Sola Gratia - radio e-misij@ Baptističke crkve Čakovec

Vrijeme emitiranja: subotom u 9:30 sati, 'Radio 1' (105,6 MHz), 'Radio Pitomi' (93,5 MHz)

Naziv poruke: AMAIZING GRACE -John Newton

Poruka je emitirana: 19.5.2019.

AMAIZING GRACE

Jedna od, ako ne i najpoznatija kršćanska himna koja se pjeva po svim crkvama je Amaizng grace ili Čudesna milost.  Vjerujem da ste čuli tu himnu, a možda ste i zapjevali slijedeće, opće poznate stihove:

 


SAD SLAVIM MILOST BESKRAJNU, ŠTO GRJEŠNOG SPASI ME.

IZGUBLJEN LUTAH, NAĐEN SAM, SLIJEP BIJAH VIDIM, GLE!TA MILOST RIJEŠILA ME ZLA I GRIJEHA SMRTNOGA.

ZA MENE NAJLJEPŠI JE DAN KAD KRISTA UPOZNAH.


Amaizing Grace ili Čudesnu milost napisao je John Newton, čovjek za koga su govorili da je 'najnesvetija osoba koja je pozvana u svetu službu.'  John Newton rođen je u Londonu daleke 1725. godine. Obzirom da mu majka umire od tuberkoloze kada mu je samo 7 godina, njegov otac koji je bio zapovjednik trgovačkog broda, uzima ga sa sobom na brod gdje John uči mornarski zanat. Sa kojih 18 godina postaje kapetanom broda koji prevozi robove iz Afrike u Englesku i druge zapadne zemlje.

 Uz manje prekide Newton se bavi prijevozom i trgovinom robova sve do svoje tridesete godine. U tom vremenu, sve do obraćenja, John je bio poznat među mornarima kao osoba krajnjeg nemorala. Živio je potpuno raspuštenim, nemoralnim životom u kojem je dane i novce trošio  na bludničenje, pijančevanje i kockanje. Johnova specijalnost bili su prljavi vicevi koje je izmišljao na osnovu Biblije. Naime, njegova majka, Elizabeta, bila je predana i iskrena kršćanaka. Dok je bila živa učila je malog Newtona stihovima iz Biblije, koje je on kasnije koristio za ismijavanje, kako Pisma tako i Boga samoga.

 10.svibnja, 1748.godine dogodilo se nešto što je promijenilo Newtonov život, dogodilo se nešto što je pokrenulo proces duhovnog obraćenja. Ploveći iz Afrike prema Engleskoj nastala je silna oluja tako da se unutrašnjost broda počela  puniti vodom a brod polako tonuti.  Pumpajući nadirajuću vodu iz utrobe broda Newton je u jednom trenutku rekao drugom časniku do sebe;


'Ako nam ovo ne uspije, neka nam Bog bude milostiv!'


Te, od njega samoga izrečene riječi duboko su ga pogodile te je poluglasno upitao sam sebe:


'Milost! Milost! Kakva bi to milost morala biti za mene?'

 

Idućeg dana u šest sati popodne, unutrašnjost broda bila je ispražnjena a Newton i kompletna posada broda spašena. Taj dan i taj događaj ostavili su dubok trag u njegovom životu. Sam je za taj dan kasnije zapisao. Evo njegovih riječi:

 

'Taj 10. ožujka, 1748. je dan kojeg nikada neću zaboraviti jer to je dan kada se Gospodin spustio s visina i spasio me od dubokih voda.'

                                                                                                                                                                                                        John Newton, Out of the Depths, Kregel, 2003.

 

Od tog događaja, star dvadeset tri godine, Newton prestaje s razvratnim načinom života, on prestaje s bludničenjem, pijančevanjem i kockanjem ali još uvijek, kako sam kasnije o tome piše, nema onaj pravi, unutarnji stalni mir s Bogom.

 Tek godinu dana kasnije, nakon što ozbiljno obolijeva od smrtonosne bolesti, u toj životnoj borbi on u potpunosti predaje sebe i svoju vječnu destinaciju u Božje ruke, te doživljava pravo osobno obraćenje i potpuni mir s Bogom. Sedam godina kasnije, sa svojih  tridesetak godina, John Newton prestaje s plovidbom i potpuno se posvećuje studiranju Biblije i biblijskih jezika te postaje vrlo poznat propovjednik-laik. U tom vremenu susreće i uči od jednog Whitefielda i Weslija te postaje odličnim propovjednikom i skladateljem, himnologom. Povijest nam svjedoči da su u tom vremenu ljudi iz cijele Engleske dolazili u Liverpol slušati propovijedanje Johna Newtona. Njegova omiljena tema, poruka glasila je Amaizing Grace, Čudesna milost.

 

Želeći postati punovremenim propovjednikom Newton kontinuirano šalje zamolbe za zaređenje. Međutim, njegovu zamolbu sedam godina redom odbijaju; biskupi Chestera, Lincolna i Yorka. Pored biskupa Anglikanske crkve, biskupi Metodističke i Prezbeterijanske crkve, pa čak i Nezavisne crkve nisu bile spremne zarediti nekoga poput Johna Newtona. Kao da su te crkve zaboravile 'da Isus nije došao zbog pravednika već zbog grešnika' i 'da ne treba zdravima liječnik nego bolesnima.' Kao da su ti biskupi nekako zaboravili da Bog još uvijek ljubi grešnika i da je Isus prijatelj grešnika, kao da su zaboravili da je Isus na križu pokazao da je za a ne protiv čovjeka.

Nažalost, ponekad se događa da crkva zaboravi samu srž Evanđelja a to je ponuđena ljubav prema grešnom, izgubljenom i zalutalom čovjeku.

 

U evanđelju po Luki, u petnaestom poglavlju, u tom poglavlju radosti čitamo da je Bog 'pun radosti' i da je nebo 'puno radosti' onda kada se jedan grešnik kaje ili obrati. 'Punina radosti', se ne događa kada netko ide u crkvu ili kada netko pjeva duhovne pjesme ili kada netko daje novac u kolektu…, 'punina radosti' događa se onda kada se jedan grešnik kaje ili iskreno obrati Bogu. Tu istinu da Isus nije došao zbog pravednika nego zbog grešnika, tu istinu da Bog ljubi izgubljenog čovjeka, tu istinu da je Isus prijatelj grešnika crkva je u Newtonovo vrijeme u svojoj sakramentalnoj izoliranosti i samopravednosti zaboravila. Nažalost, nerijetko zemaljska crkva prilično zaostaje u tom radovanju za nebeskom crkvom, koja je puna radosti kada se događa, istina rijetko, ali se događa to najveće čudo milosti Božje - Bog od pravog grešnika čini pravog sveca.

 

Tek 1764., na preporuku Lorda Thomasa Heweisa, John Newton prvo je zaređen za đakona i onda 17.lipnja i za svećenika Engleske odnosno Anglikanske crkve. Služeći od tog trenutka Newton postaje jednim od najpoznatijih i najutjecajnijih službenika Anglikanske crkve i kršćanstva uopće. Njegov doprinos najveći je u području kršćanske  himnologije. Između ostalih himna koje se pjevaju po svim crkvama, negdje između 1760. i 1770. godine napisao je za potrebe tjedne službe poznatu himnu 'Amaizing Grace' ili  'ČUDESNA MILOST.'  Evo za kraj i nekoliko njegovih riječi koje je John Newton zapisao pred kraj svojega života: 

 

Ovo je moje svjedočanstvo. Ovo je moje svjedočanstvo vjere. Ovo je moja nada – 'MILOŠĆU SAM BOŽJOM ONO ŠTO JESAM.' Sigurno je da nisam ono što bi morao biti. Ali blagoslovljen budi Bože, ja nisam ono što sam nekad bio. Bog me po svojoj milosti izveo iz dubokog blata i postavio me na Stijenu, Krista Isusa. On je spasio moju dušu. Sada je želja moga srca uzvisivati, slaviti Njegovu neusporedivu, slobodnu, suverenu, izuzetnu milost, jer 'MILOŠĆU SAM BOŽJOM ONO ŠTO JESAM.' Velika je radost moga srca jer svoje spasenje mogu pripisati u potpunosti Božjoj milosti.                 
                                                                                                                                                                                                                            John Newton, Out of the Depths, Kregel, 2003.

 

mr.sc. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija'

© 2003.-2019. Sva prava pridržana.