OPROŠTENJE

'I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!'

Prošli tjedan hrvatska nogometna reprezentacija u Zagrebu na Maksimiru igrala je kvalifikacijsku utakmicu za svjetsko prvenstvo s Crnom Gorom. U jednom trenutku utakmice navijači Crne Gore koji su bili smješteni na južnoj tribini podignuli su veliki transparent na kojem je pisalo: ‘S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče.’ Maksimir je zapljeskao! Za mlađe slušatelje  crnogorski navijači aludirali su i tražili oproštenje za napad na Dubrovnik 1991. godine s kopna, mora i zraka u kojem je sudjelovalo petnaest tisuća vojnika i rezervista. Preko televizijskog prijenosa pljesak Maksimira nije se mogao toliko osjetiti kao u živo na stadionu.

Oproštenje, opraštanje, otpuštanje – velika su to teme jer svatko je nekad napadan, ismijan, izigran, iskorišten, prevaren, pokraden, ranjen, izdan,… i svatko od nas ponekad napada, ismijava, izigra, iskoristi, prevari, rani. Gospodin je to znao i zato u molitvu koju vjerujem svi znamo napamet u kontekst 'kruh naš svagdanji dodaje, 'i otpusti nam duge naše kako mi otpuštamo dužnicima našim.'  

Mnogo je toga danas napeto u društvu, među državama, sve je više vojnih parada. Napeto je i u braku, obitelji, odnos roditelji djeca, odnos braća sestre, odnosi na poslu – potrebno je otpuštati, opraštati. Oprostiti bivšem, bivšoj, bratu, sestri, prijatelju - duboko je to skupo, bolno i rijetko. Vidite, susret i ljubav se događa duboko u čovjeku gdje se događa i razlaz i mržnja, i zato se i opraštanje mora dogoditi duboko 'iz svega srca.'

Zašto čovjek iako iskustveno zna da uporno neopraštanje rađa gorčinu koja vodi u mržnju koja nerijetko rađa agresiju, zašto čovjek iako zna da je gorčina toksična i truje um, blokira emociju, rast i volju, ozbiljno narušava odnose te može dovesti do somatizacije i raznih bolesti ipak teško i rijetko oprašta. Gotovo je nevjerojatno koliko mržnje i agresije može proizvesti neopraštanje i gorčina. Poznati Kralj Luj XII je to na njemu svojstven način zapisao:

'Ništa ne miriše tako lijepo kao mrtvo tijelo neprijatelja.'

Zašto je 'lakše umrit nego ljudima reć oprosti' a kamoli oprostiti iz svega srca. Zašto čovjek nekako prirodnije bira 'Vrati što si dužan!,' 'Pamti pa vrati', 'Ništa pišem jedan pamtim.'

U prošloj emisiji koju možete preslušati na našoj web stranici govorili smo o temeljnom razlogu neopraštanja a to je nerazumijevanju teologije opraštanja. Govorili smo o pravednom Božjem oproštenju koje proizlazi iz Božje naravi. Bog je svet, pravedan i istinit u svojoj biti, i da bi to ostao svet, pravedan i istinit On mora kazniti svaki grijeh, ali Bog je jednako tako pun ljubavi, milosti i milosrđa i spreman je pazite SVE oprostiti na osnovu pravednog života, nepravedne osude, raspeća, smrti i uskrsnuća Isusa Krista.

Radosna vijest je Evanđelje Božje pravednosti i Božje ljubavi, i tu je riječ o pravednom oproštenju jer je pravda zadovoljena u Kristu. Onaj koji je bludnici rekao 'Ni ja te ne osuđujem, idi i ne griješi više' kasnije je otišao na Golgotu na križ gdje je platio kaznu za grijehe te žene koju je očito i konkretno ljubio pravednom ljubavlju.

Ljudi imaju ozbiljnih problema s opraštanjem jer ne razumiju potrebu, neophodnost oproštenja, ne razumiju da bi čovjek mogao oprostiti mora mu biti oprošteno. Ljudi ne opraštaju jer nisu doživjeli oproštenje duboko u srcu. Da bi se živjelo potrebno je Doživjeti, taj DO je temeljno važan.

Drugi razlog zašto je tako teško oprostiti, otpustiti je nerazlikovanje OPROŠTENJA od POMIRENJA. Prvo OPROŠTENJE i onda moguće POMIRENJE. Prvo je prvo! Prvo je oproštenje. Opraštamo jer nam je oprošteno jer smo tražili i doživjeli oproštenje. Prvo tražimo oproštenje od Boga i opraštamo pred Bogom. Prvo vertikalno oproštenje. Pazite 'Sad, dakle, nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu,' tvrdi Pavao. Nije kriv! Oprošteno! Opraštamo jer nam je oprošteno i jer smo u obavezi. Sjećamo se iz uvoda 'i otpusti nam duge naše kako mi otpuštamo dužnicima našim.' 

Prvo opraštamo radi svog odnosa s Bogom i radi sebe. U oproštenju nam nije potrebna druga strana. Opraštamo zbog sebe, zbog svog odnosa s Bogom, opraštamo 'da ne proklija koji gorki korijen' kako upozorava pisac Hebrejima. Gorčina ne samo da truje um, emociju i koči rast i volju, gorčina utječe i na tijelo i uzrokuje razne autoimune i druge ozbiljne bolesti. Gorčina vodi u mržnju a mržnja u agresiju, osvetu. Gorki, grčki πικρία (pikria) u konteksu hebrejske, starozavjetne misli znači 'otrovan'.

Opraštamo radi svog odnosa s Bogom i odnosa sa sobom. Ljudi puni gorčine su ljudi puni negative, kritike, napetosti i zato je mudrije i zdravije otpustiti. Netko je dobro primijetio da je 'vračanje prirodna opsesija ranjene duše,'  a netko drugi dobro sugerirao: 'ako želiš da rana zacijeli nemoj je dirati.'

Znači, prvo je prvo! Prvi korak je oproštenje gdje nije potrebna druga strana. POMIRENJE je drugi pojam i druga pojava koja uključuje drugu stranu ako je ta druga strana prošla prvi korak.

Pomirenje se događa ako i jedna i druga strana traže oproštenje i opraštaju. U Pismu u kontekstu oproštenja i opraštanja čitamo i slijedeće: 'Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje.'  U slučaju da druga strana nije prošla prvi korak i ne želi pomirenje vrijede riječi apostola Pavla: 'Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu.'

Nerazumijevanje i nerazlikovanje OPROŠTENJA i POMIRENJA gotovo uvijek rađa pitanjem pravde. A gdje je pravda? Tu se stvarno ne moramo brinuti. Pravda će biti zadovoljena jer Božji sud čuva dostojanstvo čovjeka. Sjećamo se Bog je pun ljubavi, milosti i milosrđa ali i svetosti, pravde i istine. 

Dakle prvo oproštenje a drugo pomirenje pa onda povjerenje, suživot suradnja.

Da, oprostiti i tražiti oproštenje nije lako. To je duboko, bolno, skupo. To je trenutak – odluka, i to je bolan proces ali drugog puta jednostavno nema.

Zašto ipak oprostiti? Zašto biram oproštenje a ne osvetu?

Neke odgovore smo već spomenuli ali za kraj evo glavnog razloga. U naravi vjernog čovjeka, onoga koji je DOživio pravedno Božje oproštenje na osnovu Božje ljubavi je oprostiti i težiti pomirenju. Nikada nismo sličniji Isusu Kristu kao onda kada opraštamo. Netko je za kraj to sažeo ovako:

'Kada opraštamo naše srce počinje kucati u skladu s Božjim srcem.'

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec

© 2003.-2025.  Sva prava pridržana.