve krize u koju je Izrael upao, Bog proroka Jeremije, u knjizi Tužaljka upućuje jasan poziv. Čitam za sam kraj Tužaljke 3:22-23:

 'Dobrota Božja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se OBNAVLJAJU svako jutro: tvoja je vjernost velika.'  

Reformacija, povratak, obnova života, braka, odnosa je uvijek pa i danas moguća i poziv je još uvijek otvoren, Isus Krist još uvijek poziva:

"Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.''[6]  

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'

© 2003. - 2023. Sva prava pridržana.