RAZUMSKA (NE)VJERA!

ŠTO JE VJERA?

U jednom općenitom, društvenom smislu riječ, pojam 'vjera' gotovo je sinonim za pripadnost nekoj religioznoj grupi. Ljudi pitaju: 'Koje je on vjere? 'Koje je ona vjere?' kako bi saznali kojoj religioznoj grupaciji osoba pripada, odnosno, je li dotična osoba pravoslavac, rimokatolik, protestant, musliman, hinduist, budist… Nije rijetko da osoba pripada nekoj 'vjeri' bez osobnog vjerovanja. Tu pojavu 'pripadanja bez vjerovanja' u teologiji karakteriziramo kao kulturološko, tradicionalno, nominalno kršćanstvo.

ŠTO JE VJERA u svetopisamskom smislu? Kako Biblija, Sveto Pismo definira vjeru? U prošlim emisijama dali smo i ponovili definiciju biblijske vjere koja citat:  'dolazi od slušanja Riječi i koja je usko vezana za Boga, za Isusa Krista i za duhovne, neprolazne, neraspadljive vječne stvari,' kraj citata. U opće poznatoj tvrdnji i pozivu samoga Isusa Krista nalazimo sve nabrojeno u definiciji:

'Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U   kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo  tako, zar bi vam rekao: ''Idem da vam pripravim mjesto!'' '

VJERUJEMO!, VJERUJEM!, ŠTO JE VJERA?

U svom Evanđelju, apostol Ivan od prvog do dvadesetog prvog poglavlju razvija teologiju vjere. Na kraju, u zaključku svog Evanđelja Ivan otkriva glavnu svrhu pisanja Evanđelja kada piše ovako.  Evanđelje po Ivanu 20:30-31:

'Mnoga je druga čudesa učinio Isus pred svojim učenicima. Ona nisu napisana u ovoj knjizi. A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus  Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po njemu.'

Pismo nas uči da se vjerom u Boga, vjerom u Isusa Krista opravdavamo, spašavamo, i da vjerom pobjeđujemo grijeh, grješnu narav, silu grijeha, svijet i vladara ovoga svijeta, no postoje tekstovi, situacije gdje treba stati, zastati i promisliti. Apostol Ivan kroz svoje Evanđelje razvija teologiju vjere ali i teologiju nevjere, odnosno kroz cijelo svoje Evanđelje Ivana predstavlja vjeru koja opravdava čovjeka, i vjeru koja samozavarava čovjeka.

U prošlim emisijama govorili smo o POVRŠNOJ VJERI koja traži spektakle, čuda, znakove. Površna vjera je vjera koja traži Božje djelovanje a ne Boga samoga. To je vjera u koju Isus ne vjeruje. Ivan 2:23:

Pored površne vjere iz Ivana 2. poglavlja, govorili smo o INTERESNOJ VJERI iz Ivana 6. poglavlja. Dok Površna vjera traži Božje djelovanje a ne Boga samoga, Interesna vjera traži pomoć od Boga a ne Boga samoga. Nakon što je nahranio veliko mnoštvo naroda, narod ga je uporno tražio a On otvoreno prigovorio:

'Zaista, zaista, kažem vam, ne tražite me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one kruhove i nasitile se. Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni…' (Ivan 6:26-27).

Nakon ozdravljenja čovjeka koji je bio nepokretan više od trideset i osam godina, nakon što je Isus sebe izjednačio s Ocem počelo je neprijateljstvo između samopravedne religije i samog Isusa Krista koje traje do danas. Vidite, poštovani slušatelji, Isus nije imao toliko problema s grešnicima kao što je imao s samo pravednim farizejima. Stavljajući Zakon ispred Zakonodavca koji ljubi čovjeka, koji je postao čovjekom zbog čovjeka, ne shvaćajući Zakon u duhu Zakona, izjednačavajući ljudski zakon, ljudsku tradiciju s Božjim Zakonom, postali su samopravedni i nemilosrdni do mjere da su odlučili ubiti Isusa, jer je cijelo životnog stopostotnog invalida izliječio u subotu. Jednostavno nisu razumjeli da je 'subota zbog čovjeka a ne čovjek zbog subote' (Marko 2:27).

U jednom verbalnom okršaju s farizejima Isus im rekao rečenicu iz koje saznajemo o Razumskoj vjeri, o vjeri koja proučava Boga ali ne želi Boga samoga. Evanđelje po Ivanu 5. poglavlje 39 stih:

 'Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me. ALI VI NEĆETE DA DOĐETE K MENI  DA  PRIMITE  ŽIVOT.'

Ovo je nevjerojatna istina koja govori da je moguće studirati Pisma, studirati teologiju, biti kršćanin, biti teolog, biti doktor teologije a ne htjeti prići Bogu. Moguće je proučavati Boga a ne željeti Boga. Moguće je puno znati o Bogu a ne znati Boga samoga. U nastavku teksta Isus dodaje:

          'Uostalom opažam: vi nemate u sebi ljubavi Božje' (Ivan 5:42).

Osoba koja puno zna i puno priča o Bogu a ne ljubi, jasan je apostol Ivan kasnije u poslanicama, ne poznaje Boga jer 'Bog jeste ljubav' (1.Iva 4:7-8). Osoba koja nije iskusila ljubav Božju, i koja na jedan samopravedni, osuđujući način stalno s visoko gleda na druge ljude možda nešto zna o Bogu ali ne poznaje Boga. Osoba kojoj je borba za istinu važnija od same istine, koja je naravno sudbonosno važna, ima Razumsku vjeru koja je kao i Površna, kao i Interesna vjera zapravo nevjera.

Dvije priče iz života za kraj koje će vjerujem naglasiti poantu. Vjeroučitelj je ispitivao dječaka koja je najveća zapovijed. Dječak nije znao odgovor na što se dotični razljutio i povišenim tonom odgovorio: 'Ljubi Gospodina Boga svoga svom snagom svojom, svim umom svojim i svim srcem svojim,' i onda primivši ga za uho dodao, 'a bližnjega kao samoga sebe.'

Drugi primjer. Vjeran mladić koji je poznavao Boga pred svojim ocem stalno se molio 'Bože spusti se pola metra, Bože spusti se pola metra'. Svaki puta kada bi se zajedno molili mladić je ponavljao: 'Bože spusti se pola metra, spusti se pola metra!' Konačno otac ga je pitao: 'Što to znači? Zašto se stalno moliš ''Bože spusti se pola metra?' '', na što mu je sin odgovorio: 'Molim se da se Bog spusti iz tvojega uma u tvoje srce!'

 dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec