OBRAĆENJE 2.dio

Kada bi ste se mogli vratiti u prošlost i kada biste imali priliku ponovno proživjeti svoj život, što biste promijenili? Što biste učinili drugačije?

Nažalost, prošlost ne možemo vratiti, prošlost ne možemo promijeniti, prošlost je prošla.  Iako se prošlost ne može vratiti ni promijeniti, ipak u svemu tome  postoji Dobra vijest, postoji Radosna vijest, Evanđelje Isusa Krista – mi se možemo riješiti tereta prošlosti i započeti ispočetka.  

OBRAĆENJE 

Posljednja poruka posljednjeg i najvećeg starozavjetnog  proroka, Ivana Krstitelja, glasila je: 'Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!' (Mat 3:2). Prva i osnovna poruka samog Isusa Krista bila je kratka i jasna: 'Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!' (Mat 4:17). Poruka prve Crkve bila je ista. Čitam tekst propovjedan na rođendanu Crkve od strane apostola Petra, 'Obratite se! I neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti Dar Duha Svetoga' (Dj 2:38).

Poruka prve misije bila je jednaka poruci proroka, poruci samog Isusa Krista i poruci prve Crkve. Čitam iz Djela apostolskih 17. poglavlja, gdje apostol Pavao u multikulturalnoj i multireligioznoj Ateni jasno poziva;

'A sada – zatvorivši oči nad vremenima neznanja – Bog poručuje ljudima da se SVI i SVUGDJE obrate.' (Dj 17:30-31)

'Obraćenje' koje neki sa svog gledišta nazivaju vjersko iskustvo ili reformacijski obrat, događa se već više od dvije tisuće godina. 

Naravno da ima onih patvorenih, lažnih, ekonomsko-političko-interesnih obraćenja, ali je nepobitna činjenica da ima i onih pravih, istinskih i autentičnih obrata.

Obraćenje, kako smo vidjeli prošli puta, započinje propovijedanjem odnosno slušanjem svetopisamskog Evanđelja Isusa Krista. Upravo slušanje Evanđelja o Isusu Kristu, poštovani slušatelji, može osobu dovesti do vjere, do osobne vjere kojom de facto započinje obraćenje u umu, jednom preobrazbom misli i mišljenja, te zahvaćanjem emotivnog i  voljnog djela unutarnjeg čovjeka.

Obraćenje nije samo intelektualno razumijevanje biblijskih istina, to nije samo nekakav emotivni doživljaj. Pravo 'spasonosno i stalno obraćenje', kako bi to rekao apostol Pavao, je duboka i korjenita promjena, jer tko vjeruje taj i djeluje! Obraćenje je, dakle, neodvojivo od pokajanja.

Pokajanje nije omiljena tema i o njoj se vrlo rijetko javno govori, što je kobno pogrešno jer 'svi često griješimo' i jer nepogrješivosti nema. 'Semper Reformanda' ili 'Stalna Reformacija', stalna obnova, stalno vraćanje AD FONTES, na izvor, na novi početak nije moguć bez pokajanja. 

Šutjeti o pokajanju je ozbiljno pogrešno jer je 'pokajanje' esencijalni dio Evanđelja, Radosne vijesti. Bez istinskog i duboko osobnog pokajanja nema obraćenja, a bez obraćenja nema spasenja a bez spasenja nema ni izvornog biblijskog kršćanstva. Hoće li Europa prepoznati svoju dušu, hoće li Europa prepoznati svoje korijene ovisi upravo o našoj temi -  o obraćenju i pokajanju. 

Što je zapravo pokajanje i kako ono započinje?

Bilo da studirate temu pokajanja kroz Stari ili Novi zavjet, uvijek ćete pronaći slijedeće sadržaje pravog i istinskog pokajanja. To su:  osobna spoznaja i duboko žaljenje zbog grijeha, priznanje, traženje i prihvaćanje oproštenja od grijeha i okretanje od grijeha.

Zbog ograničenog vremena, usredotočit ćemo se samo na prvu točku u kojoj  sve počinje ili u kojoj sve stoji, a to je:

Osobna spoznaja grijeha 

Izraelski kralj David, njegov grijeh s Bat Šebom i njegovo pokajanje, svetopisamski je klasični, školski primjer jednog stvarnog i autentičnog pokajanja kojeg Bog nije prezreo. 

Kada je bio na vrhuncu svoje moći i slave, kako to obično biva, Izraelski kralj David pao je u grijeh. Pismo nam govori da je David, citiram; 'jednoga dana, predvečer, ustao da prošeta po krovu svoje palače. OPAZIO je s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izrazito lijepa. David se PROPITAO za tu ženu i saznao da je to Bat-Šeba žena Urije Hetita. POSLAO je glasnike po nju i na kraju LEGAO sa njom', kraj citata (2.sam 11:2-5).

Da problem bude veći, žena je tom (ne)prilikom zatrudnjela i stvar se zakomplicirala. David pada dublje u grijeh i pokušava spletkama riješiti problem. On pokušava Uriju Hetita, supruga Bat Šebe i jednog od svojih najvjernijih vojnika, vratiti s bojišta kući kako bi krivnja za trudnoću spala na njega. David u toj svojoj namjeri ne uspijeva jer je Urija vjeran kralju i kao njegov osobni čuvar, koji je spreman dati život za kralja, odbija napustiti položaj.

Nažalost, nakon tog pokušaja David ide još dalje i pada još dublje.

David, vjerojatno preko svojih obavještajnih službi, dostavlja pismo generalu Joabu slijedećeg sadržaja, citat:

'Postavite Uriju Hetita naprijed, gdje je najžešći boj, pa uzmaknite iza njega; nek bude pogođen i nek pogine!', kraj citata (2.Sam 11:14-15).

Pored toga što je u svemu ovome sagriješio protiv Boga, David je sagriješio i protiv čovjeka. On je prekršio svih pet zapovijedi koje govore o odnosu čovjeka i čovjeka. Prekršio je 10. zapovijed koja glasi: 'Ne poželi!'. Prekršio je 9. zapovijed koja glasi: 'Ne svjedoči lažno!'. Prekršio je i 8.zapovijed: 'Ne ukradi!'. David je ukrao, uzeo ono što mu ne pripada, uzeo je ono što pripada Uriji Hetitu. David je jasno prekršio i 7. zapovijed koja glasi: 'Ne učini preljuba!', 6.: 'Ne ubij!, kao i 5.zapovijed: 'Poštuj oca i majku'.  David je sagriješio i povrijedio: svoje roditelje, Bat-Šebine roditelje i roditelje Urije Hetita.

Kao kralj Izraela, David je znao Dekalog napamet i on je dobro znao da je sagriješio protiv Boga i protiv čovjeka, on je bio svjestan da je učinio: 'ono što je zlo u Jahvini očima' (2.Sam 11:27), ali David se nije kajao. 

David je znao da je prekršio Božji Zakon, ali David  nije SPOZNAO  svoj grijeh. David je znao da je sagriješio, ali David nije SPOZNAO svoj grijeh.

David je racionalizirao svoje postupke, a krivnju je pokušao potisnuti, no to mu nije uspjelo kako to jasno saznajemo iz 32. Psalma kojeg je napisao u to vrijeme. Evo njegovih riječi, citat:

'Prešutjet sam htio, al kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila ko za ljetnih žega',  kraj citata (Ps 32:3-5).

Kako započinje pokajanje?

Pokajanje započinje s Božjim djelovanjem, pokajanje započinje s Božjom milosti. Augustin je dobro rekao 'da je najveća milost kada ti Bog pokaže na tvoj grijeh!'. Da, poštovani slušatelji, ni kajati se ne možemo bez aktivnog djelovanja Božje milosti.

U svojoj ljubavi Bog Davidu šalje Duha Božjega koji ga silno pritišće i koji mu IZNUTRA svjedoči o potrebi pokajanja, te mu šalje i Božju Riječ, proroka Natana koji mu IZVANA govori o istome, o potrebi pokajanja. Vjerujem da svi toliko poznajemo Sveto Pismo da znamo da je nakon ispričane priče, prorok Natan jasno suočio Davida rekavši mu: 'Ti si taj čovjek!'  (2.Sam 12:7).

Nakon tog unutarnjeg i vanjskog pritiska Božje svetosti, Božja milost je Davida dovela do pokajanja.  David je: osobno spoznao svoj grijeh, grijeh zbog kojeg je duboko žalio, kojeg je na kraju priznao, tražio i prihvatio oproštenje i od kojeg se okrenuo. 

David se riješio enormnog tereta prošlosti, doživio oproštenje i zadobio novi početak. Evo njegovih riječi za kraj s početka spomenutog, 32. Psalma:

'Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin prekriven! Blago čovjeku kome Bog ne ubraja krivnju i u čijem duhu nema prijevare! (Ps 32:1-2)

p. Damir Pintarić

© 2003-2018.  Sva prava pridržana.