Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Kako je Bog to mogao dopustiti?

Poruka je emitirana: 11.2.2018.

Kako je Bog to mogao dopustiti?


Ako je Bog suveren i svemoguć, sveprisutan, uvijek prisutan i sveznajući Bog, ako je On dobar, ako je On ljubav kako vi to kršćani lijepo znate propovijedati, zašto Bog dopušta i zašto ne spriječi nepravdu, patnju, bol, gubitak i na kraju krajeva smrt? Zašto stihovi 90. Psalma (90:10) tako istinito odjekuju kada govore:


'Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavnost; jer prolaze brzo i mi letimo odavde.'


Zašto tako grubo i tako brutalno realistički zvuče stihovi pjesme koje nerijetko slušamo na sprovodu: 'Tak malo dobrega v životu tu se najde.'? 

Zašto, zašto, zašto? Mnogo pitanja i mnogo različitih odgovora.

Tzv. 'Zapadna povratna teologija', koja ima uporište u Zakonu sjetve i žetve, u svemu traži smisao, logiku, paralelu, odnos uzrok – posljedica. Naše zapadno razmišljanje temelji se na logici, paraleli. Poslušnost jednako blagoslov, a neposlušnost jednako prokletstvo.

Svakako da za takav odgovor možemo pronaći konkretna uporišta i u Starome i u Novome zavjetu, ali ruku na srce, taj odgovor ponekad nije dovoljan i to iz razloga što je život često puta nelogičan i besmislen i ponekad ne možemo povući nikakvu smislenu i logičnu paralelu.

Ako je to tako jednostavno, ako u svemu postoji i mora postojati smisao, logika, paralela i odnos uzrok – posljedica, 'zašto se onda loše stvari događaju dobrim ljudima?' i 'zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?'

Nezadovoljni s ponuđenim odgovorom zapada, sve više ljudi danas pokušava pronaći odgovore na pitanja i pojavu nepravde, patnje, boli, gubitka u istočnjačkoj karmi. 'Nemoj se brinuti, pronađi mir, nauči disati, pronađi ravnotežu, pronađi unutarnji sklad, oslobodi pozitivnu energiju. Nemoj razbijati glavu s tim teškim pitanjima za koja ne postoje odgovori... Stvar je jako jednostavna', kažu oni, 'kad činiš dobro stvaraš dobru karmu, kad činiš loše stvaraš lošu karmu. Jednostavno to tako prihvati i nemoj brinuti, jer nakon smrti ide reinkarnacija i nova runda. Ako ne uspiješ u ovom životu možda ćeš u drugom. Umiri se i živi uravnoteženo.'

Za mene je i prvi i drugi ponuđeni odgovor nezadovoljavajući i neponudljiv u realnim životnim situacijama, u situacijama kada se stvarno dogodi nepravda, patnja, bol, gubitak i smrt.

Kada vam u ured dođu uplakani, neispavani i iscrpljeni stvarno vjerni roditelji, stvarno vjernih roditelja, oni koji su ako hoćete generacijama gomilali dobru karmu, s informacijom da su u prometnoj nesreći izgubili sina jedinca kojeg su svi voljeli jer je bio dobar, kako da im ponudim smislen i logičan odgovor Zakona sjetve i žetve ili kako da im jednostavno kažem 'To vam je loša karma.'


Zašto Bog to dopušta? Kako je Bog to mogao dopustiti?


Na naša učestalo postavljena pitanja o nepravdi, patnji, boli, gubitku i smrti Bog daje neočekivan, nelogičan i za mnoge potpuno besmislen odgovor. Poslušajmo kako Bog odgovara na naša pitanja.

'Tada jedan od Dvanaestorice, imenom Juda Iskariotski, ode glavarima svećeničkim te im reče: Što ćete mi dati, pa da vam ga izdam? Oni mu polože trideset srebrenika.' (Mat 26:14-15)

Kako je Bog to mogao dopustiti? Isus je pozvao Judu, poučavao ga, brinuo se o njemu, iskazao mu nevjerojatno povjerenje. Naime, svi znamo da je Juda bio blagajnik i brinuo o financijama. Isus je Judi iskazao ljubav do vrhunca, a Juda ga je izdao i to poljupcem. Kako je Bog to mogao dopustiti? Zašto je Bog dopustio slijedeće:

'U to doba skupe se na vijećanje glavari svećenički i starješine narodne u palači velikog svećenika imenom Kaife, gdje zaključe uhvatiti Isusa na prijevaru i ubiti ga.' (Mat 26:3-4)

Gdje je bio Bog kada su Njegovom sinu, jedincu kojeg je ljubio, religiozni ljudi citiram ponovno: 'pljuvali u lice i udarali ga pesnicama?' (Mat 26:67)

Kao i zašto je Bog dopustio da rimski vojnici oko Njega sakupe cijelu četu i da: 'ga svukoše i ogrnuše skrletnom kabanicom, da spletu krunu od trnja i da mu u desnicu stave trsku. Poklecali su pred njim i izrugivali mu se govoreći: Zdravo kralju Židovski! I dok su pljuvali u Njega, uzimali su trsku i njome ga udarali po glavi. Pošto mu se izrugaše, skinuše s Njega kabanicu i obukoše mu Njegove haljine te ga odvedoše da ga razapnu. '


Kako je Bog to mogao dopustiti?


Gdje je bio Bog kada je od 12 do 15 sati nastala tama po svoj zemlji i kada se u toj potpunoj tami začuo glasan vapaj: 'Eli, Eli! Lema sabakhtani!' – 'Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?'

Na pitanje zašto nepravda, patnja, bol, gubitak i na kraju smrt Bog nije odgovorio na način da je organizirao ekumensko teološki simpozij na temu porijekla zla. Ne, Bog je postao čovjekom, utjelovio se, postao poput jednoga od nas.

Bog se ne nalazi u dalekom svijetu teologije i filozofije, Bog nije daleko, Bog je tu, Bog je blizu. On je živio i proživio ljudski život 'od zipke do križa', 'od kolijevke do groba'. Isus je iskusio što znači kad vam najbliži ne vjeruju, kad vas najbliži izdaju. 

On je iskusio nepravdu i On doista zna što je patnja, bol, gubitak. Konačno On zna što je to fizička smrt. On s autoritetom i integritetom može reći ljudima: 'Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi k Ocu osim k meni.'

Čitajući sve ovo možda mislite pa sve je to ok, sve je to u redu. Isus je stvarno bio žrtva, janje bez mane koje je montiranim procesom osuđen, maksimalno ponižen i brutalno ubijen na križu Golgote, ali kakve to veze ima sa mnom, s mojim životom, s mojom situacijom, s mojim gubitkom, s mojom patnjom, s mojom smrću? Što meni znači, što meni pomaže što je tamo neki Galilejac nevin patio i umro krajnje brutalnom smrću prije 2000 godina na križu Golgote?

Nakon 27. poglavlja Evanđelja po Mateju, iz kojeg smo čitali i na osnovu čega smo se pitali, kako je Bog to mogao dopustiti, dolazi Matej 28. poglavlje koje govori o praznom grobu, o uskrsnuću Isusa Krista.

Isus je nakon savršenog života bio brutalno ubijen razapinjanjem na križ na kojem je i umro. Bio je položen u hladan i tamni grob iz kojeg je treći dan uskrsnuo.

Uskrs, uskrsnuće baca jedno potpuno drugačije svijetlo na križ, na nepravdu, patnju, bol, gubitak i smrt i to je ta Božja paralela koju mi ne možemo u potpunosti razumjeti niti povući do onoga Dana.

Uskrsnuće dokazuje da je Isus bio ono što je tvrdio za sebe, Bog u tijelu. Bog na križu, Bog koji pati, Bog koji je tu, Bog koji suosjeća. , Bog je patio zbog nas, Bog je patio za nas, a ponekad On pati s nama.

Isus nije ostao na križu, Isus nije ostao u grobu. On je slavno uskrsnuo, On je živ, sveprisutan, uvijek prisutan, sveznajući i svemogući Bog koji ti može pomoći, koji te u tvoj boli, patnji, gubitku, nepravdi pa i fizičkoj smrti može uzeti za ruku i provesti do konačnog cilja vjere, a to je nebesko stanje i susret s Onim koji tvrdi, da je on taj put kojim treba ići, da je on ta istina koju treba vjerovati i da je on taj život koji treba živjeti.

Možda ne razumiješ što se događa, nema smisla, nema logike, ne može se povući nekakva paralela. Pogledaj na križ, na tu ljubav raspetu, poslušaj i odazovi se na Njegov poziv:


"Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj, mir, odmor svojim dušama, jer jaram je moj sladak a breme je moje lako" (Mat 11:28-30).


Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec.

© 2003. - 2018. Sva prava pridržana.