Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec
Vrijeme emitiranja: Nedjeljom u 9:00 sati, 'Radio 1 Čakovec' (105,6 MHz)
Naziv poruke: Kako odgajati djecu u virtualnom svijetu?
Poruka je emitirana: 5.3.2023.
Kako odgajati djecu u virtualnom svijetu?
Najstariji slušatelji ne znaju puno o video igrama i virtualnom svijetu. Oni su se igrali u realnom svijetu sa stvarnom djecom i gotovo bez igračaka. Jednostavno igračaka nije bilo. Nije bilo ni lopte. Stariji nam pričaju kako su kao djeca jedva čekali kolinje, kako bi napumpali mjehur od svinje i igrali nogomet, ali ne predugo... samo do prvog šipka.
Stariji među nama igrali su se igračkama, ali još uvijek u stvarnom svijetu, sa stvarnim ljudima i stvarnim igračkama. Nogomet, igranje skrivača, graničara, žaba, penjanje po drvetu, autići, bebe, bili su ne mali dio našeg odrastanja.
1931. godine izumljen je fliper koji je do nas došao mnogo godina kasnije. Neki od vas ste odrastali uz fliper i džubox. Fliper se smatra početkom interaktivne igre sa strojem.
Općenito se prihvaća da je prva video igra došla na svijet 1961. godine. Neki ste vjerojatno igrali SPACE WAR, jako jednostavnu igru s raketama. Vjerujem da se mnogi sjećamo Tetrisa koji dolazi iz Ruske akademije znanosti 1984. godine. Tetris se igrao u kancelarijama, a poslije 90-tih u uredima.
Veliki preokret događa se 1994. godine kada Sony plasira Play Station. Od tog vremena događa se poplava video igara kada se stvara virtualni svijet.
Istraživanja pokazuju da dijete danas u ovom našem zapadnom wi-fi svijetu, tjedno samo u video igricama provede u prosjeku 13 sati, ne računajući vrijeme provedeno pred televizorom, face-om, twiterom, viberom, whats upom, skypom. 52 sata mjesečno dijete danas u prosjeku provede samo u virtualnom svijetu igrajući video igre.
Umjereno igranje nenasilnih video igara ima dobre i pozitivne učinke jer potiče i razvija kompjutersko znanje, logično razmišljanje, koncentraciju, brzo odlučivanje, kreativnost i mnogo toga dobroga, što djetetu može koristiti u realnom životu koji je danas nezamisliv bez računala.
Dok igranje nenasilnih video igrica ima dobre i pozitivne učinke, igranje nasilnih video igrica kod djeteta potiče i razvija neposlušnost i bunt prema autoritetima, neodgovornost, sebičnost, agresivnost, nasilje, bezosjećajnost, antidruštveno ponašanje, kriminalne aktivnosti i ovisnost - i to ne samo o samoj igri. Nažalost, pogađate, istraživanja pokazuju da gotovo 80% igranih igrica su nasilne igrice.
Kako odgajati djecu i nove generacije u virtualnom svijetu?
Nekada, ali ne tako davno, u odgoju i podizanju djeteta bila je uključena majka, pa se nakon nekoliko mjeseci uključio otac, pa braća i sestre, pa šira obitelj i onda društvo. Danas je bitno drugačije. Danas binarni svijet i agresivni mediji nastoje utjecati što prije i što intenzivnije na djecu. Danas imamo slučajeve i to nije rijetkost, da djeca znaju puno više o virtualnom svijetu od roditelja.
Kako odgajati djecu u virtualnom svijetu? Postoji li veza između virtualnog i duhovnog svijeta?
Virtualni svijet je paralelni nerealni svijet kojeg vidimo. Duhovni svijet je paralelni realni svijet kojeg ne vidimo. Koliko je virtualni svijet duhovni svijet, koliko je to povezano i isprepleteno? Sadržaj virtualnog svijeta, nerijetko pun okultno duhovnih elemenata i konkretni vidljivi i opipljivi plodovi boravka u virtualnom svijetu o kojima smo nešto malo rekli, otkrivaju da tu ima ispreplitanja i gdje treba reći i naglasiti da duhovni svijet nije igralište za djecu.
Kada govorimo o kršćanskom roditeljstvu mi temeljno govorimo o duhovnom odgoju koji je temelj svakog drugog odgoja, rasta i sazrijevanja. Sveto Pismo nas uči da je čovjek duh, koji ima dušu i živi u tijelu i zato je duhovni odgoj temeljni odgoj. Čovjek je puno dublji, dijete je puno dublje nego se to čini na prvi pogled. Dijete je esencijalno duhovno pa tek onda duševno, tjelesno i društveno biće.
U slučaju da roditelji pa i društvo odbace taj temeljni, duhovni dio odgoja i djeci pristupaju samo kao duševnom, fizičkom i društvenom biću, oni se bave samo ljuskom osobe, dok onaj najdublji, najvažniji, temeljni dio osobe zanemaruju. U takvom pristupu i odgoju djeca postaju duhovno zapuštena djeca. Nažalost, danas ima mnogu duhovno zapuštene djece koja su zbog nedostatka prave informacije otvorena za dezinformacije.
Iz Svetoga Pisma saznajemo da djeca imaju bogati duhovni život. Djeca mogu duhovno spoznavati mnogo toga. Evo zbog vremena samo jedan primjer.
Prilikom mesijanskog ulaska u Jeruzalem djeca su vikala: 'Hosana, hosana Sinu Davidovu!' Dok su odrasli pokušavali spriječiti djecu u slavljenu Mesije, Spasitelja svijeta Isusa Krista, Gospodin je spriječio njih rekavši slijedeće:
'Zar niste nigdje čitali: ustima djece i nejačadi pribavio si sebi hvalu.'
Djeca, jer su mala, stalno gledaju prema gore. Maloj djeci je prirodno gledati prema gore, prema nebu. Djeca se dive i čude otkrivajući svijet oko sebe. Nažalost kako rastu i odrastaju tako im se pogled ravna i spušta. Stariji čovjek najčešće gleda s visokoga prema dolje, a da nije pritom svjestan da je još uvijek zapravo jako mali.
Kako odgajati djecu i nove generacije u virtualnom svijetu?
Budući je čovjek duh koji ima dušu i privremeno živi u tijelu, budući da ljudska riječ, ljudska emocija i djelo mogu utjecati samo na dušu čovjeka, u odgoju je neophodna Božja Riječ, Božja istina koja jedina prodire duboko do tog esencijalnog, vječnog duha čovjeka. O toj dubini, o tom prodoru, o toj oštrini pisac Hebrejima je zapisao ovako:
'Uistinu je živa i djelotvorna Riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine i može suditi nakane i misli srca.' Heb 4:12
Konačno rješenje za našu djecu je uvijek i samo obraćenje. Dijete u potpunosti, do kraja, ne može pronaći sebe, ne može pronaći odgovore na pitanja: tko je odakle je, zašto i kamo ide, dok ne pronađe tu vječnu, utjelovljenu Riječ, samoga Isusa Krista koji je jasno rekao 'Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.'
Dijete ne može rasti i sazrijevati tako dugo dok ne shvati i prihvati Riječ da
'ne živi čovjek sam o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.'
p. Damir Pintarić