Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: Nedjeljom u 9:00 sati, 'Radio 1 Čakovec' (105,6 MHz)

Naziv poruke: Posljednja vremena - teška vremena

Poruka je emitirana: 30.7.2017.

Posljednja vremena - teška vremena

Prije dvije emisije započeli smo odgovarati na vaša u posljednje vrijeme učestalo postavljena pitanja:

Jesmo li u posljednjim vremenima? Što će biti od ovoga svijeta? Koliko je sati na Božjem satu? Koliko je blizu doslovno uslišanje molitve vjernih kroz cijelu povijest Crkve: "Dođi kraljevstvo Tvoje"?

Kako bismo znali koliko je stvarno sati na Božjem satu mi, prema učenju Biblije o konačnim događajima, moramo pozorno i paralelno pratiti tri kazaljke na Božjem satu:

Malu ali preciznu kazaljku koja predstavlja povijest Izraela i o kojoj prorokuje prorok EZEKIEL kao i drugi starozavjetni proroci.

Zatim, Veliku kazaljku koja predstavlja povijest naroda, a koju nam najjasnije otkriva prorok DANIEL, otkrivajući  nam unaprijed tijek ljudske povijesti s nevjerojatnom točnošću, kako smo to vidjeli u prošloj emisiji. 

Pored Male i Velike kazaljke moramo pozorno pratiti i onaj brzi sekunder koji predstavlja povijest Crkve, o kojoj najdetaljnije piše apostol Ivan.

Da bismo mogli argumentirano, bez nekog eshatološkog zanosa odgovoriti i reći; 'da duboko smo ušli u posljednja vremena', mi prema biblijskoj apokaliptičkoj literaturi na sceni moramo, naglašavam i podvlačim,  ISTOVREMENO vidjeti: obnavljanje Izraela, obnavljanje rimskog carstva, te veliki duhovni, moralni i ekološki pad čovječanstva.

Nakon što smo govorili o toj Maloj i Velikoj kazaljci na Božjem satu, nakon što smo govorili o Izraelu i globalizaciji, odnosno o obnavljanju Rimskoga carstva, danas ćemo govoriti o brzom sekunderu, odnosno o duhovnom, moralnom i ekološkom padu čovjeka u posljednjim vremenima.

Pročitajmo novozavjetni tekst koji jasno govori o tome. Čitam iz 2.Timoteju 3. poglavlja:

'Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile'.  2:Tim 3:1-5

Kada se u Novom zavjetu govori o 'posljednjim vremenima', pritom se misli na vrijeme Crkve, odnosno misli se na vrijeme između 1. i 2. Kristovog dolaska. Na kraju 'posljednjih vremena', jasan je Pavao nastat će teška vremena jer će 'ljudi biti…'

Prema apostolu Pavlu, dva glavna obilježja i dva glavna uzroka pada morala u društvu bit će: sebeljublje i srebroljublje, odnosno, egoizam i materijalizam, koji omogućuju praktični hedonizam, odnosno uživanje. Pavao prorokuje da će na kraju posljednjih vremena živjeti narcisoidna selfy generacija.  

Kada osluhnemo i razmotrimo oko sebe, mi bez pretjerivanja možemo konstatirati da je to naše vrijeme. Vrijeme iz kojeg nestaju dva glavna osigurača; strah Božji i stid ljudski.

Važno je u Pavlovom proročanstvu primijetiti da se religioznost kod ljudi u posljednjim vremenima neće smanjiti već suprotno, na kraju vremena religioznost će rasti a sekularizam se smanjivati, biti će sve više i više 'pozitivne energije' a bit će sve manje i manje poštenja, pravde, morala i istine…'Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti…'

Pored Izraela i Obnavljanja Rimskog carstva, te duhovnog i moralnog pada, da bismo mogli govoriti o posljednjim vremenima, mi na sceni istovremeno moramo vidjeti porast oružanih sukoba, ratova te veliki ekološki pad o kojem govori sam Gospodin Isus Krist, odgovarajući na pitanje o posljednjim vremenima. Čitam za nas iz Mateja 24. poglavlja Isusovo proročanstvo o posljednjim vremenima:

'Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima. To je početak strašnih bolova'.  Mat 24:4-6

Slušajući sve ovo  netko će možda reći: 'pa uvijek je bilo ratova, poplava, potresa, katastrofa i gladi!' To je istina, međutim, nikad ih nije bilo toliko kao u 20.i 21. stoljeću.  Ako odete na you tube i otkucate 'world batlleground', u jednoj video prezentaciji možete pregledati povijest ratovanja posljednjih 1.000 godina u samo 5 minuta.  Na tom video uratku morate primijetiti stalan porast ratova kroz povijest, a poglavito u XX stoljeću. U XX stoljeću bilježimo čak 70 većih oružanih sukoba, i ne pretjeruju oni koji kažu da je XX stoljeće bilo stoljeće ratova. 

U XX stoljeću ratovalo se u: Afganistanu, Sudanu, Kini, Vijetnamu, Rusiji, na Korejskom poluotoku, Kongu i u drugim državama. Nažalost, još se sjećamo ratova na prostorima bivše Jugoslavije, kada se ratovalo u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini.

Kada spomenutim ratovima dodamo 1. svjetski rat i 2. svjetski rat, dolazimo do nekakve srednje procjene od 200 milijuna žrtava rata u XX stoljeću. Ne treba ponavljati što svakodnevno čujemo o vijestima o sve ozbiljnjoj situaciji u Siriji.

Žao mi je što vam ne mogu pokazati grafički prikaz porasta prirodnih katastrofa unazad 100 godina koji imam na stolu ispred sebe, a i ne moram obzirom da je ovaj tjedan održan Sumit za klimatske promjene u Parizu. Mediji puno izvještavaju o ozbiljnosti problema te budućim događajima kao što su poplave, porast razine mora, potresi, suše, požari te sve veći problemi s vodom i hranom.

Prirodne katastrofe postale su najskuplji čovjekov neprijatelj kroz koje nas  ne upozorava majka priroda nego Bog Otac. 

Bog nam uz ekološke i duhovno-moralne pokazatelje, kroz obnavljanje Rimskog carstva i državu Izrael govori da smo duboko zašli u posljednja vremena, te poziva na obraćenje.

       'Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti…'

Tko to uzrokuje duhovni, moralni i ekološki pad čovjeka i čovječanstva? Kontekst prije pročitanog teksta iz 2.Tim 3 je upozoravajući i poražavajući; 

'Oni koji će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine  sile.'

Pa dobro gdje je problem? Zašto je kršćanstvo u krizi? Čitamo da je Evanđelje sila Božja za spasenje i za posvećenje, gdje je ta sila danas? Mnogo se govori o ljubavi, no, gdje je svetost i pravednost?

Jedan od najvećih uzroka duhovno-moralnog pada je u prejednostavnoj inicijaciji u Crkvu. Problem je u institucionalnom sakramentalizmu i protestantskom liberalizmu. Problem je u nominalnom kršćanstvu. Jesmo  a nismo kršćani. Više je nego očito da krštenje i sakramenti ne djeluju 'sami po sebi'. To doista ne treba argumentirati to je očito. Slušao sam svojevremeno emisiju na HKR-u u kojoj je pater Androić na jedan vrlo jednostavan način dijagnosticirao problem. Evo njegovih riječi:

'Tradicija te donijela na krštenje, razred te doveo na Prvu pričest, dar od kuma privukao te na Krizmu, na vjenčanje doveo te folklor i začeto dijete a na ukopu će te drugi nositi.'   ('U svijetlu Božje riječi', HKR 16.2.2011. pater Androić)

Bez osobne vjere, poštovani slušatelji,  bez osobnog obraćenja i osobnog shvaćanja, prihvaćanja i slijeđenja Isusa Krista nema sile, nema morala, nema pravednosti - samo vanjski oblik pobožnosti i to bez obzira o kojoj se kršćanskoj denominaciji ili crkvi govori. 

Bez osobne i pojedinačne metanoje i metamorfoze nema preobraženja društva već klizanje prema patologiji i samouništenju.

Za kraj biti ću slobodan upitati svakog od nas koji se deklariramo kao kršćani, kao oni koji su kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, kao oni koji slijede, nasljeđuju Isusa Krista: Brate jesi li brat? Sestro jesi li sestra?  Jesi li spreman za Kristov dolazak?

Prvi puta Isus je došao kao Djetešce, evo približava se Božić kada se sjećamo tog događaja. Isus je odrastao, s tridest godina bio kršten kada je započeo svoju službu otkupljenja svijeta. Nakon savršeno proživljenog života takav savršen bio je raspet na križ Golgote gdje je umro za grijehe cijeloga svijeta, za one koji će osobno uzvjerovati i odlučiti se za Njega. Bio je pokopan te je treći dan usklrsnuo od mrtvi i kasnije uzašao k Ocu, gdje sjedi s desne i sluša molitve vjernih: 'Dođi kraljevstvo Tvoje.'

Prvi puta Isus je došao kao Djetešće, Janje, ono što On želi biti svakom čovjeku - Spasitelj. Drugi puta On dolazi kao Vojskovođa i Pravedni Sudac.

Milost s vama i do slušanja.

mr.sc Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2003. - 2017. Sva prava pridržana.