Zašto vjerujemo u uskrsnuće?

U Hrvatskoj je napravljeno istraživanje^[1] koje je pokazalo da je većina ljudi sklona vjerovati u neki oblik života nakon fizičke smrti. Istraživanje je također pokazalo da više od 50% ispitanika ima znatan strah od umiranja i smrti, te da stariji ljudi o smrti razmišljaju znatno češće od mladih. Zanimljiv podatak spomenutog istraživanja pokazao je da velika većina ljudi o smrti razmišlja vrlo rijetko. Za većinu ljudi smrt je tabu tema, tema koja se potiskuje i izbjegava, no složit ćemo se da nije mudro izbjegavati neizbježno.

Na osnovu  Svetoga Pisma i svih pokazatelja, na osnovu dijagnoze i svih nalaza nije pretjerano reći da je nakon pada ljudski život terminalna bolest u kojoj nitko ne može precizno odrediti stupanj terminalnosti. Što smo stariji to smo svijesni genetske entropije; slabljenje, trošenje, gubljenje snage, gubljenje energije, gubljenje volje  nepovratan je process svih nas. Sjećam se jednog poznanika koji je na pitanje ‘Kako si?’ odgovorio ‘Što da ti velim, svake godine sve više uputnica!’

Iako svjestan degeneracije, iako svjestan da stari, umijeće življenja je u ne maloj mjeri zapravo umijeće starenja, čovjek izbjegava, zaobilazi i potiskuje ta realna i nezaobilazna pitanja. Dobra i ohrabrujuća je vijest da Sveto Pismo, Biblija o smrti ne šuti, ne izbjegava je, ne skriva, ne potiskuje već je razotkriva i detaljno objašnjava.  Sveto Pismo uči da smrt nije kraj nego prijelaz, i da život nije prolazan nego prijelazan.

Isus Krist jedinstven je po tome da što je govorio to je i činio, što je tvrdio to je potvrdio. Vidite da je Isus bio uznesen dušom i tijelom u nebo, kako bi mogao razumjeti i suosjećati s čovjekom koji ide kraju? Tijelo koje cijeli život hranimo i njegujemo na kraju zna jako iscrpiti i izmučiti čovjeka. Kako bi Isus mogao biti veliki svećenik koji je trpio za nas i koji trpi s nama, koji suosjeća s nama onda kada je dobro, onda kada je manje dobro i onda kada je loše a da nije bio i probao, iskusio. Prema Evanđelju Isus je morao umirati, umrijeti i Isus je umirao i umro.

Rimski vojnici koji su bili odgovorni za sprovođenje smrtne kazne morali su Pilatu službeno potvrditi vrijeme smrti, i zato je jedan od vojnika probio Isusov bok iz kojeg su potekli krv i voda. Liječnici još uvijek debatiraju o uzroku fizičke smrti, ali možda prevladava mišljenje da je Isus umro zbog puknuća srca. Puknuće srca kod trideset godišnjaka je izrazito rijetko. Dr. Stuart Bergmsa, kardiolog, ovako argumentira svoje mišljenje: ‘Iako je poknuće srčanog mišića vrlo rijetko, ipak naginjem tom objašnjenju jer nitko nikada nije i nikada neće patiti kao Isus Krist.’^[2]

Koliko nemira i straha je bilo u Gospodinovom srcu u trenutku raspeća?

Koliko tuge i jada je bilo u Gospodinovom srcu u trenutku raspeća?

Koliko ljubavi je bilo u Gospodinovom srcu u trenutku raspeća?

"Predao sam vam najprije što sam primio: da je Krist SUGLASNO PISMIMA umro za naše grijehe, da je pokopan, te da je treći dan, SUGLASNO PISMIMA uskrsnuo od mrtvih''.

Isus je morao umrijeti i On je umro ‘jer je kazna za grijeh smrt’^[3], i jer ‘bez prolijevanja krvi nema oproštenja grijeha.’^[4] Grijeh I posljedično smrt za čovjeka su nerješiva pitanja.  Isus je umro da sebi otkupi narod svoj. Isus je umro da bude ‘veliki svećenik koji može suosjećati s našim slabostima’.  Trebat će nam Netko tko će nas primiti za ruku i provesti kroz labirint smrti. Netko iskusan u tome, jer lakše je živjeti bez Krista nego umirati i umrijeti bez Njega.

Isus je morao umrijeti, On je umro, i On bio pokopan. Da, Isus je imao sprovod, skroman. Na njegovom ukopu bili su Josip iz Arimateje, Nikodem, Marija iz Magdale i druga Marija, svega četiri osobe. Svjedočili smo sličnome u vrijeme restrikcija  Covida 19.

Isus je umro, bio pokopan i On je treći dan USKRSNUO! Toga se sjećamo jutros. Jutros se sjećamo dana kada je umrla smrt, kada je Isus potvrdio svoje tvrdnje, odgovorio na suštinsko pitanje i pokazao da život nije prolazan nego prijelazan.  Zašto kršćani vjeruju u uskrsnuće? Boje li se vjerni tame ili pak se nevjerni boje svijetla?

Evo nekoliko razloga, argumenata koje navodi apostol Isusa Krista, apostol Pavao u 1. Korinćanima 15. Prvi i temeljeni razlog za vjeru u uskrsnuće su :

1.     SVETA PISMA.    1.Kor 15:3;

"Predao sam vam najprije što sam primio: da je Krist SUGLASNO PISMIMA umro za naše grijehe, da je pokopan, te da je treći dan, SUGLASNO PISMIMA uskrsnuo od mrtvih''.

Bibliju ili Božju Riječ pisalo je četrdeset različitih autora na tri jezika, na tri kontinenta u vremenskom rasponu od 1500 godina. Biblija ima jednu glavnu poruku, jednu glavnu temu : izgubljeni raj zbog grijeha u Postanku, ponovno je moguć u Otkrivenju, kroz rođenje, savršeni život, smrt i uskrsnuće Isusa Krista.

Skladnost i istovjetnost Biblije dokazi su da je Biblija nadahnuta i da je njezin autor Bog.  Rođenje, smrt i uskrsnuće Isusa Krista navješćuju se kroz cijeli Stari zavjet, dakle stotinama pa i tisućama godina prije nego su se dogodila. Samu u vremenu raspeća nalazimo dvanaest ispunjenih starozavjetnih proročanstava. Članovi Velikog vijeća Josip iz Arimateje i Nikodem pozorno su pratili, slušali, povezivali i nakon tajnog slijeđenja postali javni sljedbenici Isusa Krista. Slučajnost poklapanja starozavjetnih proročanstava s Isusovim izjavama je prema svim metodama isključena. Pouzdana Pisma razlog su zašto vjerujemo u uskrsnuće. Drugi razlog kojeg navodi Pavao je:

2.     OSOBNA VJERA.   1.Kor 15:1:

"Podsjećam vas, braćo na evanđelje koje sam vam propovijedao i koje ste prihvatili i u kojem stojite".

Crkva diljem cijelog svijeta postoji već više od 2000 godina i svake se nedjelje, svakog se nedjeljnog jutra sjeća uskrsnuća, te svake godine slavi Uskrs. Zašto? Jer je Isus uskrsnuo! Jer je Isus živ! Isusovo mrtvo tijelo traženo je već više od 2.000 godina. Da se Isusovo mrtvo tijelo moglo pronaći, budite uvjereni, pronašli bi ga i narodu pokazali svećenici i farizeji koji su unaprijed upozorili na moguću prevaru. Da je tijelo ukradeno pronašle bi ga, budite uvjereni, Izraelske tajne službe. Da je tijelo ukradeno i sakriveno pronašli bi ga tada dobro vojno i obavještajno organizirani Rimljani, koji su svim silama nastojali zatrti kršćanstvo. Sjećamo se, rimski vojnici su bili ti koji su čuvali grob. Nakon više od 2000 godina mrtvo tijelo Isusa Krista nije pronađeno, a znamo da tako dugo dok se tijelo ne pronađe, osoba se ne može proglasiti mrtvom, već samo nestalom. Isus nije nestao, Isus je uskrsnuo! Križ je prazan, grob je prazan, prijestolje je zauzeto!

I danas  se događa  Uskrs. I danas se događa  vjera, nanovorođenje i obraćenje. I danas se događa ta duboka i korjenita promjena kod osoba koje su shvatile, prihvatile i osobno se odlučile za Isusa Krista. I danas postoje ljudi koji prihvaćaju živog i uskrslog Isusa Krista i koji u Njemu i za Njega stoje.

Živa vjera u živog Krista rađa život i to se vidi, to je očito, to se ne može negirati, i ta osobna vjera  je 2. dokaz i razlog za vjeru u uskrsnuće.

Treći razlog, treća činjenica koju Pavao pored Pisma i osobne vjere navodi su:

3.     OČEVICI USKRSLOG ISUSA.   1.Kor 15:5-8:

"Isus se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici. Zatim se ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima. A naposljetku ukazao se i meni kao nedonoščetu".

Što je apostolima i drugima davalo hrabrosti i snage da ostanu vjerni Kristu do kraja? Iz povijesti znamo da su svi apostoli u vremenu rimskog carstva bili proganjani i ubijeni zbog svoje vjere u Uskrslog.  Povijest nam svjedoči da je do 313. godine, do Milanskog edikta, bilo pogubljeno šest milijuna kršćana zbog vjere u Isusa Krista.  Što im je davalo toliku hrabrost i toliku snagu, da se nisu odrekli vjere pod cijenu progonstva i fizičke smrti?

Pisma, postojanje crkve i današnja iskrena obraćenja, te očevici Uskrslog Gospodina razlozi su zašto vjerujemo u uskrsnuće.

Za kraj, dopustite mi da kažem i moj osobni najveći razlog zašto vjerujem u uskrsnuće. Zapisan je u Evanđelju po Ivanu 14. poglavlju, gdje Isus poziva i ohrabruje: "Neka se ne uznemiruje vaše srce. U Boga vjerujte i u mene vjerujte."

Naše se srce, poštovani slušatelju, nikada toliko ne uznemiri kao u trenucima kada se srećemo sa smrću kao činjenicom. Smrt je jednostavno nepobitna i nezaobilazna činjenica. Statistike nam govore da u jednoj sekundi sa ovog svijeta presele tri osobe. Tri, šest, devet, dvanaest, petnaest…osoba je preselilo. KAMO?  Biblija jasno odgovara da su s druge strane samo dvije strane. Isus ohrabruje i poziva. Upravo u tom pozivu i ohrabrenju nalazi se i najveći, najčvršći razlog zašto vjerujem u uskrsnuće.

"Neka se ne uznemiruje vaše srce. U Boga vjerujte i u mene vjerujte."

U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bi vam rekao: Idem da vam pripravim mjesto."  Iv 14:1-3

'Kad ne bi bilo tako zar bih vam rekao?'

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2003.-2023. Sva prva pridržana.