Zašto Bog dopušta zlo?

Sažetak poruke koju je dr. Todd Dick govorio na bogoslužju 02. 01. 2022. u BC Betanija Čakovec.

 Za pisano izdanje i tisak pripremio p. Petar Žunić.

Uvod

Mi živimo u svijetu punom zla. Na primjer, potresi se događaju, ne samo u Hrvatskoj, nego svugdje u svijetu.  I dobro znamo kako su razorni.  Ljudi ostaju bez kuće, samoubojstva uzimaju živote.  I inače ljudi umiru.  Više od 163.000 ljudi umre svaki dan - skoro 7.000 svaki sat - 114 svake minute - i skoro dvoje ljudi umre svake sekunde.  Tragedija i smrt utkani su u tkivo našeg postojanja.  Zlo svakodnevno dotiče svaki život.

Ali ne samo ovo, svjedoci smo kako propadaju ekonomije. Ratovi svakojakog oblika među narodima kao i građanski ratovi. Na primjer, Myanmar je financijski i politički u ruševinama. Čini se kao da Kina i Sjeverna Koreja samo čekaju pravu priliku da se dignu. Putin provodi svoje strategije - i tko zna gdje je kraj svemu tom. Čista mržnja i zavist vlada Bliskim istokom. Ratovi muče Afriku.

A „šlag na torti“ je pandemija koja je zahvatila cijeli svijet.  Svi u ovoj prostoriji znaju nekoga tko je preminuo od ove bolesti ili je patio u bolnici zbog COVID-a.  COVID je dramatično promijenio naš svijet. Činjenica je da je naše postojanje isprepleteno sa zlom. Zlo je neizbježno, tragedija i smrt su normalne u ovom svijetu.  Job je dobro rekao - “Čovjek se rađa za nevolju kao što iskre lete uvis.” (5,7) i “Čovjek kojega je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja” (14,1).  Svi mi to znamo.  Nisam vam rekao ništa što već niste znali.  Sve je ovo jasno.

Ali zašto?  Ima li u svemu tome svrhe?  Gdje je Bog?  Je li to znak nečega? Kako možemo razumjeti zlo koje postoji u svakom kutku našeg svijeta?

Naš Bog je suveren.  Biblija tvrdi da - bez sumnje - Bog upravlja svim događajima u svemiru - sve dolazi od Njega i sve se događa po Njegovom vječnom planu.  A to uključuje i zlo.  Naš Bog dopušta zlo.  Zlo je dio Njegovog plana.  No to ne mijenja naša pitanja.  Zašto?  Što je Božja svrha u zlu? Bilo bi dobro kada bismo mogli Boga pitati: "Zašto?  Zašto dopuštaš zlo?  Zašto moramo doživljavati zlo?  Zašto tragedija - zašto smrt?" Dobro je da su neki ljudi postavili Isusu upravo to pitanje.

Stoga, ako želimo znati odgovor na naše pitanje moramo razumjeti što je Isus rekao onima koji su mu postavili isto pitanje.

Otvorite svoje Biblije u Evanđelju po Luki 13,1.

¹U isto vrijeme dođu neki te izvijeste Isusa o onomu što se dogodilo Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava.  ²On im reče:  ‘Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca?  ³Ne to, velim vam!  Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.  ⁴Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Siloi i pobi ih, bijahu grešniji od svih stanovnika u Jeruzalemu?  ⁵Ne to, velim vam!  Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.’

⁶K tomu iznese ovu usporedbu: ‘Neki je čovjek imao u svom vinogradu posađenu smokvu.  Dođe, potraži na njoj roda, ali ga ne nađe ⁷te reče vinogradaru: “Evo, već tri godine dolazim i tražim rod na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim.  Posijeci je!  Zašto da iscrpljuje zemlju?”  ⁸On mu odgovori: “Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je okopam i pognojim.  ⁹Možda će ubuduće roditi… Ako ne rodi, moći ćeš je posjeći.”’

U ovom tekstu vidimo 1) pitanje; 2) odgovor i 3) primjenu.  Vrlo jednostavno ali je — naravno — važno.  Proučavat ćemo pitanje, odgovor i Isusovu primjenu da znamo zašto naš dobri Bog dopušta zlo.

Pitanje

¹U isto vrijeme dođu neki te izvijeste Isusa o onomu što se dogodilo Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava.

Nije pitanje.  Oni su jednostavno izvijestili Isusa o onome što se dogodilo u Hramu. Neki Židovi iz Galileje donijeli su svoje žrtve u Hram i Pilat ih je dao ubiti.  Kakva tragedija.  Ljudi su umrli.  Užas. Došli su k Isusu i izvijestili ga jednoj strašnoj tragediji. Ali što je pitanje?  Zašto su to rekli?  Što su tražili? Isus dobro zna što je u srcu čovjeka.  Zna zašto su to rekli i u sljedećim stihovima vidimo ono što je bilo u njihovom srcu.

Odgovor

²On im reče:  ‘Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca?  ³Ne to, velim vam!  Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.  ⁴Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Siloi i pobi ih, bijahu grešniji od svih stanovnika u Jeruzalemu?  ⁵Ne to, velim vam!  Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.’

Vidite što kaže Isus? — Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca?

I onda Isus dodaje još jedan primjer.  U tim danima - kula u Siloi je pala i osamnaest ljudi je poginulo.  Još jedna tragedija. Još jedan primjer gdje su ljudi samo živjeli svoj život.  Nisu razmišljali uopće o smrti.  Jedan sasvim normalan dan. I odjednom je pala kula i ubila osamnaest ljudi.  I onda je Isus rekao:

Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Siloi i pobi ih, bijahu grešniji od svih stanovnika u Jeruzalemu?

Zašto je to rekao? Jer je odgovorio na pitanje u njihovom srcu, na pitanje koje nisu pitali.

Čini mi se da su na temelju Isusova odgovora htjeli da ih Isus utješi. Da će reći: "Ne brinite o ovim tragedijama. Sve je u redu. Ovi ljudi su zaslužili umrijeti. Ali vi ste drugačiji. Tragedije se događaju drugim ljudima, a ne vama."

Vjerujem da im je to bilo na srcu. Jer Biblija kaže da se svi na svijetu bez Krista boje smrti. Hebrejima 2,15 kaže da se svi drže u ropstvu zbog straha od smrti.  I zbog tog straha se distanciramo od tragedija, želimo vjerovati da smrt, nesreća i tragedija samo dolaze drugima jer to i zaslužuju.  Nama se takvo što neće dogoditi!  Nekako oni koji pate u tragedijama, u zlu ovoga svijeta, drugačiji su od nas. Tragedija se uvijek događaju drugima.  Ne želimo razmišljati o svojoj smrti. Ali Isus ih ne tješi, a ni nas.  Dva puta kaže da; "Ne, ti ljudi nisu zaslužili smrt više od vas! Vi ste grešnici kao što su i oni grešnici. Svaka osoba umire. Svaka tragedija nas podsjeća da ćemo umrijeti.

Bog je pun ljubavi - milostiv - milosrdan - i zbog toga dopušta zlo kao snažan podsjetnik da svi znaju da je život krhak, prolazan i kratak.  I ova pandemija je dopuštena od Boga da ljudi dobro znaju da smrt dolazi. 

Nepostavljeno pitanje je lažna nada da se tragedija, smrt, zlo, događa samo drugima i na neki način mi smo sačuvani od tragedije.  A Isus kaže da to nije istina. I daje jednu ilustraciju toga u 6. stihu…

⁶K tomu iznese ovu usporedbu: ‘Neki je čovjek imao u svom vinogradu posađenu smokvu.  Dođe, potraži na njoj roda, ali ga ne nađe ⁷te reče vinogradaru: “Evo, već tri godine dolazim i tražim rod na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim.  Posijeci je!  Zašto da iscrpljuje zemlju?”  ⁸On mu odgovori: “Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je okopam i pognojim.  ⁹Možda će ubuduće roditi… Ako ne rodi, moći ćeš je posjeći.”’

Vrlo jednostavno, smokva bez ploda je beskorisna. Bolje ju je posjeći nego da iscrpljuje tlo.

U ovom vinogradu, stablu smokve dano je samo malo vremena, malo vremena da postane plodna. Ako ne, vinogradar će je posjeći. Poanta je da smokva živi u danom joj vremenu. I Isus kaže da je isto i sa nama.  Živimo u posuđenom vremenu.  Bog daje život svima.  Naš život ne pripada nama, to je dar od Boga. Zbog toga naše vrijeme je posuđeno vrijeme, a svrha našeg života je da štujemo, služimo i poslušamo Gospodina - da možemo uživati u zajedništvu s Njim u Kristu. Svaki dah, smijeh, zdravlje, naši domovi, naša djeca, naši prijatelji, naš automobil, naš posao, naša sposobnost da uživamo u životu na ovom svijetu, isključivo su Božji darovi. Mi zaslužujemo smrt, a nikako ove darove!  Život je dar, a tragedije nam pokazuju koliko je kratak i prolazan.  Ova pandemija nam pokazuje koliko je taj Božji dar života krhak.

Biblija kaže da smo poput dima koji je jedan tren ovdje, a zatim nestaje. Koliko dugo ćete živjeti, samo Bog zna.  Ali kad je gotovo - gotovo je.  I tada počinje vječnost.  Gdje ćeš provesti vječnost?  U zajedništvu s Gospodinom i u Njegovoj divoti?  Ili odvojen od Boga i u Njegovom vječnom gnjevu?

Mojsije govori o tome ovako… “Zbroj naše dobi sedamdeset je godina ako smo snažni, i osamdeset, a većina od njih muka je i ništavost - jer prolaze brzo - i mi letimo odavle. Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega - tko proniknuti srdžbu tvoju?   Nauči nas dane naše brojiti - da steknemo mudro srce.”  (Psalam 90,10-12).

U svjetlu dolazećeg gnjeva Božjega moramo mudro koristiti svoje posuđeno vrijeme. Smrt nitko neće izbjeći.  Smrt i tragedije ne događaju se samo drugima; svi umiremo. Što je Isusov odgovor na nepostavljeno pitanje? Što je Isusov odgovor na lažnu nadu u ljudskom srcu - na lažnu nadu da će nas smrt zaobići?

I ti ćeš umrijeti, to je sasvim sigurno!

Primjena

Dva puta Isus kaže… ”Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti… Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.”

Svi mi ćemo umrijeti.  To je činjenica i bliže je nego što mislite.  Od rođenja je svaka osoba na pragu smrti.

Dakle - Isus naglašava da je jedini prihvatljiv odgovor na tragediju pokajanje.  Postoji samo jedan određen odaziv na ovu pandemiju, a to je pokajanje, postoji samo jedan pravi odgovor kada vidimo tragediju, bolest, nevolju, teškoće, a taj je pokajanje.

Ja trebam Božju pravednost, trebam Božje oproštenje, trebam novi život u Kristu, trebam se nanovo roditi.

Stvar je u tome da moramo uistinu i potpuno prihvatiti da smo grešnici, a plaća je grijeha smrt.   I kada to shvatimo, onda nam je jasno da se moramo pokajati.

Ali što je pokajanje? Biblija kaže da ima dvije vrste pokajanja; lažno i istinsko, svjetovno i božansko. Jedno je od čovjeka, a drugo je od Boga. Jedno nas osuđuje u pakao, a drugo nas spašava od pakla. Jedno nam daje vječnu smrt, a drugo nam daje vječni život. Zato nam je važno da razumijemo što je spasonosno pokajanje.

Prvi korak u pokajanju je priznanje.  Priznanje nije da samo kažemo ono što smo učinili.  Nije da samo dajemo popis svojih grijeha.

Priznanje doslovno znači da se slažemo s Bogom o našem grijehu ili grešnosti.  Kada čitamo Bibliju ili slušamo propovijedi shvaćamo da smo grešnici pred Bogom.  I ako uistinu shvaćamo svoj grijeh onda ćemo mrziti svoj grijeh kao što Bog mrzi naš grijeh. Priznanje znači da vidimo sebe onako kako nas Bog vidi, grešne i nesposobne da se spasimo, ovisne o Bogu i Njegovom oproštenju.  Isus je jasno rekao da ljudi koji ne priznaju svoju bolest neće nikada tražiti liječnika. Tako ni ljudi koji ne priznaju svoju grešnost neće nikada tražiti Spasitelja. 

Rekao je u Luki 5,31-32 “Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.  Ja nisam došao da pozovem na obraćenje pravednike, nego grešnike.”

Jasno je da duhovno ne postoje zdravi i pravedni ljudi.  Spasenje je nemoguće onima koji ne priznaju da su grešnici i nesposobni se spasiti.

Sljedeći temelj pokajanja je žalost. I ovdje su dvije vrste žalosti:

¹⁰Jer žalost po Bogu rađa pokajanjem na spasenje, a to nije za žaljenje. No žalost svijeta rađa smrću.  (2 Kor 7,10)

Pokajanje započinje s žalošću.  Ali žalost svijeta rađa smrt - a žalost po Bogu rađa pokajanjem na spasenje. 

Žalost svijeta je kada čovjek gleda na svoj život i pri tom nije zadovoljan. Vidi samo nered. Život mu nije u dobrom stanju; brak, djeca, posao, financije, bol, osamljenost… Ništa nije kako bi trebalo biti. 

Dakle, njegov fokus je na onome što je izgubio, što nema, što želi, što mu fali.  Njegov fokus je na sebi samome. 

Takav čovjek ne traži Spasitelja, jer ne vidi svoj grijeh onako kako ga Bog vidi. No grijeh mu je smetanja ili prepreka. On stoji između njega i onog što traži u svom životu.  Ne traži Spasitelja, nego traži zlatnu ribicu koja će mu dati sve što traži.

Takav čovjek vidi da mu je život u ruševina i traži “restart” - novi početak.  I donosi odluku.  Ja ću biti dobra osoba! Ići ću u crkvu, krstiti ću se, služiti ću u crkvi. Od današnjeg dana bit ću novi čovjek, bolji muž,  bolji otac, bolje dijete, bolji prijatelj, bolji čovjek.

To je žalost svijeta i nije pokajanje i vodi u smrt. Takav čovjek je daleko od spasenja.  Traži ono što će zadovoljiti njegove želje i korist će religioznost koja je samo lažna fasada. Ali pobožna žalost vodi do spasonosnog pokajanja.

Ovaj čovjek ne razmišlja o posljedicama svog grijeha i što to znači njemu.  On dobro vidi da je njegov grijeh uvreda Bogu.  On zna da je sagriješio protiv Boga, da je ražalostio Boga, da zbog svog grijeha nema zajedništvo s Bogom, nema mira, nade, radosti, života! On čezne da se pomiri s Bogom; da Ga može štovati, biti mu poslušan, služiti mu i ugoditi.  Čezne da živi za Božju slavu.

Ne razmišlja toliko o svom životu koliko razmišlja o Božjoj slavi. Kako je to moguće?  Moguće je jer je spasonosno pokajanje pobožna žalost i dolazi od Boga. Bog daje grešniku duhovni vid kako bi vidio i razumio duhovnu stvarnost. To je istinsko pokajanje.

Dobro se sjećam prije mnogo godina kada sam služio mladima u crkvi u Los Angelesu. Upoznao sam mladu djevojku. Imala je 16 godina. Rekla mi je da ju je Gospodin spasio prije nekih šest tjedana. Do tada je živjela u nemoralnoj vezi sa jednim dečkom, a onda čula Evanđelje i doživjela spasenje. Odmah je prekinula vezu s tim dečkom, a nekoliko tjedana kasnije otkrila da je s njim trudna.

I što sada pitao sam je, kako ide dalje? To je jednostavno rekla je, to je posljedica moga grijeha. Nije se žalila, jer joj je Krist bio sve.  Zajedništvo s Bogom u Kristu njoj je bilo dovoljno.  Njezin fokus bio je na Bogu i na tome kako može ugoditi svom Gospodinu. Ovo je bilo spasonosno pokajanje.

 Zaključak

Zašto Bog dopušta zlo? Sada sasvim aktualno - zašto dopušta ovu pandemiju - COVID?  Do sada kažu da je više od 5 milijuna ljudi umrlo od COVID-a.  Zašto?  Isus nam daje odgovor.  Jasan znak da se ljudi probude iz sna grijeha i pokaju te služe Gospodinu.

Svi ćemo umrijeti. Nitko nema garancije da će doživjeti sutra. 

Znam da ovo zvuči okrutno, ali Bog želi da to znamo kako bismo se mogli pokajati! Bog želi da se probudimo i shvatimo da nas čeka vječnost. Ova pandemija je također jedan  podsjetnik! Ne zanemarite Božje upozorenje!

Isus zove. Nudi ti spasenje. Vrijeme je prolazno. Smrt se bliži. Vječnost se nazire. Tvoj život je kratak. Osuda dolazi. Bog zove. Inače pakao čeka.

Preklinjem vas milosrđem Božjim - izmirite se s Bogom kroz Kristovu žrtvu!