DEFICIT MIRA

Prije gotovo 2.000 godina, Isus Krist je u gotovo nikad mirnom Jeruzalemu, u jednoj raspravi sa Židovima rekao i obećao slijedeće:

'Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju?' (Iv 10:10).                  

Promatrajući, slušajući, osjećajući svijet oko sebe svjedočimo pojavi koja je suprotna obilju a to je manjak. Latinsku riječ 'deficit' razumiju mnogi jezici a hrvatski je prevoditelji uglavnom prevode s 'manjak, nedostatak, gubitak, minus'. Nažalost ne mali broj ljudi shvaća termin 'defektum pecuniam' ili 'manjak novaca', 'minus na računu', 'nedovoljan saldo'.

Danas i u narednim emisijama govorit ćemo o drugačijem deficitu od deficita govorit ćemo o deficitu mira, deficitu radosti, i o velikom deficitu ljubavi.

Razmotrimo danas deficit, manjak, nedostatak mira. Kada govorimo o manjku mira, moramo govoriti o očitom:

1. DRUŠTVENOM  NEMIRU 

Ako odete na you tube i otkucate 'world batlleground', u jednoj video prezentaciji možete pregledati povijest ratovanja posljednjih 1.000 godina u samo 5 minuta. Kada kroz vrijeme pratite sukobe koji su prikazani na karti u obliku eksplozija, onda primjećujete da se gotovo stalno puca na Balkanu i oko Jeruzalema. Gledajući unatrag kroz povijest, i gledajući svakodnevne vijesti iz Izraela jasnije nam je zašto Biblija poziva: 'da molimo za mir u Jeruzalemu!'[1]

Na spomenutom video uratku morate primijetiti očiti linearni porast ratova kroz povijest, a poglavito u 20. i 21. stoljeću. U 20. stoljeću bilježimo čak 70 većih oružanih sukoba. Ne pretjeruju oni koji kažu da je 20. stoljeće bilo stoljeće ratova. U 20.  stoljeću ratovalo se u: Afganistanu, Sudanu, Kini, Vijetnamu, Rusiji, na Korejskom poluotoku, Kongu i u drugim državama. Nažalost još se sjećamo rata i na našim prostorima, sjećamo se Vukovara, Sarajeva, Srebrenice. Kada spomenutim ratovima dodamo 1. i 2. svjetski rat, dolazimo do nekakve srednje procjene od 200 milijuna ljudskih ratnih žrtava.

Nažalost u 21. stoljeću situacija nije bolja. U 21. stoljeću pojavljuje se terorizam, svjedoci smo rata u Afganistanu, Iraku, Libiji, Libanonu, Siriji, Gazi odnosno Izraelu, te Ukrajini i Rusiji.

Za postizanje međunarodnog mira u svijetu od 1945. brinu Ujedinjeni narodi. Teško je točno utvrditi  i potvrditi pa se zato općenito smatra da je ovaj naš svijet bez rata od 1945. godine do danas bio svega nešto više od dvadeset dana. To je naša stvarnost. Rat, poštovani slušatelji, Bogu nije stran. Isus je govoreći o svom II dolasku jasno naglasio da će prije Njegovog povrata broj ratova rasti.

Ratovi kroz povijest i ratovi danas govore o velikom društvenom deficitu mira. Pored ratova, nažalost svjedoci smo i:

2. OBITELJSKOG NEMIRA

Sve manje sklopljenih brakova i sve više razvoda brakova, otkrivaju priličan nemir u braku i obitelji. Nažalost živimo u vremenu gdje se iza zatvorenih vrata, iza sve debljih i sve ljepših fasada sve češće može čuti kako mlađi brat pita starijeg: 'Zašto se mama i tata opet svađaju?'

DRUŠTVENI i OBITELJSKI NEMIR govore nam da živimo u svijetu:

4. OSOBNOG NEMIRA

Opće je poznato da danas sve više ljudi ima problema s anksioznosti koju opisujemo kao 'pretjerani osjećaj  uznemirenosti, zabrinutosti, tjeskobe, straha.'  U našem bogatom hrvatskom jeziku postoje sinonimi za riječ nemir koji nam mogu pomoći u definiranju pojma i pojave. Sinonimi za nemir su: nespokoj, nesklad, košmar, metež, nered, kaos, panika, bijes. U vremenu kojeg neki sociolozi nazivaju 'erom anksioznosti', nemir je zbog rokova, kamata, gužva, očekivanja, obiteljskog i društvenog nemira gotovo sveprisutan osjećaj. Prorok Izaija je poput dobrog sociologa promatrao, slušao i osjećao ljude svoga vremena te zapisao:               

'Al opaki su poput mora uzburkanog, koje se ne može smiriti,valovi mu mulj i blato izmeću. Nema mira grešnicima! govori Bog moj!' [2]

Prije gotovo 2.000 godina, Isus Krist je u gotovo nikada mirnom Jeruzalemu, u jednoj raspravi sa Židovima rekao i obećao slijedeće: 'Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju?'

Gdje je to obilje? Gdje je taj mir? Gdje je taj 'Shalom'. Bogatu hebrejsku riječ 'Shalom' biblijski rječnici opisuju riječima: 'sigurno, dobro, sretno, zbrinuto, zdravo, blagoslovljeno, kompletno, mirno.'

Odakle toliko nespokoja, nesklada, košmara, meteža, nereda, kaosa, panike, bijesa? Biblija jasno govori da čovjek ratuje sa sobom, s drugim čovjekom i prirodom jer ratuje s Bogom. Najčešće čovjek toga nije svjestan. 'Nisam se ja nikada s Bogom posvađao pa nema potrebe da se pomirim', misle mnogi. 'Nisam ja cvijeće ali nisam ja ni toliko loš.'

Istina je bitno drugačija! Prema Pismu koje daje točnu dijagnozu čovjek je začet u grijehu, u grješno tijelu, u grješni svijet i Bog ga stalno, kroz cijeli život poziva na kapitulaciju, predaju i pomirenje. Bog zove kroz savjest, po svojoj Riječi, po svojem Duhu, po svojoj Crkvi. Bog svugdje, svima i svakome poručuje; 'Hevenu Shalom Alehem!', 'Donosimo vam mir', ili kako bi to apostol Pavao zapisao Korinćanima: 'U ime Isusa Krista molimo pomirite se s Bogom!'[3]

Bog na predaju i pomirenje poziva na drugačiji način nego što to čini čovjek. Bog na predaju i pomirenje poziva u ljubavi s križa. Zašto križ? Čemu ta brutalnost, agresija, nemir kada govorimo o miru? Prije spomenuti prorok Izaija daje jasan odgovor. Čitam Izaiju 53. poglavlje:

'A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za opačine naše njega satriješe. Na njega padne kazna - radi našeg mira...'[4]

Grijeh je taj koji nas odvaja od Boga koji je Jahve Shalom, koji je jedini izvor mira, i koji ima apsolutni monopol nad mirom. Isus je došao da dragovoljno umre za naše grijehe, on pravedan za nas nepravedne da bi nas opravdao. Da, tu se radi o pravednom oproštenju na osnovu nepravedne optužbe, osude i smrtne kazne.

Pravda je zadovoljena na križu, On umjesto nas, i duboki konstantni mir u nemiru je doista moguć.  Reformirani teolog dr. Spraul odlično je sumirao istinu neprijateljstva, pomirenja i mira s Bogom slijedećim riječima:

'Kada Bog proglasi mir, kada nas Bog proglasi pravednim onda prestaje rat'. 

Kada Bog proglašava kraj rata? Kada nas Bog proglašava pravednim? Kada nastupa mir? Kako potpisujemo predaju? Kako se opravdavamo? 

Samo Pismo je nedvojbeno, nedvosmisleno, kristalno jasno - VJEROM  u Isusa Krista. Vjerom u Onoga koji je: 'umro za nas još dok smo bili grešnici, koji je umro za nas dok smo još bili neprijatelji Božji'.[5]

Dakle, jasan je apostol Pavao, 'opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu.'[6]   

p. Damir Pintarić