BRAĆA PO ORUŽJU?

 
Prije dva tjedna, 7.10. u subotu, teroristička organizacija Hamas nakon raketiranja upala je na teritorij Izraela i napravila okrutan masakr nad civilima, nakon čega je država Izrael proglasila i krenula u rat. Situacija je geopolitički izrazito složena zbog duhovno religiozne pozadine sukoba. Događaji u Jeruzalemu i oko Jeruzalema uvijek bude eshatologiju, granu teologije koja proučava Božju povijesno-vremensku lentu, eshatologiju koja odgovara na pitanje koliko je sati na Božjem satu?

Ni jedan narod u povijesti čovječanstva nije toliko proučavao proročanstva i konačne događaje kao Izrael. Svi proroci, pored toga što su narodu obznanjivali Božju Riječ, govorili su o budućnosti. Izrael je kroz cijelu svoju povijest gledao i još uvijek gleda unaprijed, u budućnost. Izrael još uvijek čeka Mesiju i spreman je za gradnju četvrtog Hrama koji mora biti izgrađen na mjestu gdje se nalazi muslimanska đamija AL AKSA, i ovih dana često viđena Zlatna kupola na stijeni.

Dok Izrael čeka svog spasitelja Mesiju, dok kršćani čekaju 2. Kristov dolazak, muslimani čekaju svog islamskog spasitelja Mehdiju. Vidite, bez proučavanja starozavjetne ili židovske eshatologije, bez proučavanja novozavjetne ili kršćanske eshatologije, i bez proučavanja islamske eshatologije teško je razumjeti duhovnu dimenziju burnih događanja u Izraelu, a samim time i cijelom svijetu.

Isusov govor o posljednjim vremenima i konačnim događajima, obavezno uključuje Izrael, hram i Maslinsku goru. Prema Svetome pismu, Isus se neće vratiti u Bruxelles, Washington, Moskvu ili Teheran nego u Jeruzalem, preko Maslinske gore. Detalje nitko ne zna, pustimo to Ocu, ali orijentiri postoje.

     Kakav bi stav kršćanin morao zauzeti po pitanju rata? Uči li Biblija o pacifizmu, ili čovjek može, ili možda on čak i mora braniti sebe i svoje u pravednom ratu? Kršćani se oko ovih pitanja razilaze i uglavnom se dijele u tri grupacije, koje ćemo spomenuti i ponuditi u zaključku. U ovom prvom djelu ukratko ćemo razmotriti prisutnost mača i rata kroz biblijsku povijest.

MAČ se prvi puta spominje u Postanku, i to odmah nakon čovjekovog pada u grijeh, odmah nakon čovjekove pobune i neposlušnosti. Važno je naglasiti i shvatiti da se mač pojavljuje kao  POSLJEDICA PADA.

Nije mudro zaboraviti ovu važnu, temeljnu istinu da se mi rađamo kao pala bića, u palo tijelo, u pali svijet koji je pun neslaganja, prepirka, svađa, sukoba, oružanih sukoba i ratova. Bez istine o pobuni i padu nemoguće je shvatiti potencijal ljudske okrutnosti. Nevjerojatno je što čovjek bez Boga ili u ime svoga Boga može učiniti drugom čovjeku.

Povijest dokazuje da čovjek ima ozbiljnih problema s agresijom. Nakon pada u grijeh, nakon što je istjerao Adama i Evu iz Edena, Bog je postavio 'kerubine i PLAMENI MAČ koji je svjetlucao, da straže nad stazom koja vodi k stablu života'.  (Pos 3:24). Nažalost, od ovog trenutka mač se spominje kroz cijelu biblijsku povijest. Od ovoga trenutka i Bog kao krajnje i zadnje sredstvo koristi mač kako bi 'zaštitio dobro i kaznio zlo' u ovom i ovakvom svijetu.

PRVI VELIKI RAT, 4 kraljevstva protiv 5 kraljevstva, spominje su u Postanku 14. poglavlju. U taj rat, koji se vodio u dolini Sidim pokraj Mrtvog mora, bio je uvučen i Abraham koji je spašavao svog nećaka Lota.

U vrijeme TEOKRACIJE, vrijeme u kojem je Bog vladao svojim narodom Izraelom, bilo je vrijeme ratova i osvajanja. Naprosto je činjenica da je Izrael 'dobio' obećanu zemlju vojnim djelovanjem i vojnim osvajanjem. Nakon pustinje, pred ulaskom u obećanu zemlju, Bog vlast s Mojsija prenosi na Jošuu, koji je bio general izraelske vojske. Biblija i mač, zbog pada, zbog pale i grešne ljudske naravi, ponekad idu zajedno.

Kako ne bismo krivo razumjeli i krivo primijenili ovaj tekst, kako ne bismo krivo razumjeli princip po kojem Bog kao zadnju, konačnu mjeru koristi jedan narod da bi kaznio grijehe drugoga naroda, mi moramo primijetiti da Bog nije odmah odlučio kazniti zlodjela Amonaca, Amorejaca, Kaanaca i Gibeonaca. Više od 600 godina Božja ljubav ih je strpljivo čekala rekao bi Pavao. U ovom kao i svakom drugom primjeru moramo vidjeti: Božju ljubav, Božju pravednost i Božju nepristranost zajedno.

Vrijeme MONARHIJE, vrijeme kraljeva u Izraelu, također je u nemaloj mjeri bilo vrijeme ratova. Sjećamo se pjesme koju su žene pjevale kralju Davidu kada se vraćao s vojnih pohoda: 'Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća.'[1]

U opće poznatoj pjesmi 'Haleluja', Leonard Cohen na jedan prodorno upečatljiv način otkriva da ima problema sa spajanjem kralja Davida pjesnika i kralja Davida ratnika. Leonard Cohen koji je kao dječak iskreno volio Jahvu, Toru i sinagogu, i koji je  u koncentracionim logorima izgubio većinu svoje obitelji, nije  jedini, mnogi ljudi ne mogu spojiti pero i mač, jer ne razumiju dubinu ljudskog pada, i jer ne razumiju Boga, Njegovu bit, narav.

Bog Biblije je pun milosti i ljubavi, ali je jednako tako pun pravednosti i istine. Bog se ne može odreći sam sebe.

Novi zavjet, Isus Krist svojim 1. dolaskom još nije uspostavio svoje kraljevstvo u punom smislu, i nije ukinuo mač. Kada je ozdravio slugu stotnika, rimskog časnika, Isus nije rekao; 'ostavi svoj posao i radi nešto drugo'(Mat 8:5-13). Petar također to nije tražio od stotnika Italske čete, Kornelija (Dj 10). U evanđelju po Luki čitamo da Isus poziva svoje učenike 'da ako nemaju mač da prodaju ogrtač i kupe jedan.' (Lk 22:36) Konačno na pitanje o znakovima koji najavljuju 2. Kristov dolazak Isus odgovara:

 'Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete!  Jer to se mora dogoditi ali nije još svršetak'. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. ' Mat 24:6-7

AKTIVIZAM.

Aktivisti su ljudi koji na osnovu Rimljanima 13. poglavlja, i još nekih stihova vjeruju da obzirom je svaka vlast od Boga i da nema vlasti osim od Boga, vlastima se treba pokoravati uvijek pa i u kontekstu rata. Prema takvom shvaćanju svaki rat je opravdan, i na poziv civilnih, službenih vlasti treba se UVIJEK odazvati. Suprotno stajalište aktivizmu, koji zastupa poslušnost i uključivanje u rat uvijek je

PACIFIZAM.

Pacifizam smatra da se vjeran čovjek NIKAD ne smije uključiti u oružani sukob. Ovaj tjedan, u utorak pogođena je bolnica Al Ahli Arab u Gazi za koju je HTV prenio da je baptistička. Bolnicu je osnovala Anglikanska crkva, a preuzela je i vodila Baptistička crkva od 1954. do 1980. kada je ponovno vraćena Anglikancima. Važno je istražiti i utvrditi tko je raketirao, tko je kriv za 500 života pacijenata, liječnika i medicinskog osoblja, no jednako je važno postaviti ovo pitanje: Što su radili liječnici i medicinsko osoblje tamo? Liječili, spašavali živote, ne gledajući tko je tko! Isus Krist propovijedao je Evanđelje milosti i ljubavi, Evanđelje opraštanja. Gdje ćemo stići ako se odrečemo srži Evanđelja.

Isus Krist je propovijedao vječno Evanđelje. Pretijesno, prekruto vezivanje Kraljevstva nebeskog za prostor, naciju i vrijeme može nas odvesti u krive zaključke. Novo nebo, nova zemlja, novi Jeruzalem - to je konačno! To je fokus!  Danas se mora glasno čuti Kristovo blaženstvo 'Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božji!'[2] AKTIVIZAM, PACIFIZAM i za sam kraj

SELEKTIVIZAM.

Selektivisti nisu zadovoljni s aktivizmom. Povijest je dokazala da su mnogi ratovi bili nepravedni. Sjećamo se križarskih ratova. Kako opravdati Dječji križarski rat? Kako opravdati Staljina i staljinizam, ili Hitlera i nacizam?

Jedna od najpoznatijih pjesama grupe Dire Straits; 'Brothers in arms', 'Braća po oružju' je lijepa, pijevna, i nadasve nježna pjesma, ali uz svu dobro volju i ljepotu, neke stvari se ne mogu zaustaviti  samo gitarom. 

Selektivizam smatra da se vjerni mogu uključiti u pravedan i obrambeni rat, uključujući i oružani sukob. Koliko je kršćanski pasivno gledati nepravdu, ugnjetavanje, ubijanje, otimanje? Koliko je kršćanski ne braniti svoju djecu, svoju braću i sestre? Tko je dužan braniti?

 AKTIVIZAM, PACIFIZAM ili SELEKTIVIZAM?

 Budući je tema složena što se vidi u činjenici da istinski vjernih ima u sve tri grupe, odluku ćemo ostaviti savjesti svakome od nas, uz molitvu našega neusporedivog Spasitelja i Učitelja Isusa Krista – 'i ne uvedi nas u napast nego nas izbavi od zla.'[3]

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec

© 2003.-2023.  Sva prava pridržana.