Križ – simbol ili stvarnost?

Odgovorimo na postavljenu dilemu trilemom apostola Pavla. Pišući pismo crkvi u grad Korint, Pavao piše da križ za neke ljude može biti ludost, za neke sablazan, a za neke sila Božja i mudrost Božja za spasenje. 1.Kor 1:22-24:

'I dok Židovi zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost, mi propovijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane – i Židove i Grke – Krista, Božju silu i Božju mudrost.'.  

Zašto je križ za neke ljude ludost?

Kada je apostol Pavao došao u Grčku, u grad Korint, tamo negdje 50 godine poslije Krista, Grčka se, nećete vjerovati, nalazila u velikim problemima. Problemima nešto drugačije prirode nego je to danas, ali u velikim problemima. Korint je bio općepoznati  'grad znanja' i Grci su bili poznati po tome što su rješenja za svoje probleme tražili u znanju, misli, obrazovanju, razmišljanju i filozofiji. Grci su rješenja za svoje probleme tražili u ekspertizi. Dolazi im apostol Pavao s tvrdnjom, da se rješenje ljudskih problema nalazi u Isusu Kristu i na križu. Pojednostavljeno rečeno, Pavao im zapravo piše: 'Kaži mi koji je tvoj problem a ja ću ti pokazati rješenje na križu.' Kada su Grci to čuli oni su rekli; 'Pa to je ludost, to je prepojednostavljeno! Kako križ može biti rješenje za moj život, moj brak, moju obitelj i moje društvo? Pa to je ludost!' 

Govor o križu ludost je zbog svoje jednostavnosti,  a sablazan zbog svoje brutalnosti. Da bismo razumjeli brutalnost križa, odnosno, zašto je za Grke križ ludost a za Židove sablazan, moramo razumjeti povijest razapinjanja i povijest križa. Križ dolazi od barbara!

Medo-perzijske vlasti preuzele su razapinjanje od barbara te su koristile razapinjanje za kažnjavanje najgorih zločinaca i neprijatelja. Iz povijesti pouzdano znamo da je kralj Darije, nakon pobjede nad babiloncima, dao javno razapeti čak 3000 babilonaca.

Grci su također koristili razapinjanje kao najokrutniji način mučenja i ubijanja svojih neprijatelja. Tako npr., kada su se pred naletom Aleksandra Velikog stanovnici Tira povukli na jedan manji otok, osjećajući se sigurnima isprovocirali su Aleksandra slijedećim porukama: 'Ništa nam ne možeš i ništa ti nećemo dati'. Grci su ipak uspjeli doći na otok, te su razjareni razapeli 2000 preživjelih.

Rimljani su masovno koristili razapinjanje za zastrašivanje i kažnjavanje najgorih zločinaca, kriminalaca i ubojica. Koliko je razapinjanje na križ bilo poražavajuće i ponižavajuće govori Rimski zakon koji nije dozvolio razapinjanje Rimskog građanina. Rimski građanin mogao je biti razapet jedino zbog veleizdaje. U raspravi u Senatu o razapinjanju Rimskog građanina, Ciceron je rekao slijedeće:

'Raspeće je najokrutnija i najodvratnija kazna ... svezati rimskog državljanina je kriminal, izbičevati ga je odvratnost, ubiti ga je čin ubojstva, razapeti ga  - Što? nema prikladne riječi kojom bi se opisalo takvo užasno djelo.' (Cicero, Against Verres II.v.64, para.165)

Prije samog razapinjanja, rimljani bi osuđenog obavezno ismijavali i ponižavali i to na način da bi: osuđenog skinuli do gola, pljuvali i bičevali. Na vrh križa obavezno bi se stavio natpis sa osudom, koju je osuđeni zajedno s križem morao nositi do mjesta raspeća. Na samom mjestu raspeća osuđeni je bio prikovan, pričvršćen na križ dolje na zemlji.

Nakon toga na križ bi se vezali tri konopi. Dva na krakove križa a jedan u središte, te bi raspetoga polako podignuli. Osuđeni je na križu morao ostati visjeti do nastupanja fizičke smrti, a ponekad je ostao na križu i danima nakon smrti kao hrana pticama. Iako su znali za brutalna djela koju je osuđeni počinio, rimski vojnicu su nerijetko iz samilosti, raspetom slomili obije noge kako bi gušenjem ubrzali smrt.

Rimljani su masovno koristili razapinjanje za zastrašivanje i za kažnjavanje najgorih zločinaca, kriminalaca, ubojica i pobunjenika, kako po cijelom Rimskom carstvu tako i u Izraelu. U Kristovo vrijeme bilo je toliko pogubljenja razapinjanjem da povjesničari pišu o problemu nedostatka drva i vremena za izradu križeva. U 30-tak godina bilo je obavljeno više od 30 000 egzekucija razapinjanjem.

Nakon pobune Izraelaca 70 godine, Aleksandar Euzebije 100. godine piše o tome, da je general Tit dao razapeti 800 farizeja ispred očiju njihovih žena i djece. Taj događaj je ostavio upečatljivo sliku u židovskom umu o križu – SABLAZAN!

'… mi propovijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane – i Židove i Grke – Krista Božju silu i Božju mudrost!

Gotovo kroz cijelu povijest čovječanstva, u Kristovo vrijeme i danas nailazimo na mnoge križeve. Ako se krećete po Međimurju i promatrate oko sebe s ciljem da pronađete križ, biti ćete iznenađeni koliko je križ prisutan. Križ je nezaobilazan. Kroz cijelu povijest čovječanstva, u Kristovo vrijeme i danas nailazimo na mnoge križeve. no, JEDAN KRIŽ BIO JE POSEBAN! JEDAN KRIŽ JE NEUSPOREDIV! 

Poseban i neusporediv jer je na njemu bio pogubljen KRALJ ŽIDOVA!

Poseban i neusporediv jer je na njemu bio pogubljen MESIJA!

Poseban i neusprediv jer je na njemu bio razapet SIN BOŽJI!

Kristov križ je poseban i neusporediv jer je na njemu bio razapet BOG! Vidite, poštovani slušatelji, tu moramo stati.

Kako je Isus umro na križu važno je pitanje jer govori o ozbiljnosti problema. Grijeh je najozbiljniji čovjekov problem i generator svih drugih problema. Upravo brutalnost križa govori o tome koliko je grijeh ozbiljan problem u Božjim očima i što Bog misli o grijehu.

Tko je umro također je važno pitanje jer govori o Božjoj ljubavi, o tome koliko Bog ljubi grešnog čovjeka, koliko je Bog daleko bio spreman otići za čovjeka, i koju je cijenu bio spreman platiti za njegovo spasenje. Kršćani imaju znak i dokaz Božje ljubavi a to je križ. Bog nije samo rekao volim vas, već je svoju ljubav pokazao i dokazao na križu Golgote.

Kako je umro, Tko je umro i za kraj zašto je umro? Poslušajmo riječi samog Isusa Krista:

'Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti PODIGNUT SIN ČOVJEČJI, da svatko tko vjeruje u Njega ima život vječni. Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.'

Vjeruješ li ovo? Je li je križ za tebe ludost, sablazan ili sila?

p. Damir Pintarić