Bog je ljubav!  Koga je ljubio Bog?

U prošloj emisiji započeli smo govoriti o temi o kojoj je najlakše govoriti, a koju je istovremeno najteže shvatiti, to je tema o Božjoj ljubavi.

Ljubi li Bog doista sve ljude? Ljubi li Bog svakog čovjeka? Ljubi li Bog sve ljude jednako? Pa dobro gdje je ta Božja ljubav?

Odgovarajući na pitanja istaknutom učitelju i teologu u Izraelu, Nikodemu, čovjeku koji je shvatio da je Isus od Boga došao, a koji istovremeno nije razumio kako vidjeti, kako ući u kraljevstvo nebesko, čovjeku koji duboko u svom srcu nije bio siguran u svoje spasenje, Isus na neki način sažima poruku Evanđelja te mu kaže: 

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'    Iv 3:16

Iz pročitanog stiha, iz evanđelja po Ivanu 3:16, moguće je odgovoriti na sva prije postavljena pitanja. U prošloj emisiji odgovarali smo na pitanje: Tko je ljubio?

'Da, Bog je tako ljubio…'

Evanđelje Isusa Krista započinje s Bogom. Bog je subjekt Evanđelja. Ljubav nije nešto pored Boga, nešto što Bog ima ili nema, ima više ili manje… Bog je ljubav. Ljubav je dio Njegove naravi, dio Njegove biti i zato Bog ljubi.

Prošli puta naglasili smo da je Božja ljubav: VJEČNA, NEUVJETOVANA, SUVERENA i KONKRETNA.

Danas ćemo iz istog teksta odgovoriti i na 2. pitanje; KOGA je ljubio?, te vidjeti da je Božja ljubav: VJEČNA, NEUVJETOVANA, SUVERENA, KONKRETNA i NELIMITIRANA, ona je neograničena.

2. KOGA je ljubio?         'Da, Bog je tako ljubio svijet…'

Ivan za 'svijet' koristi grčku riječ 'kosmos', i koristi je u svojim pisanjima čak 102 puta.

Ivan koristi grčku riječ 'kosmos' u jednom kozmološkom smislu kako bi opisao cjelokupni stvoreni svemir, istovremeno, on istu tu riječ, 'kosmos' upotrebljava i za stanovnike stvorenog svemira.

Ivan u proslovu svog evanđelja, pišući o Isusu Kristu kao Stvoritelju i Spasitelju, koristi grčku riječ 'kosmos' i za stvoreni svemir i za stvorenog čovjeka, čovječanstvo. Čitam Evanđelje po Ivanu 1:9-10:

    'Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu i svijet postade po Njemu, a svijet ga ne     upozna.'   Ivan 1:9-10

Kada riječ ‘kosmos’, svijet, sagledamo u svim kontekstima u kojima se ona pojavljuje, možemo reći da ona u širem smislu označava 'cjelokupno stvorenje koje je skršeno padom čovjeka’, a  kada riječ 'kosmos' razmotrimo u našem bližem, Ivan 3:16 kontekstu, onda je jasno da se ‘svijet’ odnosi na čovjeka i čovječanstvo.

Bog ljubi svakog čovjeka, odnosno, ne postoji čovjek kojeg Bog ne ljubi. Nitko nije van, izvan dometa ponuđene Božje ljubavi. Nitko se nije uzdigao previsoko, nitko nije otišao  predesno ili prelijevo. Nitko nije pao preduboko. Pavao tvrdi da je Božja ljubav 'previsoka, preširoka i preduboka, ona nadilazi spoznaju.' (Ef 3:18-19)

Razmatrajući riječ ‘kosmos’, svijet, u Ivanovim pisanjima, jasno vidimo da ta riječ opisuje neprijateljski svijet, neprijateljsko čovječanstvo, neprijateljskog čovjeka. Čujmo Isusove riječi iz Ivana 15:18-18:

'Ako vas svijet mrzi, znajte da je MENE MRZIO prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah iz svijeta zato vas svijet mrzi.'

Bog, poštovani slušatelji, ne ljubi samo svoju obitelj, apostole, svoju crkvu i one koji vjeruju. Bog ljubi i one koji ne vjeruju, Bog ljubi i one koji ga mrze. Bog ljubi svoje neprijatelje! Bog vjeruje u ateiste!

Bog ljubi palog, zalutalog i kronično buntovnog čovjeka. Bog ljubi kada nitko ne ljubi i Bog ljubi koga nitko ne ljubi. To je jednostavno dio Njegove naravi, dio Njegove biti – Bog jeste ljubav! 'Ne može se odreći samoga sebe', reći će apostol Pavao. (2.Tim 2:13)

Evanđelje je zapravo jedan sukob, jedan klinč između mržnje i ljubavi.

    'Ako vas svijet mrzi, znajte da je MENE MRZIO prije vas!'

    'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'   

Božja ponuđena, sveopća ljubav koja je: VJEČNA, NEUVJETOVANA, SUVERENA, KONKRETNA i NELIMITIRANA, NEOGRANIČENA ima dva limita, dva ograničenja. Božja ponuđena, sveopća ljubav nije spašavajuća i ona je vremenski ograničena.

Biblija, Riječ Božja je jasna; ‘kosmos’, stvoreni svemir ima svoj početak i ima svoj kraj. Stvoreni svemir ima rok trajanja.

‘Kosmos’, stvoreni svemir ima svoju svrhu i kada se Božji naum, kada se Božja svrha za stvoreni svemir ispuni, ‘kosmos’ će nestati. Ivan je to na kraju svoga pisanja, u svojoj posljednjoj knjizi, knjizi Otkrivenja, zapisao ovako:

'Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova lica iščeznu zemlja i nebo. Ni trag im nije ostao’.   Otk 20:11

Kao što stvoreni svemir ima svoj početak i svoj kraj, tako i svaki čovjek ima svoj početak i kraj. Svaki čovjek ima: datum i sat rođenja, datum i sat fizičke smrti. Čovjek ne bira ni datum ni mjesto rođenja, čovjek ne bira ni datum ni mjesto fizičke smrti, ALI, unutar tih datuma čovjek bira, čovjek odlučuje što će učiniti s ponuđenom ljubavlju, s Evanđeljem Isusa Krista.

Treba jasno reći: 'Dok čovjek diše ima nade!', ali, treba isto tako jasno reći: 'Kada čovjek ne diše, kada čovjek umre, tada više nema nade!'

Nakon fizičke smrti osoba koja nije prihvatila ponuđenu Božju ljubav, ona u jednom svjesnom stanju, jasno je Pismo, odlazi u Had gdje zauvijek prestaje Božja sveopća ljubav a počinje vječna patnja. Tu, u Hadu, takva osoba u jednom svjesnom stanju čeka konačni sud, nakon kojeg dolazi vječna Gehena ili Pakao.

To su krajnje ozbiljne riječi i najozbiljnija upozorenja i to je nešto što Bog ne želi da se ikome dogodi. Sam Isus nesigurnom Nikodemu odgovara da;

'Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po Njemu' (Iv 3:17) i upravo zato je:

'Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'   

p.  Damir Pintarić