GDJE JE LJUBAV? NARCIZAM

'Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli,' zapisao je Aleksandar Sergejevič Puškin.  GDJE JE LJUBAV? pitanje je koje se kontinuirano i glasno čuje u svijetu kroz cijelu ljudsku povijest. Gdje je ljubav pitanje je koje se potiho čuje i u Crkvi? I najvjerniji se ponekad zajedno s Izraelom i Malahijom pitaju: 'Po čemu si nas ljubio?'   U odgovaranju na ovo složeno ali izrazito važno pitanje 'Gdje je ljubav?', može pomoći raščlanjivanje i razmatranje triju različitih ljubavi. Jedno je  Ljubav svijeta, drugo je Božja ljubav prema svijetu, a nešto sasvim treće je Božja ljubav prema svojima. Razmotrimo danas LJUBAV SVIJETA.

Opće je poznato da se zapadni, visoko razvijeni, 'slobodni svijet' bori s narcizmom ili sebeljubljem.  Mit o Narcisu koji se volio gledati u mirnoj vodi sve dok nije pao u tu vodu i utopio se, gdje i kada je izrastao lijepi cvijet narcis, iz mita u znanost preselio je u 19. stoljeću. Svojim esejom o narcizmu Freud je prema mnogima na neki način definirao sebeljublje kao znanstvenu kategoriju. Iako se spominje i dolazi na scenu u 19 stoljeću, svoju  renesansu narcizam doživljava posljednjih desetak godina kada se u društvu i kliničkoj dijagnostici pojavljuje izraz ‘epidemija narcizma.’ Je li tehnologija tomu doprinijela ili samo  razotkrila razmjere sebeljublja dobro je pitanje. Negdje sam pročitao da se svaki dan u svijetu napravi sto milijuna sellfija, i nema sumnje da je 'Jeans generaciju' zamijenila 'Selfy generacija'. Englesku riječ 'selfy' hrvatski jezik prevodi sa 'sebić.'

Naša tema 'GDJE JE LJUBAV?',  LJUBAV SVIJETA tjera me da uđem u kulturalizaciju i kontekstualizaciju, ali moram odmah primijetiti i naglasiti da  Sveto Pismo upozorava, priprema i uči da će upravo sebeljublje biti karakteristika posljednjih vremena, da će na kraju vremena sebeljublje biti glavni generator patologije društva. Evo tog teksta, čitam za nas 2.Tim 3:1-5:

A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Jer ljudi će biti sebeljupci, srebroljupci, hvalisavci, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalni, nesveti,  bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdani, surovi, nedobroljubivi, izdajice, nepromišljenici, umišljenici, ljubitelji užitaka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali su se sile njezine odrekli. I njih se kloni!

U posljednjim vremenima, što god to značilo, na prvome mjestu ljudi će biti FILAUTOI. FILAUTOI složenica je od dvije riječi: Fileo - ljubiti +  osobna zamjenica ‘autoi - mi’, ‘sebe’. Teologija i psihologija teško mogu živjeti zajedno ali mogu i moraju biti dobri susjedi, učiti od i pomagati jedni drugima. Evo nekoliko pojavnosti, pokazatelja, kriterija na osnovu kojih se postavlja dijagnoza F 60,81. – Narcistički poremećaj osobnosti.

SEBELJUBAC je opsjednut GRANDIOZNOŠĆU, USPJEHOM, MOĆI, UTJECAJOM. On je neuteživo žedan pozornosti i divljenja. Rekli bismo da on živi za like i želi biti 'Heroj ulice.' Stalno se trudi biti u središtu pozornosti. Drugo što otkriva takvu osobu je BEŠĆUTNOST što podrazumijeva veliku subjektivnost, minimalno suosjećanje i maksimalno iskorištavanje drugih. Drugi čovjek je za narcisa samo sredstvo. Na njegovom radaru drugoga jednostavno nema. Pitanja: Kako si? Kako tvoji? Što planiraš?, kod takve osobe ne postoje.

Nadalje, MANIPULATIVNOST odnosno jedna vještina izigravanja žrtve, a s druge strane stvaranje žrtava nije mali dio takve osobe. UMIŠLJENA SAVRŠENOST je još jedna karakteristika 'sebića' kod kojeg je uvijek prisutna velika kritičnost prema drugima i  minimalna samokritičnost. Takve osobe u pravilu ne podnose kritiku, pa ni onu konstruktivnu. Kritičar narcisa u pravilu postaje meta i neprijatelj jer ruši fiktivnu umišljenu savršenost.  GRANDIOZNOST i ČASTOHLJEPLJE, slično ali različito. Sebeljubac ne podnosi uspjeh drugoga, ne podnosi boljega, Narcis je neuteživo žedan divljenja.

'A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Jer ljudi će biti sebeljupci...'

Prema Pismu, prema apostolu Pavlu glavni generator patologije u društvu biti će FILAUTOI ili EGO AGAPE- sebeljublje. Jedan moj prijatelj, kolega ovako je okarakterizirao ego – 'evo glavne osobe!' No, tko je glavni? Tko mora biti u središtu pozornosti? Tko je dostojan divljenja?

Psiholozi su u pravu kada govore da su smisao, identitet, prihvaćenost, sigurnost, vrijednost, ljubav duboke potrebe svakog čovjeka, ali nekako zaboravljaju na najdublju potrebu svakog čovjeka a to je SLAVA BOŽJA, odnosno,  SLAVLJENJE BOGA. Svijet razumije ali i ne razumije 'da na tronu može biti samo jedan!' Tko je taj Jedan?

Kada Pavao u prva tri poglavlja poslanice Rimljanima postavlja dijagnozu čovjeka i čovječanstva, on u 3:23 zaključuje: 'jer smo svi sagriješili i lišeni smo slave Božje.' Prema Pismu padom koji je puno dublji nego smo mi toga svjesni, Bogoljub je postao Slavoljub, Bratoljub sebeljub, a Mirko je postao Ratko. Koliko agresije u čovjeku? Koliko agresije u povijesti čovjeka? Slava Božja, tu je dijagnoza i tu je terapija! Slava Božja je problem, Slava Božja je  rješenje!

Prema Pismu svaki čovjek se rađa kao narcis, u jednoj mjeri živi, i umire kao narcis, to je neiskorjenjivo do kraja. Pismo govori o urođenom i nasljednom narcizmu. Odakle djeci grandiozno maštanje koje rijetko nestaje odrastanjem? Što ćeš biti kad budeš veliki?  

Tko je veliki? Tko je vrijedan divljenja? Tko je na tronu?

Vidite,  iz najveće Božje zapovjedi 'Ljubi Boga, ljubi bližnjega kao samoga sebe!' svijet je odbacio ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu, a zadržao samo ljubav prema sebi, i zato ne razumije ono 'kao', kao koga?, kao što?, i zato svijet glasno pita 'Gdje je ljubav?', i zato je Puškin uvijek aktualan kada piše: 'Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli.'

Dijagnoza je jasna ali gdje je terapija? Ono što svijet dijagnosticira kao F60,81 Crkva definira kao grijeh, sebeljublje je grijeh, nismo mi toliko važni kao što mislimo da smo važni, ali ima nade jer postoji BOŽJA LJUBAV PREMA tom i takvom EGOISTOČNOM SVIJETU o kojoj ćemo idući puta.

Za kraj recimo ovako: Rješenje je u povratku i vraćanju Onome koji je ljubav u svojoj naravi i  koji ljubi. Bog se ne može odreći samoga sebe i zato Bog ljubi taj i takav svijet, tog i takvog čovjeka. Rješenje je na križu koji je dokaz Božje ljubavi. Rješenje je na križu gdje Glavni umire za one ispod sebe. Pogledajte križ – 'evo Glavne Osobe!' Rješenje je u povratku i vraćanju Onome koji je 'tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, već da ima život vječni'.

Rješenje je povratku i vraćanju Onome koji je glavni, koji je na tronu, Onomu koji je jedini vrijedan i dostojan divljenja!

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec