Evanđelje po Isusu 'Da, Bog je tako ljubio....'

Vjerujem da je svaki od nas barem jednom čuo riječ Evanđelje. EVANĐELJE, to evangelion, grčka je novozavjetna riječ koja se prevodi na naš hrvatski jezik kao: Dobra vijest, Radosna vijest, Vesela vijest, Evanđelje. Što je Evanđelje? Kada bismo morali reći, komunicirati evanđelje Isusa Krista u samo petnaest sekundi, najbolji izbor bile bi Isusove riječi zapisane u evanđelju po Ivanu 3:16. Evo tog stiha, evo te rečenice:      

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.'

Iz pročitanog stiha, odgovarajući na pitanje što je Evanđelje, danas i slijedećih nekoliko emisija, odgovorit ćemo na četiri osnovna, kratka, novinarska pitanja: TKO je ljubio?, KOGA je ljubio?, KAKO je ljubio? i ZAŠTO je ljubio?  Danas prvo pitanje:

1. Tko je ljubio?    'Da, BOG JE tako ljubio…'        

Evanđelje Isusa Krista započinje s Bogom koji je subjekt Evanđelja. Bog je početak, inicijator Evanđelja. Evanđelje započinje s Bogom koji dolazi, koji se objavljuje, koji traži, koji želi spasiti, s Bogom koji LJUBI ČOVJEKA. Bog ljubi čovjeka jer je to dio Njegove biti, dio Njegove naravi. 'On se ne može odreći samoga sebe,' reći će apostol Pavao (2:Tim 2:13). Ljubav nije nešto pored Boga, nešto što pripada Bogu, nešto što Bog ima ili nema, ima više ili manje, Bog jeste ljubav, jasan je apostol Ivan i zato Bog ljubi.

U Starome Zavjetu Bog objašnjava zašto je izabrao i k sebi pozvao Izrael. U tom objašnjenju saznajemo da je Božja ljubav: suverena i neuvjetovana.   Pnz 7:7-8:

'Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda, vi ste zapravo najmanji, nego zato što vas Jahve ljubi.' 

Bog nije izabrao Izrael zato da bi druge narode izolirao, baš suprotno, Bog je izabrao Izrael kako bi druge narode, sve narode dohvatio. U Novome Zavjetu Pavao piše multietničkoj crkvi, te im objašnjava isto, zašto ih je Bog izabrao i pozvao. Iz tog teksta također saznajemo da je Božja ljubav vječna, suverena i neuvjetovana.  Ef 1:4-5:

'On nas u Njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u LJUBAVI nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti.'

Pavao je duboko svjestan, kako o tome piše u toj istoj poslanici Efežanima, da je prije osobne vjere u Evanđelje i obraćenja bio: 'mrtav u svojim grijesima, pod djelovanjem Eona ovoga svijeta, rob požude i svog samovoljnog mišljenja' i da je po naravi, prije nanovorođenja po prirodnom rođenju, 'bio dijete srdžbe.' (Ef 2:1-3)

Nakon što je opisao i dijagnosticirao potpuno bespomoćno stanje čovjeka prije osobne vjere u Evanđelje i obraćenja u prva tri stiha 2. poglavlja, u 2:4 Pavao objašnjava vječnu, suverenu i neuvjetovanu Božju ljubav:

'Ali Bog koji je bogat milosrđem - iz svoje VELIKE LJUBAVI kojom nas je ljubio - nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha s Kristom oživi, milošću ste spašeni.'

Pavao je bio duboko svjestan da u njemu i na njemu, nije bilo ničega što bi moglo privući, pokrenuti, uvjetovati Božju ljubav. Božja ljubav je vječna, suverena i neuvjetovana. Ona je ta koja ide prva, stvara inicijativu, prilike i privlači čovjeka sebi. Božja ljubav je tu kada je najmanje, nikako i nipošto ne zaslužujemo. Bog ljubi kada nitko ne ljubi, Bog ljubi koga nitko ne ljubi!

TKO je ljubio?    'Da Bog je tako ljubio…'

Nepoznavanje Boga koji je ljubio i koji ljubi sada i ovdje, generira temeljne probleme u čovjeku, braku, obitelji i društvu. Osobna teologija, osobno poimanje Boga je ključno za duhovno, psihičko i fizičko zdravlje čovjeka. Čovjek može imati i najčešće ima krivo i iskrivljeno poimanje Boga. Vidite, poštovani slušatelji, nedostatak prave i istinite informacije uvijek otvara prostor za dezinformacije. Zbog nedostatka zdrave biblijske teologije, zbog nepoznavanja Boga ljubavi koji je stvorio čovjeka nas svoju sliku, čovjek stvara  iskrivljenog boga na svoju sliku. Otac, majka, roditelji, djetinjstvo... snažni i duboki su to utjecaji.

Zbog ne poznavanja biblijskog Boga ljubavi, Bog je za nemali broj ljudi 'nezainteresirani i daleki bog', koji nema vremena i koji se ne bavi malim ljudima. Za mnoge danas bog je 'nemoćni bog' koji ne može puno pomoći. Nerijetko bog je 'trgovački bog' s kojim se pokušava trgovati i nagoditi se ili pak je 'magijski bog' kojeg se pokušava pripitomiti i kojim se pokušava manipulirati. Najdestruktivnije poimanje je poimanje 'nemilosrdnog, mrzovoljnog, okrutnog, gnjevnog boga' koji jedva čeka kazniti.

Nabrojena poimanja su samo neke, najprisutnije potisnute krive i destruktivne slike o Bogu koji je Svemoguć, koji je došao, koji se objavio, koji traži, koji je blizu, koji privlači, koji stvara prilike, koji želi spasiti, koji je  ' tako ljubio svijet da je DAO SVOG JEDINOROĐENOG SINA…'

 Negdje oko 33. godine Bog je zabio križ, Bog je zabio dokaz svoje ljubavi prema svakom čovjeku i cijelom čovječanstvu.

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je DAO...'

Ljubav je lijepa riječ i riječi imaju snažan utjecaj. Zato Isus osobno riječima navješćuje Evanđelje i govori 'Da, Bog je tako ljubio svijet...' Pored riječi, ljubav je emocija, osjećaj. Sjećamo se, kada je Isus proplakao na Lazarovom grobu, prisutni su komentirali: 'Gledajte kako ga je ljubio.' (Iv 11:35)

Ljubav je riječ, ljubav je emocija ali najviše od svega ljubav je djelo, žrtva. Ako želimo vidjeti, pokazati, dokazati koliko Bog ljubi čovjeka pogledajmo križ, 'O ljubavi raspeta!'

Za kraj i zaključak, kako prihvatiti Božju ljubav? Kako prihvatiti Evanđelje? Odgovor je tu, u toj jednoj rečenici u kojoj je sažeta Dobra, Radosna, Vesela vijest,  evanđelje Isusa Krista.

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje…'

Božja ljubav je vječna, suverena, neuvjetovana, konkretna, očita i ona je slobodna, koja uvažava ljudsku slobodu. 'Ljubav se ne trži niti ne kupuje!'  Bez slobode nema prave istinske ljubavi a sloboda je rizik. Čovjek je slobodan izabrati ali čovjek nije slobodan od posljedica svoga izbora.

Kako izabrati Evanđelje Isusa Krista?

Osobna, živa vjera srca u Evanđelje Isusa Krista je način kako prihvaćamo Božju ljubav. Viva fides, živa, pulsirajuća, ta duboko osobna i doživljena vjera u živog Isusa Krista, uvijek i neminovno vodi i dovodi do obraćenja, do promjene u području uma gdje se mijenja poimanje Boga, sebe, svakoga i svega, događa se promjena u području emocija gdje se događa liječenje, i događa se promjena u području volje, izbora.

            'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni'.

p. Damir Pintarić