Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Marija iz Pisma / Marija iz Tradicije

Poruka je emitirana: 6.8.2017.

Marija iz Pisma / Marija iz Tracicije

Danas ćemo odgovoriti  na jedno od vaših najčešće postavljenih pitanja a to je pitanje o Mariji – majci Gospodina Isusa Krista. Jednom prilikom prišla mi je jedna stara gospođa i rekla kako redovito sluša naše emisije i kako joj to pomaže u životu te dodala; 'Puno govorite iz Biblije o Isusu Kristu a malo o Mariji.'

Što evanđeoski kršćani vjeruju o Mariji? Je li istina da se oni ne mole Mariji i ne štuju Mariju? Odakle tolika razlika na području 'Mariologije' između kršćanskih crkava?

Kako bismo valjano odgovorili na ova vaša pitanja, vrlo je važno odgovoriti na pitanje autoriteta vjere. Kod Rimokatoličke crkve autoritet vjere je crkva sama, odnosno autoritet vjere kod Rimokatoličke crkve je tzv. crkveno učiteljstvo ili živi magisterij, koji uključuje  Sveto pismo ili Bibliju i dodaje crkvenu Predaju odnosno Tradiciju, dok je u evanđeosko-protestantskim crkvama autoritet vjere i prakse Samo Pismo ili, kako su to reformatori govorili i naglašavali,  SOLA SCRIPTURA.

Poslušajmo prvo što Biblija sama, Sveto pismo odnosno Božja Riječ govori o Mariji – majci Gospodina Isusa Krista.

Biblija ne govori mnogo o Mariji. U čitavome Novom zavjetu, Marija se spominje 19 x. U čitavome Novom zavjetu zapisano je tek  nekoliko kratkih rečenica koje  je Marija izgovorila. Najpoznatije njezine riječi u Svetome Pismu zapisane su u Luki 2. poglavlju, u tzv. Hvalospjevu Marijinu u kojem ona slavi svoga Gospodina i svoga Spasitelja. Čitam evanđelje po Luki 2:46-49;

'Slavi duša moja Gospodina, duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto….'

Marija, o kojoj govori NZ,  primjer je i žene i majke koju će doista 'svi naraštaji  blaženom zvati'. 

Kada se prouči njezin, u Bibliji šturo opisan život, dolazi se do zaključka kako je Marija bila vrsna žena i jedinstven primjer žene po Božjem srcu. 

Kada je Bog odlučio postati čovjekom, kada je Bog odlučio postati kao jedan od nas, kada  je Bog odlučio doći u naš svijet kako bi pokazao put i izlaz , On odabire mladu djevojku, Hebrejku Mariju da postane službenica Božja.

Sama činjenice da se Marija, majka našeg Gospodina Isusa Krista, u Novom Zavjetu spominje samo 19x, i činjenica da Duh Sveti zapisuje svega nekoliko njenih kratkih rečenica, govore nam i opisuju Mariju kao vrsnu ženu, kao ženu koja je  primjer – SKROVITOSTI I PONIZNOSTI.

Marija je ostala u skrovitosti. Posljednji puta u NZ-u spominje se u Djelima 1:14, gdje je spomenuta na molitvi zajedno s apostolima i polu braćom od Gospodina. 

Nakon Dj 1:14, nastaje potpuna biblijska tišina što se tiče Marije. 

Nakon Dj 1:14, Marija se ne  spominje ni u jednoj poslanici, niti u jednome jedinom  stihu od svih NZ –ih poslanica, bilo apostola Pavla, apostola Petra, apostola Ivana, Jakova ili Jude.

Marija, o kojoj govori Novi Zavjet, doista je ostala u skrovitosti. 

Odakle onda dolazi toliko snažan kult štovanja Marije? 

U Hrvatskoj je svaka deseta župa posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Milijuni hodočasnika posjećuju Mariju Bistricu, Sinj, Trsat, Aljmaš, Međugorje, Remete, Krasno, Pećno, kako bi se pomolili i poklonili Majci Božjoj Bistričkoj, Sinjskoj, Trsatskoj, Međugorskoj, Remetskoj, Krasnoj, Žumberačkoj, Gospi od kamenitih vrata, Gospi od brze pomoći i tako dalje.

U narodu Marija je poznata kao Kraljica Hrvata, Kraljica mira, Odvjetnica, Pomoćnica, Su-otkupiteljica, Majka Božja, Majka crkve, Majka milosti, Kraljica neba i zemlje…

Na osnovu Svetoga Pisma doista je nemoguće doći do spomenutih naslova. Rene Laurentin, jedan od najpoznatijih Rimokatoličkih mariologa, sam je o tome u knjizi 'Pogledajte prije nego potpišete' zapisao ovako:

'Ovi naslovi su dvosmisleni, razlog za zbunjenost vjernika i za sablazan protestantima… Mnogi su se teolozi snažno oprli naslovu 'Suotkupiteljice' za Mariju jer se čini da je stavlja na istu razinu s Kristom… Ovaj nedostatak ravnoteže i pretjerivanja s punim pravom šokira protestante'. (R.Laurentin. Pogledajte prije nego potpišete, Sarajevo 1996/97. str. 247-249)

Štovanje Marije ne dolazi iz Biblije i Svetoga Pisma već dolazi iz naroda. Korijeni Mariologije su mitsko-psihološke a ne biblijsko teološke naravi.

Prije kršćanstva gotovo svi narodi, na svim kontinentima štuju majku s djetetom.  

Kod Kineza ona se naziva 'Šingma' ili 'Sveta Majka', kod Germana ona je 'Herta' ili 'Majka s djetetom u rukama', kod Skandinavaca  je 'Disa', kod Etrušćana 'Nutria', kod Indijaca 'Indrani'. U Grčkoj nailazimo na opće poznatu 'Afroditu' ili 'Efešku Dijanu' koju je štovala cijela Azija i svekoliki svijet, i s kojom je Pavao očito imao velikih 'problema'. U Aziji nalazimo 'Kibelu', dok je u Egiptu štovana 'Izida'. 


Iako je štovanje, hyperdulia,  Marije bilo među narodom prisutno u ranoj povijesti Crkve, Crkva je isto počela službeno apsorbirati tek u petom stoljeću.

Na petom općem saboru u Konstantinu, 553. godine, Marija je nazvana 'trajnom djevicom'. Otprilike sto godina kasnije, 649.godine, Lateranski sinod je naglasio da je 'Marija bila djevica prije, za vrijeme i nakon Isusovog rođenja' (Ott, Temelji katoličke dogme, 203).

Tradicija o trajnom Marijinom djevičanstvu koja se temelji na Predaji, filozofiji te učenju Tome Akvinskog, proturječna je s evanđeljima koja jasno izvještavaju da je Isus imao braću i sestre. Čitam evanđelje po Mateju 13:54-56

'Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Šimun, Joisp i Juda? Zar se njegove sestre ne nalze među nama?

Marija je začela kao djevica po Duhu Svetome, ali Marija nije ostala djevica.

Slijedeća doktrina u toj stoljetnoj evoluciji Mariologije koja je dovela do 'marijanizacije' kršćanstva je doktrina o 'bezgrešnom začeću',  koja se pojavljuje tek 1854. godine. Papa Pio IX u spisu Ineffabilis Deus povrđuje da je Marija:

'u trenutku svoga začeća… očuvana od svake ljage istočnoga grijeha i da nikad nije sagriješila'.  [John A. Hardon, Katolički katekizam [The  Catholic Catechism] (Garden City, NY.: Doubleday & Company, Inc., 1975.): 156, 158]. 

Nažalost i ova se doktrina proturječno sudara sa Svetim Pismom koje jasno dijagnosticira da 'su svi sagriješili i lišeni su slave Božje' (Rim 3:23). Ovo 'svi' uključuje i Mariju majku Gospodina Isusa Krista, konačno, sama Marija u Luki 2. poglavlju hvali i slavi svoga Spasitelja: 'Slavi duša moja Gospodina, duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome…'

Nakon što je u 5. stoljeću nazvana 'vazda djevica' i nakon što je 1854. prozvana 'bezgrešnom djevicom', u 20. stoljeću, II Vatikanski sabor proglašava je Suotkupiteljicom i Suposrednicoma. Ne tako daleke 1950. godine, papa Pio XII u dogmi izjavljuje da je Marija "nakon svoga života na zemlji, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu,' kada postaje kraljicom neba i zemlje.    [Papa Pio XII., Munificentissumus Deus, AAS 42 (1950):660].

Što reći za zaključak u vremenu ekumenskog dijaloga? Ne želeći povrijediti nikoga ipak treba, istine radi jasno reći, da Sveto Pismo, Biblija između vječne Riječi, utjelovljene Riječi i pisane Riječi stavlja znak jednakosti. Udaljavanjem od pisane Riječi, udaljavamo se od utjelovljene Riječi, udaljavanjem od pisane Riječi udaljavamo se od vječne Riječi. 


Pismo je jasno. Postoji samo jedan Bog, samo jedan savršeni Posrednik, samo jedan bezgrešan Otkupitelj i samo jedan Kralj kraljeva. Pavao je to u 1. poslanici Timoteju zapisao ovako:

'…Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do potpune spoznaje istine. Jer jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju… blaženi i jedini Vrhovnik, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji je jedini besmrtan… Njemu čast i vječna vlast.'   1.Tim 2:5-6; 6:15-16

Milost s vama i do slušanja.

mr.sc. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' 

© 2003. -2017. Sva prava pridržana.