IZGUBLJENI STARIJI SIN

15. poglavlje Evanđelja po Luki je najpoznatije i najčitanije  poglavlje u Bibliji. 15. poglavlje Evanđelja po Luki predstavlja Boga koji traži čovjeka, Boga koji ljubi čovjeka, Boga koji želi spasiti a ne osuditi čovjeka. 15. poglavlje Evanđelja po Luki na svoj način govori: 'da je Bog toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog  Sina, da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje već da ima život vječni.'  Bog je tako i toliko ljubio ovaj i ovakav svijet, da je poslao u svijet svoga Sina Isusa Krista koji je tvrdi. 'da je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno.'

15. poglavlje Evanđelja po Luki govori o Božjoj potrazi za čovjekom, te istovremeno govori o univerzalnoj ljudskoj izgubljenosti. Prošli puta govorili smo o očito vidljivoj izgubljenosti mlađega sina koji je imao BUNTOVNO, ISPRAZNO i LUDO SRCE i koji je imao POKAJNIČKO SRCE.

Vjerujem da poznajemo tu opće poznatu usporedbu. Mlađi sin je tražio dio baštine koji mu pripada, te je otišao u daleku zemlju gdje je živio razvratno. Kada je potrošio sve, kada je dodirnuo dno došao je k sebi. Mlađi sin bio je izgubljen pa pronađen  jer se pokajao, odnosno, jer je priznao svoj grijeh Bogu i ljudima te se vratio k Ocu koji ga je cijelo vrijeme čekao,  koji ga je pun veselja primio natrag pripremivši mu nevjerojatan doček.  Kroz suze sina razmetnoga BUNTOVNO, PRAZNO i LUDO SRCE postalo je ISPUNJENO SRCE PUNO RADOSTI.

U toj usporedbi o univerzalnoj izgubljenosti čovjeka i čovječanstva, mlađi sin predstavlja vidljivo izgubljene ljude, dok stariji sin predstavlja prikriveno izgubljene ljude. Ljude koji na prvi pogled izgledaju dobri i moralni,  no, kada se pogleda dublje, kada se pogleda u srce starijega sina, jasno je da tome nije tako. Poslušajmo tekst koji govori o srcu izgubljenog starijeg sina.

Njegov stariji sin bijaše u polju. Kad na povratku stiže blizu kuće te ču pjesmu i igru, dozva k sebi jednoga od slugu i upita ga što je to. ‘Došao ti brat – odgovori – pa tvoj otac zakla ugojeno tele, što opet sina ima zdrava.’ On se razljuti i ne htjede ući. Njegov otac iziđe i poče ga moliti. Tada će on ocu: ‘Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bi se mogao proveseliti sa svojim prijateljima. A kada ti se vrati taj sin, pošto je s bludnicama razasuo svoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele!’

Nato mu otac odgovori: ‘Sine ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje. Ali se ipak trebalo veseliti i radovati, jer ti ovaj brat bijaše mrtav i opet oživje, bijaše izgubljen i nađe se, kraj navoda.

Iz pročitanog teksta saznajemo da je izgubljeni stariji sin imao:

1. SAMOPRAVEDNO I PONOSNO SRCE

         'Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje  zapovijedi…'

Stariji sin je nevjerojatno subjektivan, samopravedan i ponosan čovjek. Tko od nas može dignuti ruku i reći da 'nikada nije prekršio ni jedne Očeve zapovijedi?'  Njegovu tvrdnju demantira apostol Ivan koji tvrdi slijedeće:

'Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i u nama nema istine' (1.Iva 1:8).

Stariji sin nije bio pravedan – on je bio SAMOpravedan, on je sebe uvjerio da je pravedan, da je dobar i bolji od drugih.

 Apostol Pavao pišući poslanicu Rimljanima, poslanicu u kojoj objašnjava što je Evanđelje Isusa Krista i zašto evanđelje Isusa Krista, u prvom poglavlju Rimljanima poslanice tvrdi da su pogani sagriješili, u drugom da su Židovi sagriješili, a u trećem da smo svi sagriješili. U Rimljanima 3:23 pišući o univerzalnoj ili sveopćoj ljudskoj izgubljenosti Pavao piše:

         'Jer svi smo sagriješili i lišeni smo slave Božje' (Rim 3:23).

Pored apostola Ivana i apostola Pavla, Jakov piše vjernima, te i on demantira samopravednog starijeg sina riječima: 'Uistinu,braćo,  SVI često griješimo.'

 Neki ljudi smatraju sebe dobricama, pouzdavaju se u svoja dobra djela i govore da ne trebaju nikoga da umre na križu zbog njih, jer ne razumiju Božju svetost i Božju pravednost, jer ne razumiju Božje standarde.

Kada se prikriveno izgubljen čovjek, stane i usporedi  sa vidljivo izgubljenim čovjekom, on u datume trenutku i određenoj situaciji može izgledati bolji, ali kada si stanemo pored Isusa Krista, kada se usporedimo s Njim, kada se usporedimo s zadanim standardom, tada jasno uviđamo da smo svi prekratki. Svi smo sagriješili i svi trebamo Spasitelja. Lk 15. poglavlje ne govori o izgubljenom sinu, već govori o izgubljenim sinovima. 15. poglavlje zapravo govori o tri sina. O vidljivo izgubljenom mlađem sinu, o prikriveno izgubljenom starijem sinu i o Božjem sinu 'koji je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno.'

 Nažalost iz pročitanog teksta  ne vidimo da je prikriveno izgubljeni stariji sin došao k sebi i doživio susret s Ocem. Njegovo srce bilo je i ostalo SAMOPRAVEDNO i PONOSNO SRCE koje je dovelo do daljnje deformacije.

Samopravedno i ponosno srce postalo je:

2. NEZAHVALNO TVRDO SRCE PUNO GORČINE

'Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bih se mogao proveseliti sa svojim prijateljima.'

Samopravednost uvijek dovodi do krivog poimanja prava i do krivog zaključka da nam je Bog dužan dati više nego imamo.

Samopravedno, nezahvalno srce uvijek je ispunjeno gorčinom, kritikom, cinizmom i osuđivanjem drugih. Stariji sin bio je i ostao ogorčen na sluge, na Oca koji nije fer, na mlađeg brata koji je tulumario dok je on teško radio. Osudio je brata prije nego što je razgovarao s njim, prije nego je čuo cijelu priču iz prve ruke, bez dokaza i argumenata.

Za kraj i zaključak odgovorimo na pitanje; Kakvo je bilo Očevo srce u cijelom tom događaju?   Očevo srce bilo je:

1. PONIZNO i PUNO LJUBAVI           'Njegov Otac iziđe i poče ga moliti.'

Otac nije morao napustiti gozbu, mjesto puno veselja, pjesme i igre i pokvariti si radost sa starijim sinom i njegovim samopravednim dokazivanjem, nadimanjem, cinizmom i kriticizmom… ali Otac je izašao, Otac se ponizio, Otac ga je ponizno molio da uđe na gozbu!

 Ako što Bog Biblije je On je Bog koji ljubi čovjeka i koji traži čovjeka. Pazite, poštovani slušatelji, Bog se ponizio! Tu treba stati i razmisliti. Bog je postao poput jednoga od nas. Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog  Sina Isusa Krista koji 'je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno.'

Evanđelje Isusa Krista nije primarno moralno pitanje, Evanđelje Isusa Krista je primarno pravno pitanje. Manje je bitno dali smo vidljivo izgubljeni ili smo prikriveno izgubljeni jer smo u Božjim očima, bez Krista, svi izgubljeni. Sva su ljudska dijela inficiran grijehom ili grješnom naravi u motivu, sadržaju ili cilju.

Ili smo došli ili nismo došli k sebi. Ili smo opravdani,  ili smo samopravedni, ili smo nepravedni jer Pravedan je samo jedan, Onaj koji opravdava onoga koji osobno vjeruje i slijedi Isusa Krista. Ili smo priznali sebi, Bogu i drugima da smo prekratki ili nismo. Ili smo shvatili i prihvatili Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i Gospodina ili još uvijek nismo. Potraga još uvijek traje!

p. Damir Pintarić

© 2003-2022. Sva prava pridržana.