Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: Izgubljeni mlađi sin

Poruka je emitirana: 6.5.2018.

IZGUBLJENI MLAĐI SIN


Tekst koji sam izabrao za današnju emisiju je vrlo vjerojatno najpoznatiji i najčitaniji biblijski tekst, a to je poznata Isusova usporedba o izgubljenom pa pronađenom sinu iz Evanđelja po Luki 15. poglavlja. 15. poglavlje Evanđelja po Luki govori o izgubljenosti čovjeka i čovječanstva  te istovremeno govori o Božjoj potrazi za čovjekom i čovječanstvom. Ako tko Bog Biblije je on je Bog koji traži čovjeka, On je Bog koji ljubi čovjeka, On je Bog koji želi spasiti čovjeka.

Od trenutka kada je čovjek okrenuo leđa Bogu, od trenutka kada je čovjek sagriješio i sakrio se u žbunje Bog je započeo potragu. Od trenutka pada Bog uporno zove i zabrinuto pita: 'Adame gdje si?'

 Poslušajmo tekst, usporedbu  o izgubljenom pa pronađenom sinu. Lk 15:11-24:

 

Neki čovjek imao dva sina. Mlađi od njih reče ocu: ‘Oče, daj mi dio baštine koji mi pripada!’ Otac im podijeli imanje. Poslije nekoliko dana mlađi sin skupi sve svoje te krene u daleku zemlju i ondje razasu svoje imanje provodeći život razvratno. Kad potroši sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji, te on poče oskudijevati. Tada ode u najam nekom čovjeku u onoj zemlji, a taj ga posla na polje da čuva svinje. Uzalud je čeznuo da bar jednom napuni trbuh ljuskama od mahuna što su ga jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Tada dođe k sebi i reče: ‘Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću ocu svome i reći: Oče sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ Diže se i krenu svom ocu.

Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin mu reče: ‘Oče sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom…!’ Tada otac reče svojim slugama: ‘Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.’ I počnu se veseliti, kraj navoda.

                                                                   

Razmotrimo pročitani tekst razmatrajući srce mlađega sina. Na početku usporedbe mladić je imao:

 

1. BUNTOVNO SRCE     'Daj mi dio baštine koje mi pripada!'  


Prema židovskom Zakonu baština je djetetu mogla pripasti tek nakon fizičke smrti roditelja. U ovoj gotovo naredbi ocu: 'Daj mi dio baštine!' ne vidimo samo nedostatak poštovanja i nedostatak zahvalnost prema ocu već vidimo nevjerojatan ponos i bunt. Drugim riječima mladiće je rekao: 'Ne želim više biti pod tvojim autoritetom!' 'Ne želim više slušati tvoje naredbe i tvoja objašnjenja!' 'Sit sam tebe i tvojih uputa!' 'Ne trebaš mi ni ti, ni sinagoga, ni Pismo, ni Bog - umoran sam od sviju... Daj mi moj dio i ja odlazim! Želim biti slobodan!'

 Koliko je srce ovog mladića bilo buntovno govori nam dio teksta koji kaže da je mladić otišao u 'daleku zemlju.' Nije otišao u drugu ulicu ili u drugo naselje, nije otišao ni u drugi dio Izraela, otišao je daleko, što dalje u daleku zemlju.

 Gotovo je nevjerojatno, zapanjujuće i zastrašujuće kako daleko je čovjek spreman otići u svojoj pobuni protiv Boga. Gdje su granice čovjekove 'slobode' u istraživačko znanstvenom, moralno socijalnom i religijskom smislu? Gdje su granice ljudske pobune i idolopoklonstva? 

 Nadalje iz usporedbe saznajemo da je mladićevo BUNTOVNO srce postalo:

 

2. ISPRAZNO SRCE, PRAZNO SRCE  'Kad potroši sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji, te on poče                                                                                                                  oskudijevati.'

 

Mudri Salomon, sin kralja Davida, u jednom trenutku svoga života postao je sličan mlađem sinu iz usporedbe. Salomon je odrastao uz Davida koji je bio vjeran i Bogu predan čovjek. U Davidovoj kući čitala se Tora, molilo se, odlazilo u hram. U Davidovoj kući slavio se Bog i živjelo se za Božju slavu. U jednom djelu svoga života Salomon je htio promjene i rekao slijedeće:

'Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža...' Salomon je kušao, vidio i probao.

Salomon je otišao, udaljio se od Boga i pokušao pronaći sebe, život, puninu života bez Boga, baš poput mladića, u materijalizmu i hedonizmu. Na kraju analizirajući svoj skupi izlet Salomon zaključuje: 'Ispraznost nad ispraznošću sve je ispraznost!'

Buntovno srce hoćeš nećeš postaje prazno srce. Život bez Boga ne moguće je ispuniti, nemoguće ga je osmisliti, jer nema smisla unašati smisao u nešto što samo po sebi nema smisla. 'Ispraznost nad ispraznošću sve je ispraznost!'

 Buntovno srce postaje prazno srce i više od toga, BUNTOVNO, PRAZNO SRCE postaje ludo srce. Kaže sam Gospodin da je mladić, nakon što je dodirnuo dno dna, došao k sebi; 'Tada dođe k sebi!', što znači da nije bio pri sebi. Zbog pobune protiv oca mladić je izgubio RAZUM.

Policija, pravosuđe i svi ostali koji se borimo protiv zla uviđamo da iza ludosti ljudskih najčešće stoji besmisao, ispraznost i ludost ljudska.

 Pored razuma mladić je izgubio i INTEGRITET. 'Gdje sam bio, s kim sam pio, kog sam ljubio, svi znaju bolje nego ja!' Ljudi ga više nisu doživljavali, ljudi ga više nisu ni pozdravljali, postao je nitko i ništa, rugalica svakidašnja. Pobunom i bijegom od oca mladić je izgubio razum, integritet, dostojanstvo i izgubio je IDENTITET.

Mladić je bio hebrej, sin uglednog čovjeka koji je imao sluge i sluškinje. Prema Levitskom Zakonu svinja je bila nečista životinja i mladić do pobune i bijega od oca nikada nije dodirnuo svinju, vjerojatno nikada nije ni vidio svinju, a sada boravi sa svinjama, i ne dobiva za hranu ni ono što dobivaju svinje. Srozao se do samoga dna.

Upravo tu, na dnu, došao je k sebi i rekao: ‘Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću ocu svome i reći: Oče sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ Diže se i krenu svom ocu.'

Mladić je imao: BUNTOVNO SRCE, ISPRAZNO SRCE ali imao je i:



 

3. POKAJNIČKO SRCE



Pokajanje, poštovani slušatelji, je ključ i jedini put povratka k Bogu koji ljubi čovjeka, koji traži čovjeka i koji čeka čovjeka. Čitamo da ga je otac 'opazio dok je još bio daleko,' što znači da ga je čekao. Vjerojatno ga je prepoznao po hodu, poletio mu u susret, sažalio se, pao mu oko vrata, izljubio ga te mu pripremio bogati doček.

 

Tada otac reče svojim slugama: ‘Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.’ I počnu se veseliti.

 

Kada se dogodio susret? Kada je BUNTOVNO, ISPRAZNO SRCE postalo srce PUNO RADOSTI? Kada se događa susret između Boga i čovjeka?  

Susret se dogodio nakon SPOZANJE svojeg stanja: 'Tada dođe k sebi!' Gdje je dno za koga osobno je i relativnje pitanje ali bez spoznaje praznine i ispraznosti nema povratka i nema susreta. Susret s Bogom događa se nakon spoznaje i nakon PRIZNANJA: 'Oče sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’

Izgubljeno, buntovno, isprazno srce postaje srce puno radosti nakon SPOZNAJE, PRIZNANJA i nakon ODLUKE. Izgubljen pa pronađe sin nije samo došao k sebi i rekao: 'Ustat ću i poći ocu svome', On je ustao i pošao.'


p. Damir Pintarić



© 2018. Sva prava pridržana.