BOŽIĆ I SKRIVANJE

Kuće, stanovi, ulice, gradski trgovi, trgovački centri puni su adventskih vijenaca, ukrašenih borova, posebna božična rasvjeta, božične pjesme, koncerti – sve ukazuje da se približavamo Božiću. Ne samo božićna tradicija, adventski vijenac, kićenje bora, pjevanje božičnih pjesama već i sam teološki naglasak na Betlehemu, na rođenju Isusa Krista dolazi iz reformacije, od Lutera i Evangeličke crkve. Utjelovljenje Isusa Krista je naravno važno ali ga neminovno treba promatrati u kontekstu cijeloga Evanđelja. Izolirano promatranje jaslica je nedorečeno i ne odgovara na dva ključna pitanja: Tko je Isus je Isus Krist i zašto je rođen?

Odmah na početku, u proslovu svoga Evanđelja, apostol Ivan zapisuje tekst koji jasno odgovara na pitanje tko je Isus iz Nazareta. Čitam za nas Evanđelje po Ivanu prvo poglavlje, prva dva stiha.

'U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo'.

Kao odličan komunikator, apostol Ivan je znao da grčko rimski svijet poznaje i koristi pojam LOGOS, RAZUM, RIJEČ kako bi pokušao definirati, objasniti 'univerzalni razum, univerzalnu neosobnu energiju, silu  po kojoj se sve stvari upravljaju.'

Kao dobar komunikator, apostol Ivan dobro poznaje kontekst grčke misli, ali on na umu ima drugi tekst. Apostol Ivan razumije grčko-rimski kontekst ali za njih i za nas ima hebrejski tekst. Prvi stih, prve knjige Svetoga Pisma započinje slijedećim riječima;  'Berešit bara Elohim...', 'U početku Bog stvori...'

Tko je Isus iz Nazareta?  Ivan jasno odgovara: Isus Krist je vječni Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga. Ivan jasno odgovara: Isus je Bog!  '…kai Teos en ho Logos' ne možete drugačije prevesti nego 'i Riječ bijaše Bog.' 

U nastavku, u 14. stihu, Ivan zapisuje stih koji interpretira Božić, i jasno komunicira da je tu riječ o nečem puno većem od rođenja, da je tu riječ o utjelovljenju, Ivan 1:14:       ‘I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama…’

Betlehem govori da je Bog postao čovjekom. Utjelovljenjem Bog je postao poput jednoga od nas. Da bismo Boga mogli spoznati, On se morao objaviti i On se objavio kroz sve stvoreno. Objavio se kroz savjest, taj unutarnji, tihi, intimni, a toliko prodoran glas u čovjeku. Objavio se kroz ponovno aktualan Izrael, Zakon, proroke,… ali sve nije bilo dovoljno jasno i dovoljno blizu. Bog se utjelovio, postao čovjekom. U ovom istom Ivanovom evanđelju čitamo da je apostol Ivan naslonio glavu na Njegove grudi.

Čovjek ne može upoznati i imati zajedništvo s univerzumom, vječnim razumom. Čovjek ne može upoznati i imati zajedništvo s vječnom energijom. Energija, univerzum, sveopća kozmička sila ne može razumjeti čovjeka, ne može suosjećati s čovjekom, niti čovjeku može obrisati suze.        

'U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog… I     Riječ tijelom postala…'

Zašto je Riječ Tijelom postala? Zašto je Bog postao čovjekom? Zašto je Djevica začela i rodila Sina komu su dali ime Jehšua – Isus? Zašto jaslice?

Najbolji, najsigurniji odgovor je odgovor samog Isusa Krista koji odgovora ovako. Lk 10:19: 'Da, Sin čovječji je došao da traži …' Ako Bog Biblije netko je, On je Bog koji TRAŽI čovjeka. Vjerujem da svi toliko poznajemo Sveto Pismo da znamo da je nakon čovjekovog pada istraga i potraga odmah započela.

Odmah nakon što su prvi ljudi neposlušnošću zavedeni pali, Bog je počeo tražiti, ispitivati i zabrinuto zvati: 'Adame gdje si?'  Naravno da to nije geografsko pitanje. Svaki mobilni operater danas zna gdje smo u svakom trenutku. Bog je točno znao gdje su Adam i Eva locirani, ali On svejedno zove: 'Adame gdje si?'

SKRIVANJE!  Skrivanje vidimo već kod male djece. Nitko ih ne uči, ali znaju prekriti oči, zavući se pod dekicu, pod krevet, stol… Zašto skrivanje?  

Tekst u Postanku 3. poglavlju nam odgovara zašto:

 
Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u  vrtu.  Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu.  On odgovori: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.«

Krivnja, sram, strah, SKRIVANJE! Skrivanje onoga što su  nam učinili. Čovjek koji nije sanirao ranu često puta ranjava i krvari po ljudima koji mu ništa krivi nisu. SKRIVANJE onoga što su nam učinili, ali i skrivanje onoga što smo učinili.

Prvo možda još nekako možemo riješiti, ali kao se riješiti ne subjektivne već objektivne krivnje, srama i straha? Skrivanje nije rješenje. Jedan poznanik onako u razgovoru odjednom, naglo, nepovezano s razgovorom me upitao: ‘Traži li Bog naše grijehe da bi nas kaznio?’ Naravno da ih ne traži On ih sve zna, i unatoč tome ljubi i zato potraga još uvijek traje, zato je Božje zabrinuto pitanje 'Adame gdje si?' još uvijek aktualno i prisutno.

SKRIVANJE, POTISKIVANJE, PREBACIVANJE nije lijek. A što je?

Betlehem, rođenje, utjelovljenje Isusa Krista neminovno treba razumjeti u kontekstu cijeloga Evanđelja. Središnja osoba Evanđelja je Isus Krist, On je integral Evanđelja ili Dobre, Radosne vijesti.

Tko je Isus iz Nazareta?   'U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog… '

Zašto Betlehem? Zašto Utjelovljenje? Zašto je Riječ tijelom postala? 

'Da, Sin čovječji je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno.'

Betlehem, rođenje, utjelovljenje Isusa Krista treba razmatrati i razumjeti u sjeni križa! Središnja osoba Evanđelja, Radosne Vijesti je Isus Krist, a središnji događaji su raspeće i uskrsnuće. Isus je rođen da bi umro za naš najveći, najdublji i za nas nerješiv problem grijeha o kome svjedoče krivnja, sram i strah.

Naša najdublja potreba nije razumijevanje, suosjećanje, ohrabrivanje – sve nabrojeno ima svoje mjesto, no na prvome mjestu, naša najdublja potreba je OPROŠTENJE, odnosno SPASENJE i zato su pastiri govorili:

'Ne boj te se!, jer vam, evo, donosim Radosnu Vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidu gradu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.'

Oproštenja, spasenja, ozdravljenja, zajedništva u skrivanju nema. Oproštenje, spasenje, ozdravljenje, zajedništvo je u OTKRIVANJU, ne lokacije, već svojega realnog stanja kojeg Bog jako dobro zna, i unatoč tome traži, zove i objašnjava Božić:

         'Da, Sin čovječji je došao da traži i da spasi ono što je izgubljeno'

p. Damir Pintarić