Svjetlo je došlo na svijet, ALI...

Danas je Badnjak, Badnji dan, sutra je Božić - nalazimo se u vremenu kada se cijeli kršćanski svijet sjeća Betlehema, utjelovljenja, događaja, čuda kojim je Bog postao čovjekom, kojim je Bog postao poput jednoga od nas.

Gradovi, mjesta, ulice, drveća, balkoni, terase, kuće, stanovi sve je puno dekoracija i dodatnog božićnog svjetla. SVJETLO!

Svjetlo je riječ, pojam koju apostol Ivan koristi za Isusa Krista u proslovu svoga Evanđelja. Pišući o Isusu Kristu, Ivan zapravo isprepliće Riječ, Život i Svjetlo. Evo tog opće poznatog i ovih dana citiranog teksta:

'U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše SVJETLO ljudima. I SVJETLO svijetli u tami i tama ga ne obuze' (Ivanova 1:1-5).

U svojoj prvoj poslanici, isti apostol koristi istu riječ, isti pojam za Boga:

'A ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju vam dojavljujemo: BOG JE SVJETLO i nikakve tame nema u njemu,'  1. Ivanova 1:5.

Za Vječnu Riječ po kojoj je sve stvoreno, apostol Ivan koristi riječ SVJETLO jer je imao privilegiju vidjeti, doživjeti SVJETLO, proslavljenog Krista na Gori preobraženja. O tom događaju izvještava nas evanđelist Matej. Čitam Matej 17. poglavlje prva dva stiha.

'Poslije šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i izvede ih nasamo, na visoku goru. Tada se preobrazi pred njima; LICE MU ZASJAKAO SUNCE, a haljine postadoše bijele kao SVJETLO.'

U prije spomenutom proslovu svog evanđelja Ivan korist riječ, pojam SVJETLO kako bi objasnio da je Isus Krist vječni Stvoritelj, vječni Bog koji nema početka ni kraja. Isus Krist ne dolazi iz povijesti, On ulazi u povijest iz vječnosti. Ivan 1:9:

'Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu i svijet postade po njemu a svijet ga ne upozna. K svojimdođe, ali ga njegovi ne primiše.'

Zašto svijet ne razumije i ne prihvaća Svjetlo svijeta? Kako u 1. tako i u 21. stoljeću. Odakle toliki strah od svjetla? Odakle tolika fotofobija? 

'Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka dođe na ovaj svijet', to je činjenica, to je povijest, kao što je činjenica da to SVJETLO stalno svijetli.   'Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze'  ( Ivan 1:5). 

Svjetlo sjajne Radosne vijesti ne može se ugasiti i tama ga ne može obuzeti,  ali svjetlo se može zasjeniti raznim sjenilima, preprekama pa i lažnim svjetlima. Zato Ivan naglašava  da je Isus Krist  'Svjetlo istinito', da je 'Bog svjetlo i da nikakve tame nema u Njemu.'

Najjednostavniji  primjer fizičke fotofobije je primjer kada vozimo auto i kada nam svjetlo bije u oči. Bilo da je riječ o suncu ili automobilskom svjetlu mi spustimo sjenilo.  

Imate ljudi koji su posebno osjetljivi na svjetlo i koji čim se sunce pojavi stavljaju sunčane naočale. Zahvaljujući napretku tehnologije u području optike, danas postoje tzv. fotosenzibilne leće, čim dođete s tamnog mjesta na svjetlo, stakla se zatamne i priguše svjetlo. 

Ako studiramo povijest Izraela ili povijest Crkve onda, duhovno govoreći,  vidimo upravo to. RIJEČ, ŽIVOT, SVJETLO je uvijek bilo tu, ali čovjek je taj koji je raznim preprekama zasjenio, prigušio, smanjio to svjetlo. Kroz povijest Izraela i Crkve nailazimo na igru SVJETLA I SJENE.              

ZAŠTO IGRA SVJETLA I SJENE?

Jedan od odgovora je jednostavan ali meni osobno neshvatljiv do kraja, a to je činjenica da čovjek više voli tamu nego svjetlo. Sam Isus govori o tome.  Ivan 3:19:

'U ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela.'

ZAŠTO IGRA SVJETLA I SJENE?

Čovjek ne želi svjetlu jer se boji svjetla, i drugi razlog je taj što čovjek ne može k svjetlu. Drugi odgovor je prirodno stanje čovjeka. Pavao daje dijagnozu čovjeka prije osobne vjere, obraćenja i nanovorođenja u Efežanima 5:1, gdje zapisuje ovako:     'Nekoć ste bili tama a sada ste svjetlo u Gospodinu!'

Primijetimo, Pavao ne piše da smo nekoć bili u tami već piše 'da smo bili tama.' Naravni čovjek je tama koji se rađa u tamu mračnoga svijeta i zato čovjek ne može i ne želi k svjetlu, ALI SVJETLO želi čovjeku.

Svjetlo je, poštovani slušatelji, došlo na svijet, Betlehem je povijesna i dan danas zemljopisna činjenica. Betlehem govori da je Riječ tijelom postala, da je Bog postao čovjekom, da je mirotvorac došao u ovaj naš posvađani svijet. 

Betlehem govori i svjedoči da je Bogu stalo do čovjeka, da Bog ljubi čovjeka, da je za a ne protiv čovjeka. Koliko mu je stalo, koliko je daleko i duboko bio spreman ići za čovjekom u tamu, govori Golgota i križ.

 U trenutku kada je Onaj koji je SVJETLO SVIJETA umirao na križu 'nastala je tama po svoj zemlji' (Mat 27:45). Na križu je Vječna Riječ, Vječno svjetlo na sebe uzelo svu tamu, sav grijeh svijeta i platilo kaznu, kako bi moglo doći do pravednog oproštenja jer je 'On pravedan umro za nas nepravedne' (1.Pet 3:18).

Jasno je da Isus nije ostao u jaslicama, na križu, ili u grobu. To bi bilo nedorečeno i besmisleno. Isus je slavno uskrsnuo. Jaslice su prazne, križ je prazan, grob je prazan i zato srce ljudsko može biti ispunjeno i smireno.  Kako? 

Ivan koji u proslovu Evanđelja isprepliće Riječ, Život i Svjetlo daje odgovor:

'Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu i svijet postade po njemu a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A SVIMA KOJI GA PRIMIŠE dade vlast da postanu djeca Božja; onima koji vjeruju u Njegovo ime...'

Osobna i iskrena vjera u Evanđelje Isusa Krista uvijek vodi i dovodi do obraćenja i nanovorođenja. Osobna vjera srca u Onoga koji je Riječ, Život i Svjetlo premješta osobu iz kraljevstva tame u kraljevstvo svijeta. Sredine jednostavno nema.

Ostalo mi je još toliko vremena da se vam najiskrenije zahvalim za druženje nedjeljom, te da vam zaželim mirne i blagoslovljene blagdane s puno istinskog svjetla. 

p. Damir Pintarić

© 2003.-2018.  Sva prava pridržana.