‘Evo ti služim tolike godine ...'

15. poglavlje Evanđelja po Luki jedno je od najpoznatijih  poglavlja u Bibliji koje predstavlja Boga koji traži, ljubi i želi spasiti čovjeka. 15. poglavlje Evanđelja po Luki na svoj način govori: 'da je Bog toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog  Sina, da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje već da ima život vječni.'  Bog je tako i toliko ljubio ovaj i ovakav svijet da je poslao svoga Sina Isusa Krista koji tvrdi 'da je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno.'

15. poglavlje Evanđelja po Luki govori o Božjoj potrazi za čovjekom, i istovremeno govori  o univerzalnoj, dakle sveopćoj izgubljenosti čovjeka i čovječanstva. Prošli puta govorili smo o očito vidljivoj izgubljenosti mlađega sina koji je imao BUNTOVNO, ISPRAZNO, NEMIRNO, LUDO ali i  POKAJNIČKO SRCE.

Vjerujem da poznajemo tu opće poznatu usporedbu. Mlađi sin pobunio se protiv oca i prije očeve smrti zatražio je dio baštine koji mu pripada, te je otišao u daleku zemlju gdje je živio razvratno. Kada je potrošio sve, kada je dodirnuo dno dna došao je k sebi. Mlađi sin bio je izgubljen pa pronađen  jer je spoznao i priznao svoju izgubljenost te se vratio k Ocu koji ga je cijelo vrijeme čekao,  i koji ga je pun veselja primio pripremivši mu nevjerojatan doček.  Kroz 'suze sina razmetnoga' BUNTOVNO, PRAZNO, NEMIRNO i LUDO SRCE postalo je ISPUNJENO SRCE PUNO RADOSTI.

U toj usporedbi o univerzalnoj izgubljenosti čovjeka i čovječanstva, mlađi sin predstavlja vidljivo izgubljene ljude, dok stariji sin predstavlja prikriveno izgubljene ljude. Ljude koji na prvi pogled izgledaju dobri, no, kada se pogleda dublje, kada se pogleda u srce jasno je da tome nije tako. Poslušajmo tekst koji govori o srcu izgubljenog starijeg sina.

Njegov stariji sin bijaše u polju. Kad na povratku stiže blizu kuće te ču pjesmu i igru, dozva k sebi jednoga od slugu i upita ga što je to. ‘Došao ti brat – odgovori – pa tvoj otac zakla ugojeno tele, što opet sina ima zdrava.’ On se razljuti i ne htjede ući. Njegov otac iziđe i poče ga moliti. Tada će on ocu: ‘Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bi se mogao proveseliti sa svojim prijateljima. A kada ti se vrati taj sin, pošto je s bludnicama razasuo svoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele!’

Nato mu otac odgovori: ‘Sine ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje. Ali se ipak trebalo veseliti i radovati, jer ti ovaj brat bijaše mrtav i opet oživje, bijaše izgubljen i nađe se.

Iz pročitanog teksta saznajemo da je izgubljeni stariji sin imao:

SAMOPRAVEDNO I PONOSNO SRCE

 'Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi…'

Stariji sin je nevjerojatno subjektivan, samopravedan i ponosan čovjek. Tvrdo srce ne rezonira točno. Tko od nas može dignuti ruku i reći da 'nikada nije prekršio ni jedne Očeve zapovijedi?'  Njegovu tvrdnju demantira apostol Ivan koji tvrdi slijedeće: 'Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i u nama nema istine' (1.Iva 1:8). Stariji sin nije bio pravedan – on je bio SAMOpravedan, on je sebe uvjerio da je dobar i bolji od drugih.

Apostol Pavao pišući poslanicu Rimljanima, poslanicu u kojoj objašnjava što je Evanđelje Isusa Krista i zašto evanđelje Isusa Krista, u prvom poglavlju Rimljanima poslanice tvrdi da su narodi sagriješili, u drugom da su Židovi sagriješili, a u trećem da smo svi sagriješili. U Rimljanima 3:23 pišući o sveopćoj ljudskoj izgubljenosti Pavao piše:

 'Jer svi smo sagriješili i lišeni smo slave Božje' (Rim 3:23).

Neki ljudi sebe smatraju dobricama i smatraju da ne trebaju nikoga da umre jednom takvom brutalnom smrću na križu zbog njih. Čemu ta brutalnost? Tvrdo srce ne rezonira točno i takvi ljudi ne razumiju Božju svetost, Božju pravednost, Božje standarde.

Kada prikriveno izgubljen čovjek stane i usporedi  se sa vidljivo izgubljenim čovjekom on u datume trenutku i određenoj situaciji može izgledati i realno biti bolji, ali kada čovjek, bilo koji čovjek stane pored Isusa Krista, kada se usporedimo s zadanim standardom, tada jasno vidi da je prekratki i da ima fleku. Luka 15. poglavlje ne govori o izgubljenom sinu, već govori o izgubljenim sinovima. 15. poglavlje zapravo govori o tri sina. O vidljivo izgubljenom mlađem sinu, o prikriveno izgubljenom starijem sinu i o Božjem sinu 'koji je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno.'

Za razliku od vidljivo izgubljenog mlađeg sina iz pročitanog teksta  ne vidimo da je prikriveno izgubljeni stariji sin došao k sebi i doživio susret, zagrljaj s Ocem. Njegovo srce bilo je i nažalost ostalo SAMOPRAVEDNO i PONOSNO što je dovelo do nezahvalnosti i pobune. Samopravedno, ponosno srce postalo je

NEZAHVALNO TVRDO SRCE PUNO GORČINE

'Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bih se mogao proveseliti sa svojim prijateljima.'

Samopravednost uvijek dovodi do krivog poimanja prava i do krivog zaključka da nam je Bog dužan dati više nego imamo. Samopravedno srce ne rezonira točno, Otac mu je jasno rekao 'sve je moje tvoje.' Samopravedno, nezahvalno srce ispunjeno je kritikom, negativnošću, cinizmom, osuđivanjem drugih i muti vid. Stariji sin bio je ogorčen na sluge, Oca, mlađeg brata koji je tulumario dok je on teško radio. Stariji sin bio je i ostao čovjek pun gorčine koja je toksična, otrovna, i razarajuća u svim smjerovima. Takvi ljudi nisu ugodno društvo.

Za kraj i zaključak nakon što smo razmotrili srce mlađeg i starijeg sina, razmotrimo i Očevo srce?  Očevo srce bilo je:

PONIZNO i PUNO LJUBAVI          

'Njegov Otac iziđe i poče ga moliti.'

Otac nije morao napustiti gozbu, mjesto veselja, pjesme, igre, radosti i  provesti vrijeme sa starijim sinom  te raspravljati o njegovim samopravednim dokazivanjem, nadimanjem, cinizmom, kriticizmom… ali Otac je izašao, Otac se ponizio, Otac ga je ponizno molio da uđe na gozbu!

Ako što Bog Biblije je On je Bog koji ljubi čovjeka i koji traži čovjeka. Pazite Bog se ponizio! Tu treba stati i razmisliti. Bog je postao poput jednoga od nas. Bog se utjelovio. Bog je zabio križ koji još uvijek stoji kao dokaz Božje ljubavi.  'Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog  Sina Isusa Krista' koji 'je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno.'

Evanđelje Isusa Krista primarno nije moralno pitanje, Evanđelje Isusa Krista je primarno pravno pitanje. Manje je bitno dali smo vidljivo ili prikriveno izgubljeni jer smo u Božjim očima bez Krista svi izgubljeni. Sva su ljudska dobra dijela inficirana grijehom ili grješnom naravi u motivu, sadržaju, načinu ili cilju, jasna je novozavjetna dijagnoza čovjeka i čovječanstva.

Ili smo došli k sebi ili nismo! Ili smo opravdani, ili  samopravedni, ili nepravedni jer Pravedan je samo jedan, Onaj koji opravdava onoga koji vjeruje u Isusa Krista Pravednika. Ili smo priznali sebi i Bogu da smo prekratki ili nismo. Ili smo shvatili i prihvatili Isusa Krista kao osobnog Spasitelja i Gospodina ili još uvijek nismo. Potraga još uvijek traje!

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2003.-2025.  Sva prava pridržana.