Gdje je ljubav? Ljubav prema svijetu

Kako razumjeti patnju pravednika? Kako objasniti Jobovu patnju u kontekstu Božje ljubavi? Kako objasniti strašnu budućnost koja čeka ovaj svijet? Kako objasniti pogibao opisanu u knjizi Otkrivenja od 6. poglavlja nadalje? Vjerujem da je tematsko pitanje našeg trodnevnog događanja koje će se održati kod nas u Betaniji za dva tjedna, 'Zašto Bog dopušta zlo?' aktualno pitanje. Kako razumjeti teškoću, nevolju, tjeskobu, progonstvo, bolest, patnju, bol, pogibao, smrt  ako je 'Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina…'

Odgovarajući na pitanje koje glasno odjekuje kroz cijelu ljudsku povijest, odgovarajući na pitanje koje se potiho čuje i u Crkvi, odgovarajući na pitanje Gdje je ljubav?, prošli puta naglasili smo da u tom odgovaranju, traženju može pomoći raščlamba Božje ljubavi. Važno je razumjeti, važno je razlikovati da je jedno ljubav svijeta, drugo je Božja ljubav prema svijetu, a nešto sasvim treće je Božja ljubav prema svojima, Božja ljubav do vrhunca, kako to piše apostol Ivan. Prošli puta govoreći o ljubavi svijeta govorili smo o narcizmu, odnosno sebeljublju koje će prema Svetome Pismu biti glavni generator problematike  i patologije društva.

U posljednjim vremenima, prema Pismu, živjeti će selfy generacija. Iz najveće zapovijedi 'ljubi Boga, ljubi bližnjega kao samoga sebe', svijet je nekako izgubio ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu te zadržao samo ljubav prema sebi i zato ne razumije taj 'kao', kao koga, što i zato svijet glasno pita; 'Gdje je ljubav?'

Iz vjerojatno najpoznatijeg stiha iz Svetoga Pisma, iz Evanđelja po Ivanu 3:16 izvući ćemo nekoliko glavnih karakteristika BOŽJE LJUBAVI PREMA SVIJETU. Pod jedan, Božja ljubav prema svijetu je:

UKLJUČUJUĆA

U privatnom, tajnom, noćnom razgovoru s Nikodemom, jednim od najvećih teologa u Izraelu u ono vrijeme, Isus otkriva Božju ljubav prema svijetu ovim riječima: 'Da, Bog je tako ljubio svijet…'

Bog nije izabrao Izrael zato da bi druge narode izolirao, baš suprotno, Bog je izabrao Izrael kako bi druge narode, sve narode dohvatio. Nikodem, istaknuti učitelj u Izraelu koji pristupa k Isusu s ‘Rabi znamo...’, nije razumio, nije znao tu važnu istinu. Nikodem nije razumio da je Božja ljubav difuzne naravi, da je Božja ljubav raspršujuća – UKLJUČUJUĆA. Nikodem nije  razumio da Bog ne ljubi samo Izrael, apostole i Crkvu – Bog ljubi svijet, narcisoidan, sebičan, grješan svijet. Svijet u kojem živimo je izgubljen, nezahvalan, buntovan, sebičan ali voljen. Bog još uvijek ljubi, Isus je još uvijek prijatelj grešnika.

Ponovno, jedno je ljubav svijeta, a drugo je Božja ljubav prema svijetu. Božja ljubav prema svijetu je UKLJUČUJUĆA i pod dva, ona je

KONKRETNA  'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina…'

Naprosto je činjenica da je negdje oko 33. godine Bog zabio križ u povijest ljudskoga roda. Naprosto je povijesna činjenica da je Bog zabio dokaz svoje ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu. Gdje je Bog kada boli? Gdje je Bog kada ljudski razum, ljudske ekspertize, ljudske paralele i iskustva nemaju smisla – pogledajte križ!

Ljubav JE lijepa riječ i riječi imaju snažan utjecaj. Zato Isus odgovara Nikodemu:  'Da, Bog je tako ljubio svijet...' Pored riječi, ljubav je emocija, osjećaj. Sjećamo se, kada je Isus proplakao na Lazarovom grobu, prisutni su komentirali: 'Gledajte kako ga je ljubio.' Ljubav je riječ, ljubav je emocija ali najviše od svega ljubav je djelo, žrtva. Ako želimo vidjeti, pokazati, dokazati koliko Bog ljubi čovjeka pogledajmo križ.

Božja ljubav prema svijetu je UKLJUČUJUĆA, KONKRETNA, i sada dolazi važan dio za razumijevanje Božje ljubavi prema svijetu a to je da je ona:

VREMENSKI OGRANIČENA 'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan…'

Tu je važno upozorenje! Božja ponuđena ljubav prema svijetu nije vječna, ona je vremenski ograničena. Biblija, Riječ Božja je jasna; ‘kosmos’, stvoreni svemir ima svoj početak i ima svoj kraj. Kao što stvoreni svemir ima svoj početak i svoj kraj, tako i svaki čovjek ima svoj početak i kraj. Svaki čovjek ima: datum i sat rođenja, datum i sat fizičke smrti. Čovjek ne bira ni datum ni mjesto rođenja, čovjek ne bira ni datum ni mjesto fizičke smrti, ALI, unutar tih datuma čovjek bira, čovjek odlučuje što će učiniti s ponuđenom ljubavlju.

Što sam stariji primjećujem koliko smo kao ljudi slabi matematičari. Pitali su Picassa u poodmakloj godini njegovog života koliko ima godina na što je on odgovorio pet. Pa kako pet? Pa toliko mi je ostalo. Koliko nam je ostalo? Kao djeca, mladi, cijeli život učeni smo stvarati a ne gubiti, ali mi neminovno gubimo. Postoji entropija, genetska entropija, starimo, gubimo vid, sluh, snagu, volju, gubimo najbliže. Božja ljubav prema svijetu je strpljiva, piše Pavao, što znači da ima mogući kraj! Vrijeme ide, Bog trpi, čeka, stvara prilike, dopušta neprilike, ljudi čine sve i svašta – zašto zlo, odakle zlo? Ponuda je na stolu.

Vidite,  jako je važno razlikovati ljubav svijeta, Božju ljubavi prema svijetu, i Božju ljubav prema svojima. Važno je razumjeti da je Božja ljubav prema svijetu UKLJUČUJUĆA, KONKRETNA ali i VREMENSKI OGRANIČENA. Važno je razumjeti da ljubav prema svijetu nije spašavajuća sama po sebi. Iz Evanđelja po Ivanu 3:16-18 zaključujem da je nevjeran čovjek izgubljen ali voljen! Nevjeran čovjek je osuđen ali voljen dok živi. Isus je jasan:

'Tko vjeruje u njega, tom se ne sudi; a tko ne vjeruje već je osuđen jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.' 

ISKLJUČIVA I UVJETOVANA

Iz sebeljublja, preko Božje ljubavi prema svijetu, do 'ljubavi do vrhunca', do ljubavi prema svojima, čovjek prelazi vjerom, vjerom u Evanđelje Isusa Krista.

p. Damir Pintarić