Potiskivanje istine

“Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima,” zapisao je naš nobelovac Ivo Andrić. 'Povjerenje' je na prvi pogled jedna sociološka tema, no, kada se ona pomnije razmotri može se reći da je povjerenje temeljno teološka tema. U pojmu povjerenja isprepleten je pojam vjere - POVJEREnje, NEPOVJERenje, poVJERITI, ne poVJERITI, proVJERIti, neproVJERIti, poVJERovati, nepoVJERovati.

Prošli puta naša tema glasila je 'Povjerenje i istina' kada smo na primjeru enormne krize povjerenja u Izraelu vidjeli da je izvor nepovjerenja među ljudima bilo negiranje, ignoriranje, potiskivanje te namjerno i svjesno krivo interpretiranje istine o Bogu. Evo kako prorok Jeremija opisuje situaciju u Izraelu u 6. stoljeću prije Krista:

'Neka se svatko čuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeđuje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopačeni, ne mogu se više vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neće da spoznaju mene - riječ je Jahvina… Jezik im je strijela ubojita, na ustima riječ prijevarna. ''Mir s tobom'' pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju.'[1]               

Kada se studiraju knjige proroka Jeremije, 2. Kraljevima i 2. Ljetopisu, dakle tekstovi koji opisuju jedno vrijeme svekrize izraelske povijesti, onda se jasno vidi da je ključni, izvorni problem u društvu bio 'ostavljanje' i 'udaljavanje' od Istinitog.  U 2. poglavlju 13. stihu Jeremija ovako sumira izvor nepovjerenja:

 'Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor žive vode, te iskopa sebi  kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.'

Razmotrimo danas pokazatelje negiranja, ignoriranja, potiskivanja i namjerno krivog interpretiranja istine o Bogu u 1. stoljeću poslije Krista. Poslanicu Rimljanima apostol Pavao piše iz Korinta u Rim, i u prvom poglavlju opisuje jednu svekrizu Korinta, Grčke, Rima i rimskog carstva gdje kao i Jeremija navodi prijećenje istine kao glavni izvor problema.  Rim 1:18-20:

'S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio.'

U nastavku teksta Pavao lista 4 glavna pokazatelja prijećenja Istine; Besmisao, Nerazumnost, Dekadentna religioznost i protuprirodna seksualnost. Idemo redom.  Prvi je

1. ISPRAZNOST I BESMISAO U nastavku Rimljanima 1 čitamo ovako:

         'Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni  u mislima svojim…'

Je li moguće bez Boga smisleno odgovoriti na pitanja: Tko sam ja? Odakle dolazim? Zašto sam ovdje? Kamo idem? Koji je smisao svega? Ima li smisla unašati smisao u nešto što u konačnosti nema smisla? Ako u jednom trenutku prestaju sve naše misli, emocije, nastojanja, nadanja, vjerovanja onda je Nietzhe u pravu kada kaže da je život 'das nichte.'

 'Postali su isprazni u mislima svojim…' Ispraznost je prijevod izvorne grčke riječi ''mataio' koja se na hrvatski jezik prevodi riječima 'isprazan, prazan, nepovezan'.

 Vjerujem da je Bog dopustio Salomonu, kralju Izraela, probati  u ovome životu sve što ovaj svijet i život može ponuditi, kako bi na kraju svojega života gledajući unatrag, zaključio i za sve nas u knjizi Propovjednika zapisao Božju misao. Evo kojom misli započinje svoju posljednju knjigu Propovjednika:

'Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Izraelu. Ispraznost nad   ispraznošću sve je ispraznost!'

Evo kojom mišlju Salomon završava svoju oproštajnu knjigu koju je napisao na kraju života gledajući unatrag:

'Čujmo u svemu završnu riječ: ''Boj se Boga izvršuj njegove zapovijedi, jer to je sav čovjek.'' '[2]

Poznati splitski psihijatar dr. Dodig, gostujući u emisiji HRT-a sa svoje perspektive odlično je sumirao problem i ponudio rješenje. Govoreći o sustavnoj dekršćanizaciji Europe postavio je pitanje: 'Ako mi uzmete Krista što mi ostaje? Kako bez Krista opravdati prošlost i riješiti se krivnje, srama, straha? Gdje pronaći snagu i smisao za danas? Gdje pronaći nadu i sigurnost za budućnost? Konačno, kako se susresti s vječnošću bez Krista?  'Ako mi uzmete Krista što mi ostaje?'

Nakon ISPRAZNOSTI i BESMISLA kao posljedicu prijećenja Istine apostol Pavao navodi:

2. NERAZUMNOST 

'Jer iako su upoznali Boga nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu'. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri postali su ludi…'

Grijeh je, poštovani slušatelji, prije svega pobuna, prekršaj protiv Razuma. Pavao je točan: 'isprazni u mislima svojim postali su nerazumni.' Ljudska misao odvojena od vječne misli, od vječnog Logosa, od vječnog Razuma je na kraju besmislena, iracionalna, nerealna i ne točna. Bog je najveća realnost i što smo bliže Bogu to smo realniji i točniji. Život je često puta poput matematike. Ili smo točni ili nismo, ili je rješenje dobro ili nije dobro. Pitanje racija, razumnosti, oštroumnosti, realnosti u osnovi je duhovno pitanje. Potiskivanjem Istine čovjek se otvara nekim drugim mislima, čovjek nije neutralan i ulazi u percepciju istine.

Svi se ponekad čudimo ljudima kada donose očigledno krive, nelogične, nerazumne, nerealne odluke i pitamo se 'Pa kako ne vidi?'. Očigledno je da postoje ljudi koji su fakultetski, akademski obrazovani, eksperti u svojim područjima ali u životu se ne snalaze, nisu točni a misli, ideje, odluke imaju posljedice. Ljudski život je u ne maloj mjeri suma, zbroj naših odluka.

'Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor žive vode, te iskopa sebi   kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.'

'Jer iako su upoznali Boga nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo.'

Prema Pismu izvorni problem društva u 6. stoljeću prije Krista u Izraelu, isti je kao i problem Grčke i Rima u 1. stoljeću a to je  priječenje, supresija, represija istine o Bogu. Rješenje je isto u 6.stoljeću prije Krista i u 1. i 21. stoljeću poslije Krista. Rješenje je u prihvaćanju Logosa. Rješenje je u prihvaćanju, otvorenosti prema Vječnoj Utjelovljenoj, Pisanoj Riječi. Rješenje je u otvorenosti Onome koji je Pilatu jasno rekao:

'Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas.'[3]

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija

© 2003. – 2024. Sva prava pridržana.