'Svako zlo za neko dobro!'

Postoji izreka u narodu, izreka koju smo svi, vjerujem, barem jedanput čuli, koja glasi: 'Svako zlo za neko dobro!' Izreka moguće ima svoje korijene u Svetome Pismu, točnije u poslanici apostola Pavla koji je u 28. stihu 8. poglavlja poslanice Rimljanima zapisao:

         'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru…'

Kako spoznaju, 'znamo', kako obećanje 'da Bog sve pridonosi dobru' pomiriti, i uskladiti s ponekad glasnim, a ponekad tihim, intimnim pitanjem ‘Bože, zašto?' Ako Bog stvarno čini da sve pridonosi dobru, zašto onda nerijetko moramo čuti 'Žao mi je, situacija je ozbiljna, NIJE DOBRO.'

Zašto je Bog dopustio da Job, za koga Pismo veli da je bio neporočan i pravedan, u kratkom vremenu izgubi SVE, ako Bog čini da SVE pridonosi dobru? Vjerujem da svi toliko poznajemo Pismo i da smo upoznati s Jobovim slučajem. Job je u kratkom vremenu izgubio SVE za što živi ondašnji i današnji čovjek. Job je u elementarnoj nesreći izgubio svu djecu, izgubio je zdravlje, bankrotirao i izgubio ugled. Zašto je pravedan Job izgubio SVE, ako Bog čini da SVE pridonosi dobru?

Ako naš temeljni stih 'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru…' sagledamo u bliskom kontekstu, onda nam je pitanje ZAŠTO još glasnije i nejasnije. Čitam iz istog 8. poglavlja, iste poslanice Rimljanima od 35. do 37. stiha, dakle tijesni kontekst našega temeljnog teksta i obećanja.

'Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Zbog tebe –stoji pisano ubijaju nas cijeli dan; drže nas kao ovce određene za klanje.'

Kako ljubav Božju, ljubav Kristovu pomiriti i uskladiti s nevoljom, tjeskobom, progonstvom, gladi, pogibli, mačem te mučeništvom? Naravno da sve nabrojeno nije dobro. Zbunjenost i nerazumijevanje nastaju kada miješamo dobro i zlo. Ne, zlo nikada nije dobro, a dobro nikada nije zlo.

Iz povijesnog konteksta pročitanog teksta znamo da Pavao tekstom ohrabruje progonjenu crkvu koja se našla u problemima i tvrdi, 'da znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru…'. To ne znači da je sve nabrojeno loše i zlo dobro, to jednostavno znači da Bog sve, uključujući i manje dobro i loše i zlo koristi da pridonese dobru.

Odgovor na pitanje kako uskladiti Božju ljubav s nevoljom, tjeskobom, progonstvom, gladi, pogibli, mačem te mučeništvom nalazi se u definiciji dobra. Što je dobro?

Iako je prošlo već više od 20 godina, sjećam se jako dobro kada sam ležao, ozbiljno bolestan s puno pitanja, a malo odgovora, u jednoj poznatoj klinici u Zagrebu, na internom odjelu. Tijekom noći dovezli su i do mene smjestili čovjeka koji je radio u tadašnjoj Vladi Republike Hrvatske. Kasno te noći taj čovjek je dobio vrlo snažan psihotički napad. Počeo se silno tresti zajedno s krevetom i stalno je ponavljao: 'Moram misliti na dobro, moram misliti na dobro!' Nakon nekoliko minuta došao je dežurni liječnik koji mu je dao sedativ i čovjek je zaspao. Ujutro, nakon doručka upitao sam ga: ‘Gospodine, mogu li Vas nešto pitati?' 'Naravno', odgovorio je. Kada ste imali napad stalno ste glasno ponavljali: 'Moram misliti na dobro! Moram misliti na dobro! Što je dobro?'

Što je dobro?     U nastavku teksta Pavao nam daje jasan odgovor:

'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; koji su Božjom odlukom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da   budu JEDNAKI SLICI NJEGOVA SINA…'

Prema Pavlovoj definiciji dobro je upoznati Isusa Krista i mijenjati se, biti sve sličniji i na kraju biti jednak slici Njegova Sina. To je, složit ćemo se, izrazito visok i zahtjevan Božji cilj za one koji su Božjom odlukom pozvani.

'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube' znači da Bog u svojoj ljubavi, u ovome i ovakvome palome svijetu, u životima onih koji su pozvani dopušta, ako je to neophodno, mnogo toga ne dobroga kako bi iste doveo do spoznaje Isusa Krista te kako bi dovedene mijenjao da budu slični Njemu. U Evanđelju čitamo da je Marta samom Gospodinu rekla: 'Bolestan je koga ljubiš!'

Vidite, ponekad u životu boli jer Bog voli! Ponekad boli jer Bog želi spasiti, jer Bog želi mijenjati. Ponekad boli jer često puta ne čujemo 'da je samo jedan Dobri', a da mi nismo tako dobri kao što mislimo da smo dobri. Zapravo Pismo tvrdi, misleći na ljude, 'da nema dobroga ni samo jednoga.'

Prema Pismu cilj, smisao i svrha vjere nije bolji, lakši, zdraviji, bogatiji i duži život. Ne! Prema Pismu cilj, smisao i svrha vjere je vječni život, a to je veliko! Život nije prolazan, život je prijelazan, a taj prijelaz za većinu je i bit će bolan.

Progonjenu crkvu koju je organizirano i sustavno progonila Neronova administracija - crkvu, vjerne, ljubljene koji su prolazili kroz visoke temperature, apostol Petar ohrabruje riječima da se 'ne čude vatri koja ih kuša i koja pročišćava njihovu vjeru koja je dragocjenija od propadljivog zlata'. Vidite, u kršćanstvu patnja ima duboki smisao, svrhu i cilj, a to je 'spasenje duše.'

Tijelo, jasno je svima, ima rok trajanja. Starenje je nezaustavljiv i nepovratan proces. Bez vječnog smisla, bez vječnog pogleda na težak trenutak nemoguće je do kraja razumjeti izreku: 'Svako zlo za neko dobro.'

Prema Pavlu Krist na nebu priprema stanove, a na zemlji priprema stanare. Čistilište je očito s ove, a ne s one strane. Njega u Njegovoj spašavajućoj, korektivnoj, odgojnoj i svrhovitoj ljubavi ništa neće zaustaviti. Pavao je siguran da 'one koje je Bog predodredio, pozvao i opravdao, one je i proslavio.' Svi glagoli su u prošlom svršenom vremenu.

Recimo u zaključku ovako. Kada nevolje dođu, a doći će. Mi se rađamo kao pala bića, u palo tijelu i u pali svijet. Bolje nije bilo i bolje neće biti, jer uvijek nešto dođe da nismo bez brige. 'Nije dobro' je dio života. Kada nevolje dođu važno je razumjeti to veliko obećanje apostola Pavla:

         'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube…'

Kada nevolje dođu, kada se sve trese važno je stajati na tri nepromjenjive istine: Prva, Bog je Bog i Bog je Dobar, jedini Dobar, nepromjenjivo Dobar! Druga, Bog nešto radi u mom životu! Pravo je pitanje zašto mi se događa to što mi se događa, a ne što mi se događa. I treće, za vjerne najbolje tek dolazi. Apostol Ivan o toj budućoj, vječnoj realnosti zapisuje:

'Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti još se nije očitovalo. AliZNAMO kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.'   1.Iva 3:2

Što je dobro? Dobro je upoznati Krista, mijenjati se na Njegovu sliku i na kraju nakon najveće nevolje - sresti GA.

p. Damir Pintarić