POTRAGA

Polako i sigurno približavamo se kraju još jedne godine. Godinu dana smo stariji ili mlađi, zavisi s koje strane godine brojimo. Polako i sigurno stigli smo prosinac, u božićno vrijeme u kojem se sjećamo čuda utjelovljenja, kada se sjećamo SUSRETA neba i zemlje, SUSRETA vječnosti i vremena, SUSRETA Stvoritelja i stvorenja, SUSRETA Boga i čovjeka. Božićno vrijeme je vrijeme kada se sjećamo događaja, noći kada smo, nema sumnje, kao ljudska rasa DODIRNUTI.

''U početku bijaše Riječ, i riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog... I Riječ je Tijelom postala i nastanila se među nama...'', zapisao je apostol Ivan u proslovu svojeg Evanđelja.

Naprosto je povijesna činjenica da se Betlehem dogodio, da smo kao ljudska rasa dodirnuti, da je Bog postao čovjekom, da je Isus rođen, no, kako doživjeti osobni Betlehem, osobni Božić, osobni susret, kako biti osobno dodirnut? Kako doživjeti obraćenje koje ni teologija ni psihologija ne mogu do kraja razumijeti i objasniti. Kako doživjeti taj zaokret i novi početak o kojem kršćani propovijedaju, pišu i pjevaju već više od 2000 godina? 

S jedne strane to što smo rođeni i živimo u kršćanskom svijetu je velika privilegija, ali s druge strane to može biti i veliko sjenilo tom istinitom Svjetlu u smislu podrazumijva se ali nije tu. VJERUJEMO, naravno to se podrazumijeva, ali VJERUJEM to je već nešto drugo.

Da bi povijesni Betlehem postao moj osobni Betlehem potrebna i neophodna je  POTRAGA. 

Od svih evanđelista, evanđelist Luka kao dobar liječnik, teolog i povjesničar, daje najviše prostora Betlehemu i samom utjelovljenju, što je itekako u skladu sa stalnim Lukinim naglašavanjem Božje potrage za čovjekom, Božjeg približavanja čovjeku. 

Većina biblijskih komentatora i bibličara bira i navodi kao ključni stih Evanđelja po Luki, 10. stih iz 19. poglavlja, stih koji govori o toj stalnoj i intenzivnoj Božjoj potrazi. Evo tog stiha, Gospodinovih riječi:

'Da, Sin čovječji je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno'

Evanđelist Luka vidi i predstavlja Isusa Krista kao 'Sina čovječjega'. Čak 26 puta Luka spominje izraz 'Sin Čovječji', kako bi naglasio to približavanje Boga čovjeku.  Bog koji je Stvoritelj i održavatelj cijeloga svemira, Bog koji je iznad svega stvorenog, Bog koji je neizmjerljiv i nedokučiv, postao je čovjekom, postao je poput jednoga od nas upravo radi traženja i spašavanja čovjeka.

Na početku 8. poglavlja, Luka zapisuje da je: 'Isus redom obilazio gradove i sela  propovijedajući i naviještajući Radosnu vijest' svijetu koji je bio prepun dezorijentiranih, uplašenih i tužnih ljudi.

Kako u Lukino vrijeme tako i danas, Bog je aktivno uključen u potragu, traženje i spašavanje čovjeka. Ako Bog Biblije netko je, On je Bog koji traži čovjeka jer voli čovjeka, jer želi spasiti čovjeka. On sam objašnjava da je 'došao tražiti i spasiti ono što je izgubljeno.' Koliko poruka, propovjedi, filmova, radio emisija, koncerata, pjesama, poziva ovih dana? Bog je uporno ambiciozna u potrazi za čovjekom jer mu je stalo, jer ljubi čovjeka.

Bog i danas intenzivno traži čovjeka, ali,  da bi se susret dogodio potrebna je potraga i s druge, ljudske strane. Da bi do dodira, obraćenja koje iz korijena mijenja sve stvarno došlo, potreban je susret kalvinizma i armijanizma, potreban je susret Božje i ljudske volje. Čovjek mora reagirati, čovjek mora dati odgovor na Božji nagovor. Tolstoj je to dobro sažeo kada je rekao da 'Boga nema samo za onoga koji ga ne traži.' 

O potrebnoj ljudskoj potrazi čitamo u Ivanovom evanđelju, o neophodnoj ljudskom angažmanu saznajemo iz razgovora Isusa Krista s Poncije Pilatom. Poslušajmo dio tog dijaloga:

Pilat dozva Isusa te ga upita: Jesi li ti kralj židovski? Kažeš li to sam od sebe - odgovori mu Isus - ili su ti to drugi za me rekli? Ja sam se zato rodioi zato došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas. Što je istina?, upita ga Pilat.

Svaka vjera  je prvo nečija vjera koja nam je ponuđena. Osobe koje nam mogu ponuditi i koje nam najčešće navješćuju Radosnu vijest su roditelji, djed i baka, braća, sestre, prijatelji, poznanici, kršćani, parosi, župnici, pastori, propovjednici, evangelizatori, misionari... netko, bilo tko.

Nakon što čujemo Radosnu Vijest mi je počinjemo obrađivati i mi odlučujemo što ćemo s njom, koliko nam je važna?  Koliko duboko i koliko daleko smo spremni ići u toj POTRAZI.  Nažalost, Pilat je imao nevjerojatnu privilegiju razgovarati s utjelovljenom apsolutnom Istinom koju je svojom površnošću propustio.

Iz Pilatovog, ali i iz svih drugih primjera, više je nego jasno da nam nitko ne može komunicirati, servirati Radosnu Vijest o Isusu Kristu na način da bi nam sve bilo jasno. Potreban i neophodan je osobni angažman i osobna potraga, 'Jesi li sam došao do toga ili su ti drugi za me to rekli?'

Nažalost, velika većina ljudi nije doživjela taj osobni Betlehem, nije doživjela taj osobni dodir i novi život jer je tražila prepovršno, na površini odgovora jednostavno nema, potrebno je ići mnogo dublje.

Božićna svjetla, koliko god lijepa i ugodna bila, ne mogu osobu dovesti do istinskog obraćenja i susreta s Bogom. Tradicija može biti nešto dobro, ali tradicija može biti i nešto loše, nešto što može zbuniti i sakriti ono najvažnije, ono izvorno. 

Gledajte primjer Sjeverne Afrike danas. Ahmad El Katani, stručnjak za islamski zakon iz Libije, u jednom intervju-u za Al Jazeeru, rekao je da se svake godine    6 000 000  ljudi istinski obraća s islama Isusu Kristu. 16 000 osoba dnevno, uz visoku cijenu i progonstvo, obraća se Kristu bez ikakve tradicije, dok je tradicionalno kršćanska Europa gotovo imunizirana na Evanđelje. Sama činjenica da sociolozi govore o tradicionalno - kulturološkom kršćanstvu u ovom našem zapadnom svijetu, jasno govori da osobne potrage, osobne vjere, osobne odluke i osobnog slijeđenja Isusa Krista ima jako malo.  Tradicija je pobijedila Riječ, a Božić je pojeo Boga.

Da bi se dogodio osobni Betlehem, da bi se dogodio novi život, novi početak, da bi se dogodilo obraćenje, potrebna je osobna potraga i potrebno je svjetlo mnogo jače od božićnog svijetla.

Jedino i samo kada dođemo do Onoga koji je SVIJETLO SVIJETA, kada dođemo do Onoga koji rasvjetljuje svakog čovjeka, tek onda mi možemo zaviriti duboko u svoje srce i vidjeti da mi nismo toliko dobri kao što mislimo da smo dobri. Jedino kada nas obasja SVIJETLO SJAJNE RADOSNE VIJESTI možemo shvatiti i onda prihvatiti Spasitelja.

Isus je rođen prije više od 2000 godina u Betlehemu, gdje je započeo svoju intenzivnu potragu za izgubljenim čovjekom i čovječanstvom. Isus je tražeći i spašavajući ono što je izgubljeno, savršeno proživio svoj život i takav savršen bio prikovan na križ Golgote radi naših grijeha. Isus je rođen da bi umro radi nas. Nakon brutalnog raspeća i strašne smrti na križu, Isus je bio položen u grob iz kojeg je treći dan uskrsnuo. Grob, križ i jaslice su već više od 2000 godina prazni jer je Isus živ i još uvijek traži čovjeka, još uvijek ljubi čovjeka, još uvijek želi spasiti čovjeka.

Ako Bog Biblije netko je, poštovani slušatelji, On je Bog koji traži. Sjećamo se, čim je prvi čovjek pao i odlutao, Bog je bio taj koji je započeo potragu koja još uvijek traje. Bog je taj koji je zvao i još uvijek zove čovjeka:  'Adame gdje si?'

Kako se odazvati? Jako jednostavno; recite mu iskreno gdje ste i kakva je situacija. On to ionako zna ali želi čuti glas našega srca.

'Tražit ćete i naći ćete me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.'    Jer 29:13

Milost s vama i do slušanja.

mr.sc Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'

© 2002. - 2017. Sva prava pridržana.