Kad su ljudi VELIKI, a Bog malen!

Strah od ljudi strah je s kojim se u jednoj mjeri bori svaki od nas, jer se na osnovu transgeneracijske traume i osobnih iskustava čovjek boji razotkrivanja, optuživanja, osuđivanja, ponižavanja, ismijavanja, odbacivanja, iskorištavanja, ugnjetavanja, zlostavljanja, maltretiranja, povređivanja. Čovjek ne mora predugo živjeti na ovoj zemlji da bi razumio stihove pjesme 'O da me netko pitao da li bi se rodio, ma da me barem pitao.'[1]

Strah od ljudi nemaju samo oni koji se povlače. Ima ih sve više… U pozadini vuka samotnjaka je strah od ljudi. Netko je dobro rekao da 'tko voli samoću skupo je platio nečije društvo,' a netko drugi dodao: 'Onaj koji se skriva je onaj koji i špijunira.'

Strah od ljudi prepoznatljiv je kod povučenih ljudi kao i kod onih koji se nastoje svidjeti ljudima, koji stalno ugađaju ljudima. Takve osobe nastoje zadržati mir pod svaku cijenu ne shvaćajući da mir uvijek ima cijenu. To su osobe bez mišljenja, stava, uvjerenja, granica. Nastojeći ugoditi svima gube sebe i na kraju se pitaju 'Čiji sam ja život živio?'

Strah od ljudi nije vidljiv samo kod povučenih ljudi koji se nastoje svidjeti svima i koji pod svaku cijenu izbjegavaju konflikt, već je prisutan i kod agresivnih ljudi. Iza agresije najčešće je strah. Neka istraživanja pokazuju da čovjek najčešće laže zbog straha. Teorije zavjere, ljudi linkaju,  su ipak na kraju teorije koje povećavaju strah. Strah od ljudi i strah među ljudima kojeg hrani lokalna i globalna nesigurnost je doista snažno prisutan u društvu.

Kako se osloboditi straha od ljudi? Je li moguće biti slobodan od ljudi? Je li moguće osloboditi se duboko otpornih pitanja: 'Što će ljudi misliti? Što će ljudi reći, učiniti?' Postoji knjiga Edwarda Welcha 'Kad su ljudi veliki a Bog malen', to nam je tema jutros 'Kad su ljudi veliki a Bog malen', a jedne novine su u osvrtu odlično sažele sadržaj same knjige:

'Trebati ljude manje a voljeti ih više. To je izazov jer imamo sklonost diviti se ljudima, dopuštati im da nas kontroliraju i vladaju nad nama čineći nas ovisnima o njima. Odgovor na strah od ljudi? Strah Gospodnji, Božja sila, Njegovo veličanstvo.'[2]

Kako se osloboditi straha od ljudi?

'Trebati ljude manje a voljeti ih više.' Ima puno istine u tvrdnji da koga trebate taj vas kontrolira. O kome ovisite taj vas ima. Svi ćemo se složiti da uglavnom tko plaća taj odlučuje. Postaviti granice, imati mišljenje, stav, samopoštovanje, ljubav prema ljudima pomaže ali to nije pravi lijek za strah od ljudi. Pravi djelotvorni lijek, protuotrov za strah od ljudi je strah Božji! Pitanje razbojnika na križu s desne strane razbojniku na križu s lijeve strane je danas izrazito važno: 'Zar se Boga ne bojiš?'[3] Prema Svetome Pismu strah Božji je izvor života,[4] početak mudrosti[5] i početak spoznaje Boga.[6]

Iz Staroga zavjeta, iz povijesti Izraela znamo da kada nestaje straha Gospodnjeg među ljudima prevladava strah od ljudi. Kroz povijest a poglavito kroz povijest Crkve učimo da kada iz društva nestaje straha Božjega i srama ljudskoga društvo nema daleku budućnost. Ušli smo u crveno!

Velika je istina da kada su ljudi VELIKI Bog je mali, odnosno, kada je Bog VELIKI ljudi su mali. Vidite, osobna teologija, svaki je čovjek teolog i ima neku sliku, neko poimanje Boga koje je presudno za zdravlje čovjeka a samim time i braka, obitelji i društva.

Ako je Bog 'božek' moramo sami. Prepušteni smo sebi i stoički idemo kroz život. Život je borba! Ako je Bog vječni stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, ako 'Bog vlada u sjaj zaodjeven'[7], ako je Bog suveren nad svim i svima, ako Bog suvereno vlada ljudskom povijesti i našim malim životnim pričama, ako je Bog uvijek veći, onda je život dar, učenje, spoznaja, divljenje, slavljenje.

Prema kraju, razmotrimo samo jedan povijesni događaj iz kojeg učimo i zaključujemo da je

BOG, A NE ČOVJEK, POLITIČKO EKONOMSKI VLADAR SVIJETA.

Probajte zamisliti da ste cijeli svoj život radili kod poslodavca koji je kako bi to rekao apostol Petar 'mučne čudi'[8]. Nakon gotovo cijelog radnog vijeka i poštenog rada nemate dovoljno, na rubu ste egzistencije. Radite sve više a imate sve manje. Odlučujete vapiti Bogu i otići do poslodavca s molbom da vas pusti da odete i počnete život negdje drugdje. Budući nemate ni eura ušteđevine molite gazdu da vam da nešto novaca, neku otpremninu. Potpuno neočekivano gazda vam daje toliko novaca da ne možete vjerovati. Gazda vam daje iznos koji ga osiromašuje iako je najbogatiji čovjek na zemlji.

Kada ovo slušate najvjerojatnije mislite: 'Predobro da bi bilo istinito. To je nemoguće! To ne postoji!'

Vidite ovo se dogodilo i zapisano je u Svetome Pismu i svjetovnoj povijesti. Kada je Izrael u Egiptu vapio svome Bogu iz ropstva u kojem su norme bile sve veće a plaće sve manje, Mojsije i Aron došli su faraonu s molbom da pusti Božji narod iz Egipta. U knjizi Izlaska u 5. poglavlju čitamo da faraon nije htio pustiti Izraelce. Nije mu bilo na kraj pameti da pusti jeftinu radnu snagu. Evo teksta:

'Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.’« »Tko je taj Jahve da ga ja poslušam«, odvrati faraon, »i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce. Mojsije i Aron zašto odvraćate svijet od posla? Vratite se na posao!'[9] 

Nakon Božje intervencije, Božjeg konkretnog uplitanja, nakon Božjeg pritiska, Nakon što je Nil pretvoren u krv, nakon ostalih devet čuda, nakon Pashe i smrti prvorođenaca u Izlasku 12. poglavlju čitamo da je faraon noću dozvao Mojsija i Arona te im je rekao slijedeće:

'Ustajte i odlazite od mog naroda. Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili. Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali.'

 Ne samo da ih je faraon 'zamolio' da odu sa svime što su imali, Bog je pritisnuo ne samo faraona već i Egipćane koji su darovali Izraelce srebrom, zlatom i odjećom. U Izlasku 12:36 čitamo: 

'Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu, pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili.'

 O Božjoj suverenosti na vrhu, zapravo iznad vrha, iznad moćnika ovoga svijeta, mogli bismo govoriti na primjeru Nabukodonozora, kralja najveće svjetske sile onog vremena, Babilona koji je izgubio prijestolje i sve ostalo tako dugo 'dok nije spoznao da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoće.'[10]

Washington, Moskva, Peking, Teheran, Brisel sve su to danas centri ogromne ljudske moći, moći koja je pod apsolutnom vladavinom Svemogućeg. Spavaj mirno, Bog je budan! Kralj Izraela Salomon je to iskustveno naučio i za nas zapisao ovako:

'Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekućica; vodi ga kuda god hoće'[11] 

 Kada je Bog VELIK ljudi su mali!

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2003.-2025. Sva prva pridržana.