CILJ BRAKA

Pitanje braka je u velikoj mjeri pitanje identiteta, jer bez jasnog identiteta nema stabilnog braka. Tako dugo dok osoba nije osobno odgovorila na pitanja: Tko sam ja, odakle dolazim, zašto sam ovdje, kamo idem, koji je smisao, cilj svega? nije spremna, nije još kvalificirana za brak. Zašto Bog stvara čovjeka? Zašto Bog od čovjeka stvara ženu? Zašto Bog ustanovljuje brak? Iz Svetoga Pisma izvući ćemo 4 glavna razloga. Prvi razlog, prvi cilj, smisao, naum braka je:

ZAJEDNIŠTVO

Na početku Svetoga Pisma, u 1. poglavlju, saznajemo naš pravi identitet. Tu na prvim stranicama Svetoga Pisma nalazimo svoje porijeklo, svoje korijene. U 1: 27 čitam za nas: 'I reče Bog načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična ...'

Jasno je da je Bog duh i da Bog nema tijelo i naša sličnost sa Stvoriteljem nije fizičke naravi. Čovjek je poseban, čovjek je kruna Božjeg stvaranja i različit od ostalog stvorenog po tome što razmišlja. Čovjek može reći: 'Jesam dakle mislim!' Čovjek može razmišljati logično, kreativno i apstraktno.

Onaj koji je, onaj koji sebe predstavlja kao 'Ja jesam', 'Vječni logos', 'Vječni razum' stvorio je čovjeka na svoju sliku sposobnog da razmišlja. Čovjek je racionalno biće i zato čovjek istražuje. Čovjek se bavi znanošću, filozofijom, teologijom i postavlja mnoga pitanja. Svaki čovjek rađa se s duboko usađenim upitnikom u sebi. Zašto, smisao, cilj, naum je duboko važno pitanje.

Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, sebi slična. Prva sličnost je u razumu, a druga sličnost je u odnosu. Bog čovjeka nije stvorio za izolaciju. Čovjek nije stvoren za to da se zatvori u laboratorij, kabinet ili ured i samo istražuje, radi i stvara. Pismo nas jasno uči da je trojedini Bog iz savršene ljubavi, jedinstva i zajedništva stvorio čovjeka za zajedništvo,  PRVO za zajedništvo s BOGOM, a onda odmah nakon toga, za zajedništvo sa ŽENOM.

Kada čitamo drugo izvješće o stvaranju, tamo nailazimo na tekst koji govori o zajedništvu sa ženom. Kada je Bog nakon svega stvorenog, stvorio krunu svoga stvaranja, čovjeka, jasno je konstatirao: 'Nije dobro da čovjek bude sam, napravit ću mu pomoć kao što je on.'  Znamo dalje događaj: 'Od rebra što ga je uzeo čovjeku, napravi Jahve ženu pa je dovede čovjeku.'

Važan dio zajedništva između muža i žene je intimno zajedništvo. U intimnoj jednadžbi 1x1=1 nema ništa krivog, pogrešnog ili grešnog. Intimnost je Božji svadbeni dar mladencima. Evo kako Salomon to vidi:

'Neka je blagoslovljen izvor tvoj, i raduj se sa ženom svoje mladosti, neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!    Izr 5:18-19  

Koji je cilj, svrha, naum braka? Prvi cilj je: ZAJEDNIŠTVO, zajedništvo s Bogom i onda zajedništvo sa ženom. Drugi cilj braka kojeg također nalazimo odmah na prvim stranicama Pisma je:

PROKREACIJA

Kada pitate kršćane koja je prva zapovijed, kršćani koji su misijski orijentirani odmah će reći: 'Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu Vijest svakom stvorenju!' Na to isto pitanje, neki drugi kršćani će odgovoriti drugačije i reći: 'Ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom a bližnjega kao samoga sebe.'

 Jesmo li zaboravili koja je prva zapovijed? 1. zapovijed nalazi se na prvoj stranici Biblije, u 1. poglavlju i glasi ovako:

'Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite.'    Pos 1:26-27

Pitanje demografije aktualno je globalno, nacionalno i osobno pitanje. Struka tvrdi da ako se neka kultura želi održati  dulje od 25 godina mora postojati stopa fertiliteta od  2.1 djeteta po obitelji.  Drugim riječima i malo pojednostavljeno to znači slijedeće; da bi neka kultura mogla opstati bračni par bi morao imati minimalno 2,1 dijete. Sve ispod toga je premalo i društvo s manje djece će nestati. Gledano kroz povijest nijedna kultura nije ostala nakon što joj je stopa rodnosti pala ispod 1.9. Ekonomski najrazvijenije zapadne zemlje Europske unije sve su ispod te brojke.

Ako ste stariji od 70 godina znate koliko ste braće i sestara imali, a ako ste mlađi od 30 godina znate koliko braće i sestara imate. Što se događa? Zašto ima sve više kućnih ljubimaca a sve manje djece? Jesmo li zaboravili na prvu zapovijed koja proizlazi iz odnosa, jedinstva, ljubavi i zajedništva? Odlučujemo li mi ostati sami, iako znamo da nije dobro da čovjek bude sam?

Koji je cilj, svrha, smisao braka? ZAJEDNIŠTVO, PROKREACIJA i pod tri POSVEĆENJE.  Bog je ustanovio brak da bi sačuvao čovjeka i ženu, Crkvu i društvo. Apostol Pavao u 1. Korinćanima 7. poglavlju jasno piše o tome. Čitam 1. Korinćanima 7:1-6:

'Dobro je za čovjeka da ne dira žene, ali zbog pogibli od bludnosti neka svaki ima vlastitu ženu i svaka vlastitog muža. Neka muž vrši svoju dužnost prema ženi , a isto tako i žena prema mužu! Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako i muž nije gospodar svoga tijela nego žena. Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme, da se možete posvetiti molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivosti uveo u napast.'                   1.Kor 7:1-6

Brak ima zaštitničku, posvećujuću, korektivnu svrhu.  Nema boljeg korektora za muža od njegove žene. Mi muški si ne damo reći, ali kada vam kaže; 'Čuj malo si pretjerao!, Polako s tim!, Nemoj pretjerivati!', ona koja vas voli i poštuje, to je nešto drugo. Nema boljeg korektora za muža od žene i nema boljeg korektora za ženu od muža. U tom istom kontekstu Pavao piše da 'muškarca posvećuje žena a ženu posvećuje muškarac.'

Cilj braka je ZAJEDNIŠTVO s Bogom, ZAJEDNIŠTVO sa ženom, PROKREACIJA, POSVEĆENJE i za zaključak spomenimo i glavni i temeljni cilj i smisao braka, a to je:

SLAVA BOŽJA

Bog je stvorio čovjeka i od čovjeka ženu kao i sve ostalo zbog SVOJE SLAVE.

Bog je ustanovio i poklonio čovjeku brak, taj poklon nad poklonima radi SVOJE SLAVE. Bog kao arhitekt braka je dao jasan nacrt za brak u Svetome Pismu, da bi muž i žena gradeći na pravom temelju, na poslušnosti Riječi imali stabilan i blagoslovljen brak, da bi bili jedno u Njemu -  Njemu na slavu. U Govoru na gori Isus kaže svojim učenicima:  

Slušajući sve ovo, vjerojatno primjećujete ono što i ja, a to je da nismo savršeni, da tu ima rupa, propusta, da tu ima puno grijeha. Umjesto da smo slavili Boga mi smo ga sramotili. Slušajući sve ovo možda mislite za mene, za nas više nema nade! Prekasno!

Uvijek ima nade! Nikad nije prekasno jer Bog nije samo stvorio čovjeka, ženu i brak za svoju slavu. Bog je dao najmilije što je imao, svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista razapeti  na križ zbog svoje slave i ljudskih grijeha.

Istina je da Bog mrzi razvod jer On najbolje zna koliko rastava boli, kolike su to posljedice za djecu, društvo… ali je isto tako istina da Bog ljubi razdvojene i rastavljene. Bog ljubi koga nitko ne ljubi i Bog ljubi kada nitko ne ljubi. On ne odustaje, On zove, stvara prilike i nudi svoje naume, svoga Sina i svoj stari, provjereni nacrt za život.

p. Damir Pintarić