Ako si uzmemo vremena s ciljem da promatramo, osjetimo ljude, primijetit ćemo da je ne mali broj ljudi oko nas zamišljeno, zbunjeno, potišteno, nesretno. Primijetit ćemo da se sve manje ljudi oko nas iskreno smije. 

Ako si uzmemo vremena i osluhnemo ljude oko sebe možemo čuti da sve više ljudi što glasno, što intimno pita: Gdje je put k sreći? Postoji li uopće? Ako promotrimo i osluhnemo ljude oko nas primijetit ćemo veliki deficit radosti.  Danas previše ljudi na kraju svoje poruke stavi onaj mali žuti smajlić koji  ne oslikava stvarnu nutrinu i ne odaje pravu sliku te osobe.

Ne znam da li se varam, ali čini mi se da danas sve više ljudi dovodi u pitanje formulu za sreću koju nudi ovaj svijet, a koja glasi ovako; više novaca + više uživanja = više radosti. Čini mi se da danas sve više ljudi shvaća da 'Samo zabava' ne donosi onaj pravi, istinski život.  Kao da danas sve više ljudi shvaća hedonistički paradoks koji pokazuje da je potrebno uzimati sve više i više, da bi učinak bio sve manji i manji, i da bi se tonulo sve dublje i dublje. 

Zašto Hedonistički paradoks? Zašto je potrebno uzimati sve više i više, da bi učinak bio sve manji i manji? Zašto sve završava uvijek bliže boli? Zašto će svaki iskreni čovjek nakon burnog vikenda, u ponedjeljak ujutro reći: 'Ispraznost nad ispraznošću sve je ispraznost!'  Tko nam krade radost? Odakle toliki deficit radosti?

Kada je naše tijelo bolesno ono nam to javlja kroz bol i temperaturu. Zato nas liječnik najčešće prvo pita: 'Gdje vas boli? i 'Imate li temperaturu?' Kada je naša duša bolesna, ona nam to također signalizira  i to najjasnije kroz: strah, brigu i  krivnju.  Strah, briga i krivnja tri su najveća lopova radosti danas i tri jasna pokazatelja da  s nama i s našim društvom nešto nije u redu. Razmotrimo danas  STRAH
 
Ne mali broj ljudi boji se prošlosti: 'Netko me je ipak vidio! Saznat će se! Fiskalizacija će me otkriti! Spremaju se revizije! To su ljudi koji se stalno okreću i gledaju unatrag. 

Pored prošlosti, ljudi se boje i sadašnjosti. Boje se za svoje zdravlje, za zdravlje svoje djece, supruga, supruge. Čitamo i slušamo o pojavi novih virusa i bakterija, o pojavi novih bolesti a za mnoge stare još nismo pronašli lijek. Rat u Izrealu, Ukrajini, Rusiji, prijetnja nuklearnim oružjem, terorizam u Europi.  Ljudi se boje za svoj posao, za radno mjesto, da ne ostanu bez posla jer bez novaca ne ide. Tu si krediti, leaising, dijete studira, baka treba lijekove. Bojimo se neuspjeha, kriza, recesija, poreza, krađa i online krađa, poplava, potresa itd.

Pored straha od prošlosti i straha za zdravlje i egzistenciju, ljudi se nerijetko boje drugih ljudi: 'Ljudi će me odbaciti, iskoristiti i opet  povrijediti!' Ranjen čovjek je oprezan čovjek koji se povlači a izolacija nije dobra, izolacija je na kraju nekakva deformacija.  Čovjek ne može biti slobodan ako nije slobodan od ljudi a ljudi ko ljudi, nesavršeni povrijeđeni, povređuju. Dosta je napeto svugdje i 'Oče naš' je aktualan 'otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.' Duh neopraštanja stvara gorčinu koja zamagljuje um, truje emociju, blokira volju i truje vitalne odnose.

Pored prošlosti i sadašnjosti sve više ljudi se  budućnosti.  'Što će biti od ovoga svijeta? Kamo ide sve to skupa?'  Sjećam se, bilo je to nakon jednog kršćanskog koncerta na otvorenom, prišla mi je jedna gospođa s malom curicom i pitala: 'Ima li nade za ovo moje dijete?'

Ljudi koji su preživjeli većinu svoga života i prebrodili mnoge strahove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, u pravilu se pred kraj života boje vječnosti - 'Ima li nešto s druge strane? Postoji li stvarno pakao? Je li to crkvena demagogija, zastrašivanje ili stvarnost? Moram li se bojati?'  Zašto Tesla tvrdi da se ne treba bojati čega nema? Prema njemu smrt ne postoji, postoji samo prijelaz.



Zbog straha od prošlosti, sadašnjosti, budućnosti i vječnosti živimo u vremenu u kojem je strah  kapilarno prisutan do mjere da neki sociolozi današnju civilizaciju nazivaju 'civilizacijom straha'. Mi živimo u vremenu u kojem se čovjek prestrašio straha. Strah je veliki lopov radosti danas i veliki indikator da s nama i društvom nešto ozbiljno nije u redu. Ono što čovjeka dodatno zabrinjava u svemu tome je to što čovjek nema odgovora po pitanju straha i to ga plaši.

Čovjek nema odgovor po pitanju straha ali ima Bog. Biblija nas ohrabruje da je moguće pobijediti strah, i tvrdi da istinska radost postoji, te da je ona locirana u Bogu!  Apostol Pavao u pismu vjernima u gradu Filipima piše nešto nevjerojatno: 'Radujte se uvijek u Gospodinu!' 

Biblija ohrabruje i tvrdi da kršćani imaju realni potencijal da budu najsretniji ljudi na svijetu. Radosni u kontekstu žalosti. Pavao poslanicu radosti, poslanicu Filipljanima piše iz zatvora, lišen svih svjetovnih blagodati i užitaka. 

Kako je to moguće?   Prvi lopov radosti i pokazatelj da nešto nije u redu s dušom je strah, a rješenje je vjera u suverenog Boga. 

Biblija nas ohrabruje da postoji Bog koji 'vlada u sjaj zaodjeven,' (Ps 93:1)  da postoji Bog koji 'je na nebesima, i sve što mu se svidi to učini' (Ps 115:3).  Biblija nas ohrabruje da postoji Bog koji suvereno vlada velikim ljudima, malim ljudima i svim ljudima. Postoji Bog koji suvereno vlada velikim događajima, malim događajima, svim događajima. Biblija nas ohrabruje da postoji Bog koji vlada detaljima, sitnicama. Svoje učenike Isus je ohrabrio riječima tvrdeći 'da im ni jedna vlast s glave ne može pasti bez dopuštenja Oca nebeskoga' (Mat 10:29).

Ako se samo jedna molekula, jedan virus, jedna bakterija kreće izvan Božje kontrole Bog nije suveren, Bog nije Bog. Boje je suveren Bog. Evo još jednog teksta koji tvrdi 'da Bog vlada i to u sjaj zaodjeven.' 1.Ljetopisa 29:

'Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega!'

Djelotvorno rješenje za strah je u strahu Gospodnjem! Rješenje je u suverenosti Božjoj. Svima nam je jasno da zlo u svijetu raste, i da će zlo i dalje rasti, ali radost i mir je u spoznaji da je to zlo je pod Božjom kontrolom. 

Apostol Pavao tvrdi da je moguće nadvladati strah, da istinska radost postoji i da se ona nalazi u Bogu samome, dok apostol Ivan dodaje, da se istinska radost i rješenje za strah nalazi u Bogu koji je ljubav, u Bogu koji ljubi čovjeka do mjere da je dao svoga jedinorođenog Sina raspeti na križ Golgote radi grijeha čovjekovih. Križ raspeće je dokaz je Božje pravednosti i svetosti i jasno govori koliko je grijeh ozbiljan problem u Božjim očima, ali križ je i dokaz Božje ljubavi prema čovjeku. Križ još uvijek svjedoči da je Bog za a ne protiv čovjeka, da je Isus prijatelj grešnika. Samo Isus Krist može opravdati našu prošlost, dati snagu za sadašnjost, dati nadu za budućnost, dati sigurnu nadu za vječnost. Čitam za kraj nekoliko stihova iz 1. Ivanova 4.poglavlja:

'U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas i     poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Bog je ljubav: tkoostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu... U ljubavi nema STRAHA; naprotiv, savršena ljubav ISKLJUČUJE STRAH...'

p. Damir Pintarić,