Problemi - tko ih nema? II dio

Problemi – tko ih nema? Svi ih imamo i pravo pitanje nije imamo li probleme, već je pravo pitanje kako gledamo na njih. Zašto su ovdje? Zašto nam se događa to što se događa? Što problemi rađaju, što donose? Kao i u prošloj emisiji koju možete preslušati na našoj web stranici, danas ćemo pogledati na probleme iz jednog drugog gledišta, iz gledišta apostola Pavla i pogledati na probleme kao na izazov, kao na šansu.

Apostol Pavao pišući pismo crkvi u Korint, piše da postoji žalost koja je po promisli i volji Božjoj i da problemi odnosno žalost u našim životima imaju određenu ulogu, svrhu.  U 2 Kor 7:10 čitamo:

Problemi – tko ih nema?  Svi ih imamo i pravo pitanje nije imamo li probleme, već je pravo pitanje što oni rađaju, što donose – da li spasonosno i stalno obraćenje odnosno život ili rađaju žalost i smrt.

Danas ćemo razmotriti jednu biblijsku osobu koja je imala velike probleme, velike životne poteškoće, a samim time i veliku priliku za spasonosno i stalno obraćenje koju je za razliku od Faraona, kako smo to vidjeli prošli puta, iskoristila. Ta osoba je Job. Knjiga o Jobu započinje ovako:

«Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan bojao se Boga i klonio zla. Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.» (Job 1:1-3)

U ova četiri kratka stiha saznajemo da je Job imao sve ono za čim čezne čovjek danas u srednjoeuropskom visoko razvijenom društvu.

Job je imao život - «Bijaše u zemlji Usu čovjek po imenu Job.»

Job je imao zdravlje – mogućnost da uživa u životu, 'da diše punim plućima.'

Imao je veliku i sretnu obitelj – «sedam sinova i tri kćeri.»

Imao je veliko, ogromno materijalno bogatstvo, i imao je ugled- «čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima. »

Job je imao pet velikih  stvari za kojima danas čezne moderan čovjek. Job je imao život, zdravlje, obitelj, materijalno bogatstvo i ugled. I onda su, saznajemo iz Knjige o Jobu, počeli problemi - veliki, preveliki, nerješivi problemi za Joba. U nastavku prije čitanog teksta čitamo: «Jednog dana dođu sinovi Božji da pristupe pred Jahvu, a među njima biva i Satan.»

«Jednog dana…»

Problemi uvijek dođu nenajavljeno i iznenada, te često puta u paketu. Život je nepredvidiv, i jedino sigurno u životu je to da ništa nije sigurno. Preokreti su dio naših života. Još jučer… sve je bilo dobro. Bog je dopustio i pustio na Jobov život nerješive probleme kako to jasno vidimo iz prva dva poglavlja knjige o Jobu. Job je u svega nekoliko dana izgubio sve, apsolutno sve što je posjedovao, izgubio je sve za čim danas  čezne moderan čovjek. U potresu Jobu su stradala sva njegova djeca. U tom kratkom razdoblju izgubio je sve materijalno što je imao, rekli bismo mi danas da je bankrotirao. Kroz sve to Job se razbolio od opake bolesti, odnosno izgubio je zdravlje, te je izgubio i ugled što mu je vjerojatno najteže palo.

Sjećam se jednog studenta koji je želeći ilustrirati katastrofu Jobovog života, na katedru postavio domine - jedno do druge, i onda je pročitavši prvo poglavlje šesti stih «Jednog dana» srušio prvu dominu koja je u nizu srušila sve. 

Zašto je Bog dopustio tolike probleme u život Joba koji je bio pravedan, bojao se Boga i klonio zla ?

Prvi, osnovni i najvažniji razlog zašto je Bog dopustio velike žalosti na Jobov život je SPASONOSNO I STALNO OBRAĆENJE. Kada je Job imao zdravlje, zdravu i veselu obitelj, materijalnu sigurnost i ugled nije postavljao dovoljno duboka pitanja u životu.  Job nije poznavao najvažniju istinu, istinu o sebi. Tek kada je sve, ali baš sve izgubio osim golog života, Job je počeo iskreno tražiti…

Tako na primjer u 9. poglavlju Job postavlja vrlo važno pitanje; «Kakvo čovjek ima pravo pred Bogom?», odnosno da li je Bog uopće dužan nešto nama dati, ili tko je kome zapravo dužan? Tko je grješan a tko je svet. Tko je Bog a tko je čovjek - prah i pepeo.

Poslušajmo za kraj što Job govori na kraju priče, nakon što je prošao cijelu tragediju svojega života. Evo njegovih riječi:

«Po čuvenju poznavah te dosad, ali sada te moje oči vidješe. SVE svoje riječi ja poričem i kajem se u prahu i pepelu.»

Job je prije tragedije u svom životu poznavao Boga «po čuvenju»,  onako površno, intelektualno, no nakon iskazane posebne Božje milosti i ljubavi, kroz probleme upoznaje ga osobno i intimno. Nakon svega što je očito morao proći Job je spoznao istinu o sebi, da on nije tako dobar kao što je mislio da je dobar. Job je razumio izreku: 'dao Bog da imao, pa ne imao, pa opet imao.' Job je razumio odgovor na pitanje 'Kako si? – hvala Bogu loše!'

Job je imao velike, prevelike, nerješive probleme u svojem životu koji su bili po promisli i volji Božjoj, i koji su rodili SPASONOSNO I STALNO POKAJNJE odnosno OBRAĆENJE bez kojega, poštovani slušatelji, nema spasenja. Vrata u nebu su uska ali i niska – treba se maksimalno sagnuti.

Za kraj, bit ću slobodan upitati: Kako gledamo na probleme u životu? Kao na slučajnost, kao na pokoru, karmu, ili kao na milost i ljubav, šansu koju Bog pruža. Da, ponekad boli jer Bog voli!  Isus poziva i danas:

         «Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti.»

p. Damir Pintarić