SLAVA BOŽJA

Tema, zapravo serijal koji sam izabrao za rujan mjesec je moja omiljena i najdraža tema. SLAVA BOŽJA kako ćemo danas u uvodu vidjeti je NEOGRANIČENA, SKRIVENA ali i OTKRIVENA tema. 

1. SLAVA BOŽJA JE NEOGRANIČENA TEMA

Neograničena jer je povezana s težinom, veličinom, snagom, prisutnošću, karakterom, veličinom, sjajem i svjetlom Boga samoga. Hebrejska riječ za slavu 'kabot' izvorno bi značila težina, veličina, snaga, prisutnost – dok grčka riječ 'doksa' pokušavajući prevesti 'kabot' težini, veličini, snazi, prisutnosti, dodaje veličanstvo, sjaj i svijetlo.

U ovih nekoliko razmatranja Slave Božje mi ćemo samo dodirnuti ovu temu jer što god rekli o Bogu ništa nismo rekli toliko je velik. U 145. Psalmu David zapisuje:

'Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova!’[1]

Vraćajući se iz jednog od ratova kojih je nažalost uvijek bilo i bit će, Abraham se našao u teškoj i bezizlaznoj situaciji. Jednostavno nema izlaza, nema rješenja. U Knjizi Postanka čitamo da mu je Bog rekao da izađe van, da promatra nebesa i broji zvijezde. Zašto? Zbog čega? 

Jedan student na prvoj godini teologije mi je pomogao da razumijem ovu Božju terapiju. Evo njegovog mišljena: 'Abraham je promatrao nebesa i brojio zvijezde kako bi se umorivši shvatio da je to nemoguća misija, da zvijezda ima previše, da je to jednostavno preveliko.' Astronomi pretpostavljaju da se svemir sastoji od 100 milijuna mliječnih staza, i da svaka od 100 milijuna mliječnih staza ima nekoliko milijardi zvijezda. Koliko je to zvijezda, koliki je to svemir, koliki je to Bog?

Iz Pisma znamo što je bio Abrahamov problem, ja znam koji su moji trenutni problemi, ti znaš koji su tvoji trenutni problemi, … Reformatori su ponavljali: DEUS SEMPER MAIOR! BOG JE UVIJEK VEĆI!

Dakle, BOŽJA SLAVA koja otkriva Boga samoga, njegovu bit, karakter, veličinu, snagu, sjaj, svjetlo iako je NEOGRANIČENA TEMA ona je istovremeno:

2. SKRIVENA, ŠIFRIRANA, KODIRANA tema

Kako je moguće da ljudi ne vide ono što je toliko veliko, snažno, prisutno? Zašto ljudi ne vide toliko snažno 'svijetlo, sjajne Radosne vijesti Krista koji je slika Božja?'[2]

Psiholozi znaju da su čovjekove najdublje potrebe potreba za identitetom, smislom. 'Tko sam ja? Zašto sam ovdje? Kamo idem? Ima li smisla unašati smisao u nešto što je na kraju toliko besmisleno?' Pored smisla čovjek ima potrebu za ljubavlju, 'zašto čovjek voli i kad voljen nije?', prihvaćenošću, sigurnošću, vrijednošću. Sve nabrojeno stoji, ali, kada se govori o čovjekovim duboko duhovnim potrebama uglavnom se previđa najveća, najdublju, temeljna, kardinalna potreba svakog čovjeka a to je SLAVLJENJE BOGA. Da, to je za veliku većinu nešto novo, 'prvi puta čujem', to je skrivena istina i  izvorni problem čovjeka i društva. Bez Slave Božje i slavljenja Boga nema istinskog smisla, ljubavi, prihvaćenosti, sigurnosti, vrijednosti jer smo stvoreni da slavimo Boga i slaveći umireni i namireni uživamo u Njemu. Toliko jednostavno!

Objašnjavajući Evanđelje Božje apostol Pavao prvo postavlja točnu dijagnozu kako bi ponudio djelotvornu terapiju. U Rimljanima prvom poglavlju Pavao piše da su nežidovi sagriješili, u drugom da su židovi sagriješili a u trećem zaključuje da smo svi sagriješili. U Rimljanima 3:23 čitamo dijagnozu:

'… jer svi smo sagriješili i lišeni smo SLAVE BOŽJE.’

Pad čovjeka je veliki i važan događaja bez kojeg ne možemo ispravno razumjeti Boga, sebe i svijet oko sebe. Čovjek je začet u grijehu, rađa se u grješno tijelo, u griješni svijet. Zato nema potpuno zdravog čovjeka, ima samo nepregledanih, svi prokišnjavamo. Čovjek je nesavršen, nedovršen projekt i zato mu je Slava Božja skrivena. Ne razumije je, niti ga ne zanima. Neograničena tema postala je skrivena tema jer je padom u grijeh teocentrik postao ego centric.  Padom u grijeh Bogoljub je postao postao  sebeljub i slavoljub. Vidite Pismo nas upozorava da će sebeljublje, srebroljublje i slavoljublje biti glavne karakteristika posljednjih vremena. Narcizam nije ništa novo. Rađamo se i umiremo s nekom mjerom narcisoidnosti. Gobac je samo iskren kada za sve nas pjeva: 'Ja volim samo sebe, jedino sebe.'

Govoreći o Slavi Božjoj govorimo o NEOGRANIČENOM pojmu, pojavi jer je povezan s težinom, veličinom, snagom, prisutnošću, karakterom, veličinom, sjajem i svjetlom Boga samoga. Zbog pada i pale naravi, zbog toga što smo 'svi sagriješili i lišeni smo slave Božje',  Slava Božja je za čovjeka skrivena tema, i po svojoj suverenoj milosti Bog prvo mora čovjeku otkriti  svoju slavu, On je to učinio i čini. Po milosti Božjoj SLAVA BOŽJA je NEOGRANIČENA, SKRIVENA ali i

3. OTKRIVENA TEMA

Bog je u svojoj milosti pred čovječanstvom otvorio VELIKU KNJIGU, Bog po svemu stvorenom danonoćno, 24 sata, non – stop ponavlja:

'Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,  al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.'[3]

Ta VELIKA otvorena knjiga, ta opća objava Božja ima zadaću da nas dovede do MALE SAVRŠENE KNJIGE, do posebne Objave Božje, do Svetoga Pisma koje nas dovodi do Izraela, do malog brda izvan Jeruzalema na kojem se nalazi križ na kojem je SLAVA BOŽJA NAJOČITIJA. Na križu prepoznajemo Božju svetost i pravednost koja zbog svoje naravi, biti, Slave viče. 'Kazni, Kazni!' Na križu prepoznajemo Božju milost i ljubav koja zbog svoje naravi, zbog svoje Slave viče: 'Spasi! Spasi!

Na križu Božja slava je najočitija jer su se tu sastale, rukovale, pomirile i zagrlile BOŽJA PRAVDA i BOŽJA LJUBAV. Nije bilo drugog načina! Postavljajući dijagnozu apostol Pavao u Rimljanima 3:23 zapisuje:  '… jer svi smo sagriješili i lišeni smo SLAVE BOŽJE.’ Ali Pavao nastavlja: …I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.' [4]

Za sam kraj i ZAKLJUČAK vrlo praktično. Slava Božja je velika, skrivena i otkrivena tema, no kako, kada, gdje i zašto se otkriva?  U vrijeme jedne svekrize u Izraelu prorok Izaija morao je ne govoriti nego vikati o Božjoj slavi. Na početku 40 poglavlja čitamo o čemu Izaija viče. U tom vikanju nalaze se odgovori:

Glas viče: »Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni.  Otkrit će se tada slava Jahvina…  [5]     

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec

© 2003.-2026.  Sva prava pridržana.