PROBLEMI, TKO IH NEMA?

Neki dan pitao sam jednog prijatelja, onako u prolazu, ono uobičajeno pitanje: 'Kako si? Kako su tvoji?' Čovjek nije odgovorio na uobičajen način 'dobro je, ide, borimo se, ne damo se', već je zastao i iskreno odgovorio: "Ne znam kaj da velim, kamo god pogledaš  sve puno problema."

Čini nam se da živimo u vremenu gdje ima problema više nego ikada prije. Pored osobnih i obiteljskih problema koje svi manje-više imamo, pritišće Covid 19, pa već polako i Covid 21, pa ima cjepiva, pa nema cjepiva, potresi, podijeljena, posvađana znanost, neznanje, nejasnoća, nesigurnost, neizvjesnost. Previše je toga što počinje s 'ne' što rezultira zbunjenošću i strahom koji je kapilarno gotovo sveprisutan.

Problemi – tko ih nema? Svi ih imamo i pravo pitanje nije imamo li probleme, već je pravo pitanje kako gledamo na njih. Zašto su ovdje? Zašto nam se događa to što se događa? Što problemi rađaju, što donose?

Danas i u idućoj emisiji pogledat ćemo na probleme iz jednog drugog gledišta, iz gledišta apostola Pavla koji na probleme gleda kao na izazov, kao na priliku. Pišući pismo crkvi u Korint, Pavao piše da postoji žalost koja je po promisli i volji Božjoj, i da problemi odnosno žalost u našim životima imaju određenu ulogu, svrhu. U 2 Kor 7:10 čitam za nas naš temeljni tekst:

Problemi – tko ih nema? Svi ih imamo i pravo pitanje nije imamo li probleme, već je pravo pitanje što oni rađaju, što donose – da li spasonosno i stalno obraćenje odnosno život ili rađaju žalost i smrt. 

Danas ćemo razmotriti jednu biblijsku osobu koja je imala velike, prevelike, nerješive probleme, a samim time i veliku priliku za spasonosno i stalno obraćenje koju je nažalost propustila. Kod te osobe problemi nisu ništa donijeli, a mnogo toga su odnijeli. Ta osoba je faraon.

U Svetome Pismu, točnije u 2.Mojsijevoj knjizi, u knjizi Izlaska čitamo o tim prevelikim, nerješivim problemima. Budući je faraon uporno odbijao čuti i poslušati Božji glas, budući je faraon uporno i tvrdoglavo odbijao pustiti Božji narod, Izrael, da ode iz Egipta i iskaže štovanje Bogu, Bog je dopustio i pustio mnoge nevolje i probleme u njegov život.

Prvo je, čitamo na prvim stranicama knjige Izlaska, rijeka Nil, koja je od životne važnosti za Egipat, pretvorena u krv što je uzrokovalo pravu ekološku katastrofu za cijelu zemlju. Nakon toga, Bog dopušta i pušta na Egipat žabe, komarce, obade i skakavce koji su uništili "sve bilje u polju i sve plodove sa stabla".

Božja riječ nam govori : "Ništa se više nije zelenilo u Egiptu ni stabla ni poljska trava." To je bila prava ekonomska katastrofa, nakon ekološke katastrofe. Budući da je faraon i nakon toga odbio pustiti Božji narod, odnosno još je više otvrdnuo srce svoje, Bog je dopustio i pustio pomor na svu stoku u Egiptu. Ako na trenutak usporedimo krave s traktorima, magarce s tenkovima, a deve s automobilima razumijemo  da je faraon imao prevelike, nerješive probleme i poteškoće u svojem životu i svojoj zemlji koji su bili po promisli i volji Božjoj.

Zašto je Bog dopustio i pustio spomenute ali i druge probleme, da ne nabrajamo, na faraona? Prvi, osnovni i temeljni, izvorni razlog je:

1.    SLAVA BOŽJA

Sve se to izdogađalo zbog Slave Božje. Izrael je morao izići iz Egipta i iskazati štovanje Jahvi - jedinom i pravom Bogu. Ono što je danas globalno uglavnom zaboravljeno je biblijska činjenica da je Bog strastveno osjetljiv na svoju slavu! Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, na svoju slavu, sa svrhom da ga čovjek slavi i da slaveći Boga bude ispunjen i zadovoljan u Njemu. Bog kroz Psalmistu jasno daje do znanja što traži od čovjeka. Ps 148:11-13: 

'Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! Mladići i djevojke, starci s djecom zajedno: neka SVI HVALE ime Jahvino, jer jedino je Njegovo ime UZVIŠENO!'

Da bismo razumjeli zbog čega je Bog dopustio tolike probleme na faraona i Egipat, mi moramo razumjeti tvrdnju, odnosno dijagnozu apostola Pavla koju postavlja u Rimljanima 3:23. Evo dijagnoze:

'jer smo svi sagriješili i lišeni smo SLAVE BOŽJE.'

Zbog toga što je lišen slave Božje, čovjek stalno slavi i proslavlja drugog čovjeka, a najčešće sebe. To je bit, esencija idolopoklonstva.

Jer je sagriješio čovjek je lišen slave Božje, i zato je podijeljen i razdijeljen unutar sebe. Čovjek je podijeljen između onoga tko on je, onoga što bi htio i onoga što ne bi htio biti. Kad se dvoje ljudi ožene, oni bi morali biti jedno, a u stvari ih ima šestero. Vidite, poštovani slušatelji 'Ja' je problem, ego je problem. Prva Božja zapovijed, svi je vjerujem znamo, započinje: 'Ja sam Jahve, Bog tvoj nemoj imati drugoga Boga osim mene.' (Izl 20:2-3) Bog tvrdi. 'Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugome ne dam…' Bog tvrdi: 'Ja sam koji Jesam!'  i čovjek tvrdi 'Ja sam koji jesam!', tu je ishodište problema.

2.    SNAGA BOŽJA

Svakim spomenutim nadnaravnim događajem Bog je pokazivao i dokazivao svoju apsolutnu nadmoć nad božanstvima koja su štovali Egipćani. Kada je Nil pretvoren u krv Bog je pokazao svoju nadmoć nad Apisom bogom Nila kojeg su svi Egipćani štovali. Božica rađanja s žabljom glavom Heqet nije mogla ništa učiniti pred najezdom žaba. Egipatski bog pustinje i insekata Set bio je potpuno nemoćan pred skakavcima, komarcima i obadima. Bog kuge Sunu i božica ozdravljenja Isis nisu imali lijeka za čireve. Božica neba Nut i bog usjeva Osiris nisu mogli zaustaviti tuču. Egipatski bog sunca Ra bio je potpuno nemoćan kada je Jahve Bog pustio tamu nad Egiptom.

Bog je, dakle, na faraona pustio velike, prevelike i nerješive probleme radi SLAVE BOŽJE, SNAGE BOŽJE i, za kraj i zaključak, radi:

3.    LJUBAVI BOŽJE

Bog je u svojoj suverenosti i apsolutnoj nadmoći nad svime i svakime dopustio i pustio velike probleme koji su bili po promisli i volji Božjoj, s ciljem da bi  Izraelci, Egipćani, faraon, ali i mi danas prepoznali jedinog pravog Boga i onoga koga je poslao Isusa Krista, koji je na križu pokazao i dokazao svoju ljubav prema čovjeku, koji je na križu pokazao i dokazao da je za čovjeka a ne protiv čovjeka.

Problemi koji u po promisli i volji Božjoj imaju cilj da nas dovedu do točke obraćenja od raznih božanstava, ideja, svjetonazora, ambicija, od raznih idola k Njemu, jedinom, pravom, živom Bogu – da bi ga slavili i proslavljali te da bi slaveći Ga ispunjeni i smireni uživali u Njemu.

 
Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'